Siniša Vuković: Igor Mandić se zamjerio onima kojima je bio zrcalo u kojem su ugledali odvratnost vlastite moralno izopačene face

Siniša Vuković: Igor Mandić se zamjerio onima kojima je bio zrcalo u kojem su ugledali odvratnost vlastite moralno izopačene face

Emotivnom objavom čestitao mu je 80. rođendan

Siniša Vuković, predsjednik splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika, čestitao je 80. rođendan Igoru Mandiću. Objavio je na Facebooku tekst koji je više od čestitke...

- Sritno i birićetno, prijateju! Da, generacijski smo udaljeni poprilično, ali smo duhovno itekako povezani. Kao mlad i prepotentan kritičar odavno sam se bio zaljubio u tekstove jednoga drugoga mladoga i prepotentnoga kritičara: 'Njegovu Malenkost!' Čitajući mu knjige i novinske članke drugačije od svega ostaloga što sam čitao, potsvjesno sam stvarao u sebi neku vrstu nehotičnoga i nedobrodošlog idola. I, bilo je to još dok sam živio na Braču. Kasnije, kad sam oholijom njega bildao oholiju svoju, počeo sam pisati onako kako sam osjećao i mislio, a ne onako kako bi to netko htio pročitati. Hvala Igoru Mandiću na toj vrsti zrenja i odrastanja. I onda je Igor objavio knjigu 'Bijela vrana', a ja o njoj objavio kritiku u Jutarnjem listu (siječanj 2003.). Napisao sam je na način učenja od njega. Omaknula mi se rečenica: 'On je poput revolveraša samotnjaka buntovnik a priori; takmičar, koji je u stanju protivniku hladno zadati aperkat u vremenu dok arbitar dobrohotno odbrojava posljednje sekunde meča…' Kad je to Igor pročitao u 'Jutarnjem', tražio je od uredništva moj broj... Otada smo na izravnoj - žici... I, završio sam u njegovoj autobiografiji 'Sebi pod kožu'... I, ono što je najvažnije, u mnogočemu se tobože svjetonazorski ne slažemo, ali smo pobratimi u kulturi i pobratimi u humanizmu. Igoru ne smeta što sam ja tobože praktični kršćanin, a on prozelitski ateist. Ali, mojim prijateljima 'praktičnim kršćanima' smeta moje druženje s Igorom, što su mi lani i poručili kad je ova fotka i nastala (rujan 2018.). Igor se tada istinski veselio mojoj izložbi Biblija na Kaptolu i guštao je o tome slušati uz ovo pivo ovdje s fotke u zagrebačkoj Ilici, nedaleko od njegovog doma. Vidio je prilog u Dnevniku i požalio što nije i osobno bio... Ali, moji neki prijatelji su se zgražali nad mojim pivom s 'Jugoslavenčinom', koji 'mrzi sve hrvatsko'. A ja svjedočim ovako: Igor Mandić je Veliki Hrvat, Šibenčanin i Dalmatinac, plaća poreze i ne krši zakone Republike Hrvatske...! Ako se nekome zamjerio nekim svojim stavom, zamjerio se onima kojima je bio zrcalo u kojem su pojedinci ugledali odvratnost vlastite moralno izopačene face! Zamjerio se onima koji u Sabor biraju Dalmatince što su prekjučer odbili izglasati dodatna novčana sredstva za splitski Klinički bolnički centar! Zamjerio se onima koji upravljaju ministarstvima koja su nedavno odbili financirati na svjetskoj razini sofisticirana biološko-molakularna istraživanja naših mundijalno priznatih eksperata, ali su (baš jučer!) ti 'paceri' dobili milijunske iznose u dolarima u Kanadi...!!! Zamjerio se onima koji, evo možda baš sada, večeras, preko Skypea razgovaraju sa svojom djecom ili unucima, jer su - kako ono: 'Vjerodostojno!' - u brojci od oko 300 tisuća otišli iz najljepše i najtužnije zemlje na svijetu...

Uf, oprosti Igore, oduljio sam, ali što nisi predvidio, objasnio si.

Sritan ti i birićetan rođendan, ovaj okrugli. I gospođi Slavici isto, tvojoj patnici!

Znaš i sam kako veliki srpski glumac, Ljuba Tadić, proročanski i nadnaravno, izgovara riječi velikoga hrvatskog pisca Ranka Marinkovića, u filmu 'Kiklop' također velikoga hrvatskog redatelja Antuna Vrdoljaka: 'Prodao sam svoj kadaver Medicinskom fakultetu... i zapio ga odavno. Fućkam ja na sve finese!'

Živio, dragi Igore!

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(54547, "");
Pregledaj komentare