Žive jaslice, kakve danas poznajemo u brojnim gradovima diljem svijeta, svoje korijene imaju u 13. stoljeću. Prve takve jaslice postavio je sveti Franjo Asiški 1223. godine u malom talijanskom selu Greccio, u dolini Rieti, nedaleko od Rima. Cilj mu je bio vjernicima na što realističniji način dočarati Isusovo rođenje i produbiti njihovu pobožnost tijekom božićnog vremena.
U špilji u Grecciu sveti Franjo je uprizorio prizor rođenja koristeći prave ljude i životinje. Upravo je taj događaj označio početak tradicije živih jaslica kakve se i danas priređuju u brojnim zajednicama. Iako postoje i stariji prikazi Isusova rođenja – najraniji potječu još iz 230. godine i nalaze se u kršćanskim katakombama – Franjo Asiški u povijesti je zapisan kao začetnik običaja uprizorenja.
Praksa živih jaslica ubrzo se proširila Europom, a s vremenom su se razvile i stacionarne jaslice, koje ne uključuju žive sudionike. Najstariji sačuvani prikazi nalaze se u ranokršćanskim katakombama, dok su prve moderne jaslice u obliku kakav je bliži današnjem postavili isusovci u 16. stoljeću.
Od tog povijesnog trenutka u malom talijanskom selu do danas, žive jaslice ostale su jedan od najprepoznatljivijih i najemotivnijih simbola božićne tradicije.