NEDJELJNA ĆAKULA Milan Terze: Mladi slušaju istočnjačku glazbu jer se hrvatskoj dogodila autorska devastacija

Za početak želim čestitati Uskrs svim čitateljima Dalmatinskog portala i njihovim obiteljima zaželjeti sve on što i sebi. Puno sreće, zdravlja i ljubavi - poručio je Milan Terze, gost ovotjedne nedjeljne ćakule. Majstor štimunga, kako ga kolege rado zovu, jedan je od rijetkih glazbenika koji nastupa gotovo svakog vikenda i tako punih petnaest godina. Ni večeras nije drugačije...

- Blagdane, pa tako i Uskrs, volim provesti u krugu obitelji i prijatelja, samo što kada padne mrak, ja idem raditi. Svaki Uskrs je radni, tako ću ovaj provesti sa svojim kolegama Leom Škarom i Ivom Bešker. Nastupamo po prvi put u Antique baru, jedva čekamo večerašnji koncert...

Spremate li nešto posebno za večeras?

- Nikada unaprijed ne odredim što ću izvesti, čekam reakciju publike koja je ispred mene. Pjesme emotivno prilagodim publici...

Je li Vam 'tlaka' raditi kada su drugi slobodni, a pogotovo kada je blagdan?

- Nije mi to problem jer danas i nakon 20 godina volim svoj posao. Svejedno mi je pjevam li pred pet ili 35 tisuća ljudi, uvijek je to s istim žarom. Najnormalnije mi je da blagdanom radim ono što istinski volim, takav mi je posao, a to sam u konačnici i sam izabrao.

Jeste li se odrekli čega u korizmi?

- Moja pokojna baka rekla je da grijeh ne ulazi u usta nego iz usta. Tako da nisam od onih koji će se na nekoliko dana odreći nekih sitnih poroka. Živim svaki dan na tragu da budem častan i pošten čovjek i da ne radim ljudima ono što ne bih sebi poželio. Mislim da je moja baka bila u pravu...

Nakon korizme dolaze vjenčanja...

- Jedva čekam, svadbe su mi gušt, ali i najveća odgovornost. Moja ekipa i ja na vjenčanjima smo skoncentrirani na svaki detalj jer želimo mladencima učiniti taj posebni trenutak nezaboravnim. Uvijek ih stavimo u prvi plan i tu nema mjestu pogreškama.

Koliko ranije Vas treba rezervirati za vjenčanje?

- Po godinu dana unaprijed, ali se može nekad dogoditi prazan prostor. Nikada se nisam reklamirao i nudio, traže nas zbog preporuka, na kojima sam zahvalan.

Koji je recept za dobru feštu na piru?

- Nijedna svadba ne ovisi o glazbenicima već o ljudima koji su tu pozvani. Obično ljudi misle da mi ne želimo pjevati neke stvari, ali sve je unaprijed dogovoreno s mladencima. Za jedan kvalitetan i dobar pir važna je atmosfera ljudi i dobra vibra, kada se dogodi ta kohezija to je odlična stvar. Ima onih koje su manje uspješne jer se ljudi ne poznaju pa im je neugodno krenuti prvi na plesni podij i slično. Svadba je jedna vrsta nauke i ne može svatko pjevati na njima. S vremenom kao zabavljač naučiš shvatiti bilo publike, a onda i onu manje veselu ekipu možeš podignuti na noge.

Prijatelj ste s pola estrade. Tko Vam je omiljeni među kolegama?

- Dvadeset godina nije malo, doslovno ih sve poznajem. S nekima sam i surađivao na albumu 'Zmija s visokim petama' kao što su Nenad Ninčević, Miro Buljan, Branimir Mihaljević, Fayo, Denis Dumančić, Pero Kozomara, Marsel Benzon, Dražen Zečić, Antonija Šola, Tonči i Vjekoslava Huljić... Ljudi s kojima se najčešće družim su Jole kao broj jedan, Petar Grašo s kojim sam išao u srednju školu, Jelena Rozga, Mariom Salvadorom i Tonijem Rajnovićem iz grupe Viva, Danijelom... Ima tu puno ljudi, ali na svakodnevnoj bazi družim se s Jolom s kojim je i započela moja glazbena priča.

Sjetite li se često svojih glazbenih početaka?

- Započeo sam svoju glazbenu karijeru još s 15 godina kada sam bio aktivni član mandolinskog ansambla Marinka Katunarića, četiri godine kasnije prihvatio sam poziv u klapu Kamen, u kojoj sam se razvio kao pjevač, a nadalje i kao svirač. Bilo je to davne '97. godine kada sam sasvim slučajno zaplovio u ozbiljne glazbene vode s Jolom, skupa smo svirali šest godina, a onda sam krenuo svojim putem. Izdao sam album i moram priznati da mi je to bio dobar potez. Od tada do danas stvari su se promijenile na glazbenoj sceni, što je normalno.

Što se to konkretno promijenilo?

- Bilo je više nastupa, promijenio se stil pjesama, danas je veća konkurencija i više se ljudi bave glazbom. Prije smo svirali po pet puta tjedno, a danas je to nemoguće. Ima tu utjecaja i s istoka. Mladi ljudi slušaju istočnjačku glazbu jer se hrvatskoj dogodila autorska devastacija. Mi smo manje produktivni i nadam se da će se situacija promijeniti na bolje.

Sudjelovali ste na Dori. Nedostaje li ta manifestacija?

- Nedostaje glazbenih emisija u kojima bi mladi prezentirali svoje pjesme. Ima ih, ali one nisu onakve kakve bi trebale biti. Ljudima je generalno pao interes za hrvatsku glazbu i za to je odgovorna televizija i radio koji bi je trebali promovirati.

Sviđa li Vam se pjesma 'Crazy' Franke Batelić?

- Iskreno, nisam je poslušao, ali generalno pjesme koje šaljemo u zadnje vrijeme na Eurosong završe na začelju. Želim joj puno sreće i neka se plasiramo najbolje što možemo.

Pita li Vas okolina 'kad se ženite'?

- Oženit ću se kada nađem djevojku koja će mi biti emotivno bliska i dobra osoba, a takvu bih mogao oženiti za mjesec dana.

Znamo da Vam je humor jača strana, može li jedan vic za naše čitatelje?

- Bila su dva blizanca i pita jedan drugoga 'Di si ti cili dan, mater me kupala već dva puta'. 

A jedna smiješna situacija?

- U normalnim zemljama se kuca na vrata od WC-a. Kod nas uglavnom ugase svjetlo pa ako neko krikne onda znači da je zauzeto.

Poruka za kraj...

- Svim ljudima želim da se međusobno poštuju i vole, te malo više smiju.