Premda najava ne zvuči odviše realno, jer fizički radovi još uvijek nisu ni blizu početka, iz gradske uprave uvjeravaju: Spaladium arena bit će u funkciji 'nakon ljeta 2027. godine'.
U njenu sanaciju bit će, po procjenama, uloženo oko 12 milijuna eura, a odlukom Vlade kompletan iznos podmirit će se iz državnog proračuna. U ovom trenutku paralelno traje nekoliko procesa: raspisan je natječaj za sanaciju krovišta velike i male dvorane vrijedan 1.165.000 eura s PDV-om, dovršavaju se testiranja i troškovnici obnove same dvorane i njenih tehničkih sustava, a traju i pripreme za osnivanje gradske tvrtke 'Spaladium d.o.o.' koja će upravljati dvoranom i događanjima u njoj.
O ovom posljednjem odlučivat će se na prvoj idućoj radnoj sjednici Gradskog vijeća, a čak i dio gradske oporbe podržao je takvo rješenje - no imaju sumnje da se mjesto direktora te gradske tvrtke priprema za gradonačelnikovog savjetnika Orhana Safića, te da Safić i danas iz sjene vodi sve procese oko Spaladiuma premda je u Banovini samo savjetnik volonter, dakle formalno ne bi smio donositi konkretne odluke.
Čovjek je, inače, vlasnik tvrtke 'Issa Consultatio' registrirane upravo za organizaciju građenja.
U Banovini potvrđuju da je ovaj gradonačelnikov savjetnik - diplomirani inženjer građevine, ovlašteni voditelj projekta i ovlašteni nadzorni inženjer - uključen u procese oko Spaladiuma, no tvrde da je njegova uloga strogo ograničena na stručne, intelektualne i savjetodavne usluge te da ne sudjeluje u operativnim poslovima u domeni gradskih službi niti ima ovlasti odlučivanja i potpisivanja.
I ovo ne zvuči previše realno, no dobro, zasad nema druge nego pokušati vjerovati.
Kako bilo, saga oko Spaladium arene evidentno se bliži svome kraju, a dvorana izgrađena povodom Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine svom novom početku. Friškom i neopterećenom starim hipotekama, kontroverzama i brojnim sudskim sporovima.
Kronologija ovog slučaja toliko je opsežna da zavrjeđuje knjigu, a ne članak, no nastojat ćemo je sažeti na nekoliko ključnih detalja. Bio je to prvi ugovor o javno-privatnom partnerstvu u Hrvatskoj, a splitska dvorana bila je jedina koja se gradila po tom modelu. Bilo je predviđeno da tri privatne građevinske tvrtke osim same dvorane izgrade i stometarski neboder, trgovački centar i veliku javnu garažu, a iz prihoda koje bi generirali ti sadržaji cijeli kompleks zapravo je trebao isplaćivati sam sebe.
No neposredno nakon toga izbila je financijska kriza, spomenute građevinske tvrtke propadale su jedna za drugom, a banke koje su ih pratile novcem počele su pritiskati kako bi svoja potraživanja umjesto od njih naplatile iz gradskog proračuna - samo što je postojala jedna za njih poprilično nezgodna okolnost. Zahvaljujući sjajno sročenom ugovoru kojemu je autor bio danas pokojni profesor Dejan Kružić, Grad Split bio je vrlo zaštićen jer s bankama nije imao apsolutno nikakav ugovorni odnos.
Drugim riječima, svoje kredite trebale su naplatiti od onih kojima su ih i dale.
Međutim, najprije se pojavio tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret (HDZ) koji je u tajnosti, mimo Gradskog vijeća, s bankama potpisao dva aneksa ugovora kojima im je de facto pogodovao, između ostalog dozvolio im je da koriste desetak milijuna eura koji su bili deponirani na posebnom računu sve dok se ne izgradi cijeli kompleks s neboderom, trgovačkim centrom i garažom.
Koju godinu kasnije i tadašnji gradonačelnik Ivo Baldasar (SDP) dolazi na Gradsko vijeće s prijedlogom da Split preuzme sve kredite oko Spaladiuma, više od 60 milijuna eura. Pukom srećom Baldasar tada više nije imao većinu, pa odluka na koncu nije usvojena.
Još koju godinu kasnije tročlani arbitražni sud, u kojemu je sjedio i splitski profesor prava Dragan Bolanča, donosi sramotnu odluku po kojoj Grad Split treba platiti sve kredite koje su banke dale privatnim građevinskim tvrtkama.
U sklopu cijele serije sudskih postupaka koji su uslijedili, u kojima su svoju časnu ulogu odigrali pokojni profesor Kružić i odvjetnik Kruno Peronja mlađi uz pomoć najprije gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i kasnije Ivice Puljka, i arbitražna odluka i brojne druge tužbe i presude padale su jedna za drugom. Grad Split banke je pobjeđivao iz postupka u postupak i šansa da naplate svoja navodna potraživanja koja su već narasla na nevjerojatnih 120 milijuna eura bivala je sve manja - no trebalo je uzeti u obzir i faktor vremena.
Spaladium arena, naime, bila je zatvorena već treću godinu i postalo je jasno da će svako daljnje otezanje nanijeti nemjerljivu štetu - pa je friški gradonačelnik Tomislav Šuta iskoristio svoje veze i preko tadašnjeg ministra financija bankama dao ponudu koju ne mogu odbiti. U zamjenu za oko pet milijuna eura, u kešu, pristale su odustati od svih daljnjih sporova.
Gradska oporba rogoborila je zbog ovakvog razvoja događaja jer je tvrdila da su svi sudski sporovi ionako vrlo blizu pravomoćnog kraja, pa navodno ne treba uludo bacati tih pet milijuna eura, no u to nismo baš uvjereni. Uostalom, gotovo dvadeset godina nakon potpisivanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu ispostavilo se da je Split svoju vrijednu dvoranu dobio za tih nekoliko milijuna eura, za razliku od drugih gradova koji desetljećima plaćaju milijunske rate kredita, odnosno 'zakupnine'.
Kako bilo, ugovor o kupoprodaji Spaladium arene službeno je potpisan 9. ožujka ove godine, a već 11. ožujka gradska komunalna poduzeća počela su ispumpavati vodu i čistiti poplavljenu dvoranu.
U međuvremenu je, kako za Dalmatinski portal kažu iz gradske uprave, izrađeno vještačenje (građevinsko, elektrotehničko i strojarsko), kojim je utvrđeno postojeće stanje objekta i instalirane opreme. Provedena je dezinfekcija poplavljenog dijela, očišćen je krov objekta i s njega je uklonjeno oko 70 vreća različitog otpada koji su nanijeli galebovi.
Pripremljen je troškovnik sanacije krova male i velike dvorane, na temelju kojeg je prošlog tjedna raspisan natječaj za radove vrijedne oko milijun eura, a istovremeno se provode testiranja svih ključnih tehničkih sustava, uključujući sustav vatrodojave, videonadzor, audio i video sustave, mrežnu infrastrukturu, sustav automatike, dizala, rasvjetu i druge tehničke sustave.
'Cilj testiranja je utvrditi koji su sustavi funkcionalni, koji zahtijevaju servis ili popravak, a koje je potrebno u cijelosti zamijeniti, kako bi se mogao pripremiti cjelovit troškovnik obnove i potrebnih ulaganja u tehničke sustave arene, koji se izrađuje paralelno s testiranjem kako bi se točno utvrdilo koji elementi pojedinih sustava nisu u funkciji i koje je potrebno zamijeniti. Plan je da se postupak javne nabave za navedene radove pokrene do kraja studenoga 2026. godine, ovisno o završetku potrebnih ispitivanja i pripremi dokumentacije', kažu za Dalmatinski portal iz gradske uprave.
Još jednom potvrđuju namjeru da se osnuje još jedna gradska tvrtka koja će biti zadužena isključivo za upravljanje arenom i organizaciju događanja u njoj.
'Cilj je da se Arena, nakon provedbe potrebnih sanacijskih i tehničkih zahvata, sigurno i kvalitetno stavi u funkciju u što kraćem roku. S obzirom na to da imamo dvije javne nabave te zbog eventualnih žalbi, ne možemo točno utvrditi datum otvaranja. Mišljenja smo da bi, ako se javne nabave zaključe i izvođači uvedu u gradilište po zakonskim rokovima, arena mogla prva događanja organizirati iza ljeta 2027. godine', kažu u Banovini.
Provjerit ćemo.
DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- konac godine, do kada bi trebao biti pokrenut natječaj za sanaciju dvorane i sustava u njoj
- jesen 2027. godine, kada bismo trebali ponovno početi pohoditi Spaladium
Audio verzija članka može se poslušati ovdje:
Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
