INTERVJU Goran Milović: Erceg me ne iznenađuje jer odavno govorim da je najtalentiraniji, a Ohandza je brutalno brz za svoju konstituciju

S Goranom Milovićem smo proćakulali u Splitu, uoči akcije 'Tona hrane za splitske beskućnike' u koju se još jednom drage volje uključio. U Kini je prvenstvo završeno, njegov Chongqing Dangdai Lifan je završio na desetom mjestu... 

- Za mene sezona nije baš bila najbolja. Nakon što je smanjen broj stranaca na tri, sada ostali ne mogu niti na klupu, nego na tribinu. Sve je počelo dobro, igrao sam standardno, a onda smo izgubili četiri utakmice zaredom. Većina trenera ima u ugovoru stavku da im se automatski raskida u slučaju da nanižu pet poraza. Naš je prije pete utakmice napravio veliki rez. Do tada sam bio kapetan dvije utakmice, ali onda me izbacio iz ekipe i promijenio sistem u 5-3-2. Igrali smo na kontre, na brzog Fernandinha naprijed. Dobili smo tu petu utakmicu. Ja sam u sezoni odigrao ukupno 13 susreta, a trener je ostao do kraja prvenstva. Otkaz su mu dali kada je sve završeno, sada je došao Portugalac Paolo Bento - ispričao nam je Milović.

Dolazi li u obzir promjena sredine?

- Imam još godinu dana ugovora, ali razmišljao sam o povratku u Europu. Sad treba vidjeti kako stoje stvari s novim trenerom, uklapam li se u njegov sistem. S prošlom sezonom osobno nisam baš zadovoljan, ali klubu je bilo najvažnije osigurati ostanak što prije, a to smo uspjeli pet, šest kola prije kraja. Igrao sam kontra Hulka, Oscara i drugih zvijezda, a žao mi je nisam nastupio protiv Jelavića, uvijek bi se poklopilo da netko od nas dvojice ne igra.

Što ti najviše nedostaje u Kini?

- Za mene koji sam došao iz Hajduka, gdje su plaće kasnile, Kina se pokazala financijski moćnom, ali s vremenom mi je počela faliti naša svlačionica, atmosfera, dolaženje sat prije treninga uz zajedničko druženje. Ovdje se presvlačimo u sobama, odakle dolazimo direktno na teren. Klub ima svoj kamp, a nakon treninga se svi vrate u svoju sobu. Neki i žive u tim sobama, a mi stranci se vratimo u apartmane.

A pritisak?

- U Kini je puno manji, zapravo ga i nema. Otišao sam iz krajnosti gdje je pritisak uvijek na maksimumu, tamo gdje ga uopće nema. U Chongqingu nas navijači gledaju kao zvijezde, traže potpise, slikavanje. Doslovce se tresu kada dođu do nas stranaca. Inače, na stadionu prosječno imamo oko 30.000 gledatelja, a za derbi ih zna biti i 50.000. Ambicije su ostati u ligi, ali, tko zna, možda se s novim trenerom povećaju.

Bi li mogao ostati živjeti u Kini?

- Ne. Grad je ogroman, ima 10 milijuna ljudi. Smješten je na dvije rijeke, pun je mostova i uvijek je gužva. Nekad mi treba 45 minuta do treninga. Inače, klub nosi i ime Dangdai, po agenciji koja je kupila još Granadu i Parmu. Bilo je priče i o mojoj posudbi, ali se nije realiziralo. Imao sam, dakle, uspona i padova, ali u tih par mjeseci koliko nisam igrao mislim da sam puno bolje upoznao samog sebe, te sve skupa uspješno prebrodio, iako sam imao jako teških trenutaka.

Ne mogu biti teži od onih mjeseci u Splita kada si bio 'na ledu'...

- Sada je u neku ruku bilo čak i teže jer u Splitu si opet s obitelji i prijateljima. Zapravo mi u tom periodu u Parku mladeži nije bilo teško izdržati, bez obzira što je postojao strah čak i od prekida karijere. Bio sam u nezahvalnoj poziciji, a nisam bio napravio nikakav prekršaj, već nisam htio potpisati aneks bez da ga pročitam. Bila su to četiri mjeseca neizvjesnosti, a sada u Kini se događalo nešto sasvim drugo, više je to bila situacija u kojoj nemaš s kim popričati, popiti kavu. No, mislim da sam uspio i iz toga izaći jači.

Kad smo već spomenuli Splita, kako komentiraš ispadanje u treću ligu?

- Od svoje 11. godine sam tamo trenirao i naravno da mi je žao. Prošao sam s klubom put od Četvrte lige pa u rekordnom roku sve do Europe i Fulhama. Sve je dugo izgledalo super, a ne znam gdje je puklo i krenulo u pogrešnom smjeru. Žao mi je i što osim Hajduka više nemamo niti jednog dalmatinskog prvoligaša.

Hajduk?

- Neki su pomaci napravljeni, a meni osobno je najviše žao smjene trenera Damira Burića. S tim se ni danas ne mogu pomiriti jer je to trener koji nam je govorio o unaprjeđenju cijelog kluba, infrastrukturi, o rađenju novih pomoćnih terena... Preolako ga se riješilo, mislim da je on bio trener za duge staze, koji bi sigurno u 3-4 godine stabilizirao momčad. Ali vidim da se puno toga popravilo, obnovljene su svlačionice, popravljeni uvjeti za trening, pomoćni teren je kad god prođem u dobrom stanju. Dok sam ja bio, čim bi pala kiša mogao se igrati vaterpolo. Dakako, plaće ne kasne, čak su tu i neke premije, što je ogroman pomak.

Specifična je situacija s navijačima, ti si bio kapetan također i u pojedinim trenucima kada je bilo teško. Čuješ li se sada s Nižićem?

- Čujemo se, ali u ovo zadnje, turbulentije vrijeme, ga nisam htio zvati. Inače sam najviše u kontaktu s njim i Stipicom. Teško mi je uspoređivati odnose s navijačima, dok sam ja bio klub je imao problema i s financijskom situacijom pa nam se valjda za kakav rezultatski podbačaj lakše progledavalo kroz prste. Ekipa tada nije imala širinu kao danas, ali ne prihvaćam to da se igrači ne trude. Bez obzira na vremensku razliku, pogledam svaku utakmicu kad stignem i smatram da igrači daju svoj maksimum. Nema nepobjedivih, i u Europi često vidimo iznenađenja, dođe netko i pobijedi te - to je sport. Smatram da se ekipa može dignuti s novim trenerom i navijam za njih da se još više podignu u igri, te da se i navijači vrate u stari stil podrške.

Rezultat?

- Matematika je egzaktna, vidiš koliko si bodova osvojio onda i sada, makar tu puno dodatnih stvari igra ulogu. Ekipa je dobra, odlazak Vlašića je dosta oslabio, ali Erceg je počeo pokazivati ono najbolje što može. Mi smo rođeni 1989., ista smo generacija, njemu je jučer bio rođendan. U Splita smo proveli 10 godina zajedno i uvijek sam se kleo u njega, govorio da je najtalentiraniji nogometaš s kojim sam igrao. Mene njegova efikasnost sada uopće ne iznenađuje jer sam znao da će mu odgovarati Poljud, jači pritisak i bolja atmosfera. Veliki je pogodak i dolazak trenera Kopića. Kad god smo igrali protiv njega, uvijek su to bile nezgodne utakmice, kad s njim prođu pripreme, mislim da bi proljeće moglo biti jako dobro.

Igrao si s Ohandzom, što misliš o njemu?

- Kad je zdrav, on je doslovce u rangu igrača kakvi su Hulk ili Demba Ba. Mogu to reći jer sam igrao protiv svih. Franck bi na treningu lako otresao igrača, meni je fizički uvijek bilo teško nositi se s njim jer je za svoju konstituciju brutalno brz. No, problem su ozljede, ako ga nemaš u momčadi, ne može ni pokazati što zna. Da odigra sezonu bez ozljeda, ne bi ni bio u Hajduku, brzo bi ga netko pokupio. Gledao sam ga sad protiv Lokomotive, zabio je dva vrhunska gola, uz Ercu je igrač poteza koji može riješiti utakmicu i kad ekipi ne ide.