Komedija 'ZG80' vrijeđa sve što ima veze sa Splitom: Do kada ćemo financirati filmove koji se rugaju s nama i s istinom?

Film 'ZG80' bilježi odlične rezultate gledanosti u hrvatskim kinima, po mnogima se radi o vrlo zabavnoj akcijskoj komediji u kojoj se po Beogradu naganjanju Bad Blue Boysi i Delije, ali teško je iz splitskog kuta ne komentirati ovo djelo redatelja Igora Šeregija i scenariste Ive Balenovića. Pogotovo zato što se kroz film provlače imena ljudi koji su zaista postojali i događaji koji su se zaista zbili. Osim toga u filmu se pojavljuje i novinarka koja uzima izjave od navijača, koji još, eto, baš govore rečenice izgovorene u emisiji poznatoj kao 'Velika četvorka' Televizije Beograd koje zna svaki ultras s područja bivše države.

Kombinacijom fikcije i stvari koje su se zaista dogodile tako je ispričana priča u kojoj su BBB-ovci hrabri Hrvati (uz sve svoje mane koje nasmijavaju gledatelje), a torcidaši beznačajni narkomani i Jugoslaveni (bez drugih vrlina, samo su tu kao sprd). Uz to se na jedan ružan način, možda autorima filma smiješan (?!), kao lajt motiv tijekom svih 90 minuta provlači 'zafrkancija' na račun jednog hajdukovca kojega su silovali navijači Partizana (događaj je istinit, a narator u filmu spominje nadimak žrtve!).

- Lipotani, ala ste se upicanili. A jeste li i cviće donili? Za maršala, da ga posjetite u Kući cvijeća. I jedan buketić za Grobare, oni vas vole - prva je Krpina (vođa grupe boysa, glumi ga Rene Bitorajac) rečenica torcidašima koji su se priključili BBB-ovcima kao ispomoć na opasnom putovanju u Beograd.

- Kad se sjetim kak ste tulili za tim klošarom dok ste ste mu pjevali 'Druže Tito, mi ti se kunemo, jebote, evo sad mi suza ganu...' - nastavio je Krpa, da bi na kraju 'pomirljivo' s visoka rekao:

- Dobri ste dečki, niste komunjare, niste ni partizančine, ali ste zato, buraz, narkomančine!

Budući da se radi o komediji, uz to još s navijačkom tematikom, ovakav tip razgovora uopće nije sporan, ali za mlađe gledatelje valja objasniti da se ovakve scene jednostavno nisu događale krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada, naime, nije bilo tenzija između Torcide i BBB-a, a teško je zamisliti da bi se neki Dinamov pristaša zafrkavao na ovakav način s grupom torcidaša. Premda zvuči ova konstatacija navijačkom 'najjači smo, ne može nam nitko ništa' parolom, to je zaista krajem osamdesetih bilo tako (već devedesetih se to promijenilo, kada ćelavaca kao što je Krpa nije nedostajalo među boysima). Uostalom, u filmu jedan dinamovac uskače u teren i razvija na centru Dinamovu zastavu, a ni uz najbolju volju nismo uspjeli naći potvrdu je li se to ikada dogodilo. Može biti samo scenaristička mašta, ali onda ćemo mi navesti da je po toj vrsti akcije (provokacije) bila poznata - Torcida (što je zabilježeno u medijima).

Ipak, najgora nepravda filmom je učinjena prema čovjeku koji je bio istinska navijačka legenda, koji je navijao i za Dinamo i za Hajduk, te odlazio na utakmice i s BBB-ovcima i s Torcidom. Uz to je bio jedan od momaka zaslužnih za osnivanje Bad Blue Boysa! Radi se o sada pokojnom Ići Purgeru, a razlog zbog kojega je prikazan kao vjerojatno najveći redikul u 'ZG80' možda (hm, možda) se krije u tome što se u filmu zove - Splićo. Sada dolazimo do već spomenute emisije Televizije Beograd. Kada je Ićo novinarki na jednom gostovanju u Beogradu rekao da se fura i krade  po samoposlugama, ona ga je pitala 'jesu li svi navijači Torcide takvi'. A on je odgovorio legendarnu rečenicu:

- Osamdeset posto su takvi, a ovi svi šta ti glume navijače su sve pičke od momaka!

A u filmu 'ZG 80' Splićo izgovara istu tu rečenicu u mikrofon, uz stalnu poštapalicu 'kuiš', koja je bila Ićin zaštitni znak u Splitu!

Posebna je pak tema odnos (anti)junaka filma prema miliciji. Boysi ih provociraju i ponižavaju, što je starijim gledateljima koji su živjeli u komunističkom režimu jednostavno neuvjerljivo, ali možda se to može progutati do završne scene gdje malobrojniji dinamovci na zagrebačkom kolodvoru nasrću na interventnu postrojbu milicije uz poruku 'ne bu nas nitko jebal u našeg gradu'. To je sve garnirano spominjanjem iduće utakmice sa Crvenom Zvezdom u Zagrebu ('Trebate vidjeti što smo mi njima složili na Maksimiru, možda i hoćete'). Naravno da smo na stotine puta čuli interpretaciju da je to bio početak Domovinskog rata (tako je Zdravko Mamić postao branitelj?), a budući da je ovaj film financirao HAVC, kada se sve zbroji, možda je vrijeme da se napokon kaže: 'Neće nas nitko jebat u našoj državi!'