Odlična premijera baleta 'Tramvaj zvan čežnja', dojmljiva scena silovanja
Zadovoljan sam sa svojim interpretima. Gotovo je 30 ljudi na sceni, a osim baleta i pokreta pokazali su i dramsko umijeće - rekao je Dinko Bogdanić
Posljednja premijerna predstava u ovoj kazališnoj sezoni, balet redatelja i koreografa Dinka Bogdanića 'Tramvaj zvan čežnja', temeljen na motivima Tennesseeja Williamsa, a na glazbu Mladena Tarbuka, splitska je publika u subotu navečer odlično prihvatila, ako je suditi po dugotrajnom pljesku i uzvicima 'bravo'.
Prema libretu i dramatizaciji Sanje Ivić, cijeli je balet tvoren iz pogleda Blanche Dubois, a radnja je smještena u duševnoj bolnici, gdje se junakinja pokušava oporaviti i priča doktoru svoju tužnu priču. Naviru joj slike iz prošlosti, počevši od dolaska kod sestre (Simona Caputo). Među slikama je i otkriće da joj je suprug (Remus Dimache) u vezi s drugim muškarcem, što je, uzgred, na sceni HNK decentno prikazano.
Tragediju nagovještavaju više puta izgovorene riječi tijekom predstave: Flores. Flores. Flores para los mortes. Flores. Flores (Cvijeće za mrtve op.a.).
Po sudu mnogih daleko je najupečatljivija scena silovanja Blanche. U toj sceni, dojma smo, najviše su izražene emocije, možda je to i jedini prizor koji zaista 'gađa' i najdublje osjećaje. Zanimljivosti radi, upravo je ta scena izbačena iz filma, zbog bojazni da bi bila šokantna.
Od splitskog baleta publika je navikla na gotovo savršene plesne izvedbe, ali u ovom djelu u kojem je trebalo i glumiti, prenijeti ljubav, muku i tugu nedostajalo je malo više osjećaja na licima glavnih protagonista. Unatoč tome, balet zaslužuje visoku ocjenu.
Glavni i odgovorni za predstavu 'Tramvaj zvan čežnja', Dinko Bogdanić, koji je prije deset godina na praizvedbi ovog baleta na Muzičkom bijenalu u produkciji HNK u Zagrebu za koreografiju dobio i Nagradu hrvatskog glumišta, imao je samo riječi hvale za svoje plesače.
- Zadovoljan sam sa svojim interpretima. Gotovo je 30 ljudi na sceni, a osim baleta i pokreta pokazali su i dramsko umijeće - rekao je Bogdanić.
U odnosu na zagrebačku praizvedbu, splitsku je predstavu nadopunio s više plesača, dok su kostimi za koje je zaslužna Dženisa Pecotić potpuno isti. Scenografiju potpisuje Dinka Jeričević.
U premijernoj izvedbi Blanche je odigrala Elena Nikolaeva. Odlično je otplesala zahtjevnu ulogu.
- Umorna sam i sretna! Ne mogu suditi o svojoj izvedbi, ali mogu kazati da je bio prekrasan pljesak publike koji nam je vratio svu energiju. Ova uloga zahtijeva puno energije i zbog glume koju ne odlikuje klasičan balet, ali svaka balerina sanja ovakvu ulogu u kojoj možeš otplesati sve, i ljubav i bol i sreću i nesreću i fantazije. Sretna sam da sam ju dobila u baletnoj karijeri - prvi su dojmovi Nikolaeve.
Dojmljivu ulogu ostvario je i Mircea Munteanu u ulozi Stanleyja. Drago mu je zbog reakcije publike i već se raduje sljedećim izvedbama.
- Ne sumnjam da je scena silovanja najuvjerljivija. I po mom mišljenju je najsnažnija, a meni je zaista drago što sam je vjerno dočarao - skroman je Munteanu.
Što se tiče glazbe, balet se izvodi uz snimku Orkestra HNK u Zagrebu pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja.
'Tramvaj zvan čežnja', dodajmo, Bogdanić je posvetio velikoj hrvatskoj balerini s međunarodnom karijerom Miji Čorak Slavenskoj. Kako je napisao, ljubavi radi, posvetio joj je svoj rad na ovoj predstavi.
