KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA: Kako je Jure Šundov potopio fantazije o 'čestitom, vridnom i pitomom Splitu'
Igra prijestolja Piše: Damir Petranović

KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA: Kako je Jure Šundov potopio fantazije o 'čestitom, vridnom i pitomom Splitu'

Principi i politička odgovornost su jedno, a moć i vlast nešto drugo: Gradsko vijeće ubuduće će voditi čovjek sa stigmom osumnjičenog ratnog profitera

Da je barem mrvice poštovanja prema gradu i njegovim građanima, Gradsko vijeće ne bi ni raspravljalo o slučaju predsjednika Jure Šundova: čovjek bi već u utorak ujutro lijepo zahvalio na svojoj dužnosti, predao palicu nekom drugom i posvetio se predstojećim obvezama na sudu.

Imat će ih, itekako: kaznena prijava koju je protiv njega po službenoj dužnosti podnijela policija - i ne, nema sumnje da se radi upravo o Šundovu - tek je početak procesa u kojemu će se morati pošteno oznojiti kako bi dokazao da nije ratni profiter.

Policija, izgleda, smatra da jest: zahvaljujući krivotvorenoj dokumentaciji u desetak godina on je navodno maznuo 101 tisuću kuna tako što je svake godine poreznicima prijavljivao da ima invaliditet. A nema ga.

Da je barem mrvice političke kulture i poštivanja dobrih običaja, kažemo, Jure Šundov sam bi se povukao barem do završetka postupka, a kolege gradski vijećnici ispratili bi ga tapšanjem po ramenu i kurtoaznim frazama o 'dokazivanju nevinosti'. Umjesto toga, on se još i bahati izjavama da 'nema namjeru komentirati slučaj na osnovu pisanja medija', ignorira novinare, budalama pravi građane i kompletnu javnost, pa povrh svega još baljezga o tome kako je bio sposoban dogradonačelnik, kao da to ima ikakve veze sa sumnjama na ratno profiterstvo.

Pristao je na raspravu o njegovom položaju samo zato što je bio siguran da će se na njemu održati i da je pametnije problem odmah, brzopotezno pomesti, umjesto razvlačiti ga do neke nove sjednice.
I hvala mu na tome: u tih pet minuta svjedočili smo svom jadu i čemeru splitske politike. Čuli smo Petra Škorića kako luduje s frazama o 'političkom sudu', vidjeli HSLS-ovca Tonća Blaževića kako u praksi potapa ostatke naslijeđa Vlade Gotovca i ideja o moralu i političkoj odgovornosti, zapazili i šutljivog HNS-ovca Gorana Kovačevića koji se potiho također ukrcao u HDZ-ovo i HGS-ovo kompromitirano društvance, a bogme i Aidu Batarelo koja je opet, ovaj put otvoreno, nedvosmisleno i također dosta suicidalno, demonstrirala da priče o nježnosti koje razmjenjuje s Kerumovom političkom opcijom nisu bile nimalo bezazlene.

A Kerum? Od njega nismo ni očekivali ništa drugo nego da požuruje glasovanje i usput nepovezano mrmlja da je 'nemoralno tražiti Jurinu smjenu'. Tako je, uostalom, prije izbora govorio i da nitko od njegovih 'nije na državnim jaslama', mada gradske tvrtke i ustanove pucaju po šavovima od raznih HGS-ovih kćeri, sinova, nećaka i kumova, a čak je i posebno za samog Šundova mijenjan statut Županijskih cesta, samo kako bi sa srednjom školom ondje mogao uskočiti u fotelju direktora.

HDZ, HGS, HSS, HSLS, HNS i dio SDP-a su, kažemo, ovog utorka spasili čovjeka koji, da je mrvicu pristojnosti, na čelu Gradskog vijeća nije ni trebao sjediti, barem zbog onih 300 tisuća kuna - da budemo precizniji, najmanje 300 tisuća kuna - što ih je u obliku naknada ubrao iz raznih gradskih poduzeća i odbio vratiti, makar mu je jasno naloženo. To da gradskim parlamentom predsjeda osoba koju su tužile sve važnije gradske tvrtke bizarno je i principijelno nepodnošljivo samo po sebi. A to da od ovog tjedna on nosi još i stigmu osumnjičenog lažnog invalida, odnosno ratnog profitera, predstavlja samo trešnju na torti. Kad je bal, nek' je maskenbal.
Spasili su ga, a da im po svemu sudeći nije bilo čak ni neugodno. Nikome, pa ni gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari, čija su se predizborna lamentiranja o 'čestitom, vridnom i pitomom Splitu' i obećanja o izvlačenju Splita iz ralja korupcije, pogodovanja i namještaljki već na prvoj krivini utopila u blatu zaborava. Nije prošlo ni tri mjeseca, a već ih je svih dobro ponijelo - principi su jedno, a moć, vlast i novac nešto sasvim drugo.

Prirez kojeg nam je gradska vlast u istoj rundi povećala za 50 posto ili onih sto kuna mjesečno otetih penzionerima samo su logična posljedica takvog načina upravljanja društvom; to je, naime, novac kojim plaćamo Šundova i sve druge šundove ovoga svijeta.

A naše love nikad im nije dosta.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare