Što smrdi, Karepovac ili mi?
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Što smrdi, Karepovac ili mi?

Split je ovog tjedna i fizički namirisao vlastitu nečistu savjest na istoku grada, kao i sve župane i gradonačelnike koji nisu bili u stanju raditi svoj osnovni posao

PONEDJELJAK Križar

Taman kad se uljuljamo u neobično mirnoj svakodnevici i bavljenju običnom komunalnom problematikom - a u Splitu, na nesreću, oko toga ima posla za nekoliko desetljeća - odnekud izroni gospodin Petar Škorić i manirom čuvara revolucije zamahne ideološkim bičem, pa cijeli grad pokuša uvaljati u blato podjela, svađa i besplodnih nadmetanja. Čak i kada za to nema razumnog povoda i smisla, pa čovjeku najčešće dođe plesnuti se po čelu i zavapiti. Zašto Petre, o zašto...

Ne tako davno na Facebooku je mjerio koliko tko voli Hrvatsku, odnosno svojim nacional-detektorom otkrivao tko ju mrzi, a ovog tjedna šef gradskog HDZ-a okomio se ni manje ni više nego na gradsku knjižnicu koja 'nije organizirala program i obilježavanje tragedije u Vukovaru'.

Na stranu podatak da su se upravo u toj knjižnici punih mjesec dana prikupljale upravo knjige za Vukovar, naprosto fascinira Škorićeva opsjednutost propisivanjem regula ponašanja, a još više njegovo poimanje domoljublja kao plastičnog i teatralnog cmizdrenja, zapomaganja i križanja pred kamerama. Ako te nitko nije vidio - nit' si dobar Hrvat, niti poštuješ domovinu i žrtve Vukovara.

Za neupućene treba naglasiti da je gospodin naš saborski zastupnik, ali ujedno i ravnatelj Županijske uprave za ceste, pa evo jednog prijedloga za dogodine: ne očekujemo ništa manje nego da sve ceste od Marine do Gradca i od Imotskog do Komiže ukrasi prigodnim luminima, raspelima i plastičnim vodotornjima. Da ga ne bismo pitali onu znamenitu 'Škoriću, di je križ?'.

UTORAK Stvarnost

U realnom i nedomoljubnom segmentu života, ovog tjedna napokon je i stvarno započela sanacija Karepovca - i ne možemo dovoljno naglasiti važnost tog pothvata.

Kamo sreće da su se prethodnih godina i desetljeća svi, pa i gospoda poput Petra Škorića, manje bavili ideologijom, a malo više škovacama. Ne bismo imali dojam da živimo u Trećem svijetu.

SRIJEDA Smrad

Smeće, dakle, smrdi, a u tu činjenici uvjerili smo se kada je započelo čeprkanje na Karepovcu. Gle čuda, mašala.

Dirljivo je bilo čitati potresne ispovijesti Splićana kada im je nečista savjest s istoka grada doplovila do kućnih vrata i zračnim putem ušetala u stanove, zanimljivo je kako su se svi odjednom uzjogunili jer 'ne znamo šta dišemo'.

Mi znamo: osjetili smo Željka Keruma i Ivana Kureta, osjetili smo Zlatka Ževrnju, Antu Sanadera i Kruna Peronju, sve one koji gradonačelnike, župane - a bogme i premijere i ministre - koji su od svog osnovnog posla, a to je upravo smeće, odradili malo ili ništa.

Ovog tjedna malo smo zasmrdili i sami sebi jer smo se desetljećima dali navući na njihovu priču, imali bizarne prioritete, bili najobičnije ovce i ponašali se kao da sutra nikada neće doći.

ČETVRTAK Kamper

Župan Blaženko Boban izveo je pokaznu vježbu kako bi nam predstavio funkcioniranje famozne 'vertikale' prema Zagrebu, pa je čak i prije Vlade objavio da se ukida tunelarina za Svetog Iliju, rupu uz Biokovu između Imotskog i Makarske.

Pohvalno, mada treba reći da je poprilično jednostavno zagrabiti u zajedničku blagajnu, posebno u autocestama kojima kraj milijardi i milijardi dugova tih par desetaka milijuna zbilja ne znači ništa.
Bobana čekamo na nešto ozbiljnijim projektima koje nam je obećao - recimo, na tunelu kroz Kozjak ili obilaznici do Omiša, za koje je najavljivao da će 'kampirati na Markovom trgu'.

PETAK Kerumov tajfun

Blagotvorni učinak sklapanja koalicijskog ugovora s HDZ-om i ovog tjedna vidljiv je na Željku Kerumu i ekipi oko njega. HDZ uvijek vraća svoje dugove, pa je nakon Ante Zuanića u 'Stanoupravi' direktorska fotelja pripala i vlasniku kafića Saši Franjkiću, koji se skrasio u Parkovima i nasadima.

Posebno je slatka situacija u 'Splitskoj obali', tvrtki za koju nitko sa sigurnošću ne može reći što radi. Na čelo nadzornog odbora metnut je brat Kerumove supruge Saša Horvat, a od ovog tjedna direktorom je postao njen rođak Dražen Delić. Čestitamo njima, kao i starim garniturama koje će se po običaju skloniti u zavjetrinu i postati pomoćnici, savjetnici, što li već.

HGS-ov tajfun gradskim poduzećima približava se svome kraju, a tek ćemo vidjeti kako će izgledati nalet HDZ-a. Ni oni, nema sumnje, neće se zabavljati obećanim tričarijama poput javnih natječaja.

SUBOTA Partija

U splitskom SDP-u, hvala na pitanju, i dalje šizofreno. Ekipa s Bačvica pokušala je izabrati svog novog predsjednika, ali ni poprilično jednostavan posao nije mogao proći bez da se međusobno isposvađaju i još krenu optuživati preko medija - koliko ih je bilo na konvenciji, tko je smio glasati i gdje se uopće glasalo, tko dirigira i je li proces uopće regularan.

Društvo koje broji jedva par stotina ljudi i toliko je kilavo da ni sebe ne može organizirati, a ima ambiciju voditi cijeli jedan grad.

Nevjerojatno.

NEDJELJA Oltar

Inspekcija rada toliko je revna da je uspjela zapečatiti kultnu brijačnicu pored Peškarije, valjda jedan od zadnjih simbola nekičastog autentičnog Splita. I odrapila globu od 30 tisuća kuna. Onim starčićima tako i treba kad se bave samo svojim zanatom, umjesto da prostor polože na oltar turizma.

Očito nismo ni svjesni u kako uređenom gradu i državi živimo.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare