U Zavodu za prostorno uređenje Splita ovih dana započeli su pripremati program za urbanističko-arhitektonski natječaj za uređenje Svačićeve ulice, odnosno velikog parkirališta na kojemu se odavno planira graditi poslovno-stambeni kompleks s velikom podzemnom garažom, oko 650 mjesta na tri etaže.
A to će, jednom kada se započne graditi, automatski dovesti do rješavanja jednog od najdugotrajnijih gradskih prometnih problema i jedne od neuralgičnih točaka na gradskoj prometnoj mreži: napokon će se 'probiti' Manđerova ulica koja će povezati Kavanjinovu i Bihaćku, odnosno Vukovarsku, čime će se formirati cjeloviti prometni pravac od Marjana na zapadu grada pa sve do Sirobuje, kasnije i Stobreča na istoku.
Nedostaje ovih stotinjak metara koji se planiraju već cijelo jedno stoljeće, a pokušavaju izgraditi dobrih tri desetljeća.
Kronologiju nesuđene Manđerove ulice u serijalu 'Di je zapelo' obradili smo prije više od tri godine, u doba gradonačelnika Ivice Puljka koji je ovaj projekt otvoreno kočio iz samo njemu poznatih razloga.
Još godinama ranije, naime, svakom iole upućenom bilo je savršeno jasno da bez izgradnje kompleksa u Svačićevoj ulici nema nikakve šanse za probijanje Manđerove, na čijoj trasi se nalazi čak sedam stambenih objekata, mahom ozbiljnih višekatnica: ljudi uglavnom nisu skloni prodavati svoje stanove za cijenu koju odredi sudski vještak, a izvlaštenju se protive pokrećući sudske sporove koji se protežu do vječnosti.
S druge strane, često pristaju na zamjenu za kakav novi stan ili poslovni prostor u novoj zgradi, a čak i kada je riječ samo o otkupu - privatnici imaju veći manevarski prostor i mogu ponuditi višu cijenu, za razliku od Grada koji smije platiti samo onoliko koliko vještak procijeni. Nije stoga čudno da je splitska gradska uprava još prije više od dva desetljeća odabrala privatnu tvrtku (u ovom slučaju 'Ora-mont') kako bi u partnerstvu i paralelno s kompleksom u Svačićevoj radili i na probijanju Manđerove ulice. Ova tvrtka, naime, u vlasništvu je čak 36 posto zemljišta na kojemu bi se gradio stambeno-poslovni kompleks s garažom.
Jedan podatak dosta je ilustrativan za tvrdnju o većem manevarskom prostoru za privatnike: 'Ora-mont' je odavno započeo otkupljivati zemljište na trasi Manđerove ulice i na to je potrošio ukupno 1.767.635 eura, da bi ga kasnije prodavao Gradu - ali po cijeni koju odrede sudski vještaci. Iz proračuna mu je plaćeno točno 1.174.433 eura, dakle otprilike 600 tisuća eura manje.
No zašto su zapravo i Svačićeva i Manđerova zapele - izuzevši spomenutog Ivicu Puljka kojemu ćemo se kasnije posvetiti - nije toliko složeno za objasniti.
Priča je započela 2006. godine kada je proveden urbanističko-arhitektonski natječaj za kompleks u Svačićevoj, na mjestu današnjeg parkirališta, na kojemu je pobijedio arhitekt Dario Gabrić s projektom koji predviđa četiri zgrade, trokatnice i peterokatnice, s oko 16 tisuća četvornih metara bruto površine, od čega 5 tisuća kvadrata otpada na poslovne prostore, a ostatak na 120 stanova. Podzemna garaža na tri etaže trebala je imati 650 mjesta, a bio je predviđen i trg te zgrada zamišljena kao 'multimedijalni centar i informativna lokacija za turiste'.
Izrijekom je navedeno da je probijanje Manđerove ulice dio ovog projekta.
Započelo se s otkupom zemljišta i pripremama, no nekoliko godina kasnije nastaju problemi jer gradski konzervatori na drugačiji način počinju tretirati ljetnikovac Martinis-Marchi - u stvarnosti staru, ali ne osobito vrijednu kamenu zgradu s devet stanova. Najprije je bilo predviđeno da se ona potpuno ukloni, da se ispod nje izgradi ulaz u garažu i da se zgrada potom iznova izgradi, no pet godina kasnije konzervatori proširuju svoju 'Zonu A' upravo na ovaj objekt, što znači da se on ne smije dirati i da se u izvornom obliku zadržava u prostoru.
Ali to znači i da su svi dotadašnji planovi pali u vodu: provedeni natječaj na kojemu je pobijedio Dario Gabrić postaje neizvediv, a urbanistički plan za ovo područje potpuno nefunkcionalan. Garaža ne može imati ulaz na mjestu zgrade koju je zabranjeno srušiti, dakle ne može se graditi ama baš ništa bez novog natječaja i novog Detaljnog plana uređenja.
Od tada je zapravo sve blokirano, uz manje prekide poput posljednje godine mandata Andre Krstulovića Opare koji s 'Ora-montom' zaključuje sporazum kojim reguliraju međusobne odnose oko natječaja, projekata i planova. Grad tako provodi postupak javne nabave i odabire arhitekta Dragana Žuvelu za izradu programa urbanističko-arhitektonskog natječaja kao nultog koraka, nakon čega bi se natječaj proveo, urbanistički plan izmijenio i bio bi otvoren put i za izgradnju kompleksa, i za probijanje Manđerove ulice.
No na scenu stupa Ivica Puljak koji blokira sporazum, zaustavlja izradu programa za urbanističko-arhitektonski natječaj i pune četiri godine naprosto ne radi ništa. Čak i kad je njegov vlastiti pročelnik Teo Vojković na sjednici Gradskog vijeća procijenio da bi bez suradnje s privatnim investitorom Gradu trebalo najmanje petnaest godina da probije tih stotinjak metara Manđerove ulice, nije radio ništa.
Čak i kad je upitan zašto nije malo aktivniji oko izgradnje velike garaže u samom centru grada - a dobro se zna da je bio vrlo aktivan oko druge garaže u 'Small Mallu', samo par stotina metara dalje - nije se mrdnuo. Kad ga se, napokon, upitalo i zašto ne želi izmijeniti urbanistički plan i tako blokira uređenje dijela grada u kojemu se danas nalazi neugledna betonska pustopoljina od parkirališta, odgovarao je da to nema smisla 'jer privatni investitor nije otkupio zemljište, nego je vlasnik samo 36 posto površine'.
A upravo to je u samoj srži pravog urbanizma: gradska vlast treba donijeti plan i odrediti što se ovdje može i treba nalaziti, pa neka se privatni investitori u tome pronađu ili od toga odustanu. Sve suprotno od toga zapravo bi bilo suprotno osnovnoj logici urbanizma: po pravilima struke, naime, najprije treba provoditi natječaj i donositi planove, pa tek onda krenuti u rješavanje vlasništva nad zemljištem. U suprotnom bismo imali 'vlasnički urbanizam', da svatko gradi što hoće na svojoj parceli, čega su se upravo Puljak i njegova ekipa užasavali i zbog čega su i odlučili nanovo formirati Urbanistički zavod grada.
Na čije čelo su, ironično, imenovali Dragana Žuvelu koji će sada - ovaj put ne kao arhitekt, nego kao ravnatelj Zavoda - nadgledati izradu programa na osnovu kojeg će se raspisati urbanističko-arhitektonski natječaj.
Žuvela nam je potvrdio da je taj posao trenutno 'u inicijalnoj fazi', da se 'izrađuju analize i prikupljaju inputi iz gradske uprave' te da će, ukoliko ne bude neočekivanih problema, program biti dovršen otprilike za dva mjeseca, nakon čega slijedi raspisivanje natječaja i daljnji postupak.
Kako će kompleks u Svačićevoj na koncu izgledati, dakle, teško je predvidjeti: moguće je da će dvadeset godina nakon prvog natječaja urbanisti ipak biti skloniji 'blokovskoj' izgradnji. No kako god bilo, očito je da će samo to otvoriti put za izgradnju Manđerove, ulice u čijem čekanju prolazi skoro pa cijeli ljudski vijek.
DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- siječanj ili veljača iduće godine, do kada bi trebao biti izrađen program urbanističko-arhitektonskog natječaja
Audio verzija članka može se poslušati ovdje:
Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
