Grad Split donirao je 100.000 eura KBC-u Split za opremanje budućeg stacionara dječje i adolescentne psihijatrije na Križinama. Gradonačelnik Tomislav Šuta istaknuo je kako Grad nastavlja pomagati splitskoj bolnici, osobito u rješavanju gorućih problema.
- Danas smo potpisali ugovor s KBC-om Split, čime nastavljamo suradnju Grada i bolnice. Smatramo da je potrebno osigurati sredstva za Odjel dječje i adolescentne psihijatrije. Svi smo svjesni situacije i statističkih podataka koji pokazuju da je potreba za takvom pomoći iz godine u godinu sve veća. Ovo je dokaz koliko je Gradu Splitu stalo do ulaganja u KBC i pomaganja u okviru proračunskih mogućnosti kako bismo zajednički rješavali goruće probleme - kazao je Šuta.
Na pitanje hoće li, s obzirom na sve veći broj mladih koji traže psihološku i psihijatrijsku pomoć, jedan odjel biti dovoljan, Šuta je podsjetio da je pitanje bolničkih kapaciteta u nadležnosti Ministarstva zdravstva i uprave bolnice.
– Već smo javno govorili o potrebi izgradnje nove bolnice i na tome se radi. Grad će pomoći koliko može, bilo kroz prostorno-plansku dokumentaciju, osiguravanje zemljišta ili zalaganje prema državnim institucijama. Smatramo da ključni strateški objekti moraju biti osigurani Splitu, a to se odnosi i na KBC Split – poručio je.
Ravnatelj KBC-a Split dr. Krešimir Dolić zahvalio je na donaciji.
- Dan nije mogao ljepše početi nego ovom lijepom gestom Grada Splita. Ovo nije prvi put da Grad pomaže KBC-u i imamo doista odličnu partnersku suradnju. Mi smo formalno državna bolnica, nismo ni gradska ni županijska, ali Grad i Županija uvijek su tu kada je potrebno pomoći. Prate potrebe stanovništva koje gravitira našoj bolnici i pravodobno reagiraju - kazao je.
Posebno se osvrnuo na sve izraženije probleme mentalnog zdravlja djece i adolescenata.
- Nažalost, svjedoci smo da je nakon pandemije COVID-a izrazito porastao broj takvih problema. Kao društvo moramo reagirati. Već godinama govorimo o potrebi otvaranja stacionara dječje i adolescentne psihijatrije. Uvijek je nešto nedostajalo, bilo prostor, djelatnici ili oprema. Sada smo se kadrovski uspjeli posložiti i imamo jedan od najboljih kadrovskih potencijala u državi - istaknuo je ravnatelj.
Uskoro će započeti s radovima na uređenju prostora na Križinama.
- Nadam se da ćemo do ljeta imati uređene prostore prema svim potrebnim standardima, kako naši najmlađi pacijenti više ne bi morali odlaziti u Zagreb na bolničko liječenje - rekao je Dolić.
Predstojnik Klinike za psihijatriju prof.dr.sc. Trpimir Glavina zahvalio je na donaciji u ime svih djelatnika, ali i djece i mladih kojima je potrebna psihijatrijska pomoć.
- Kada sam prije 36 godina ušao u psihijatriju, dječja i adolescentna psihijatrija bila je gotovo imaginarna kategorija. Postojao je Centar za mentalno zdravlje mladih u Domu zdravlja, a tijekom godine dogodilo bi se tek nekoliko slučajeva da dijete dođe na psihijatrijski prijem. Danas je to, nažalost, svakodnevica. Na hitni prijem dolazi između jednog i troje djece dnevno - upozorio je.
Objasnio je da je dječja i adolescentna psihijatrija u Europskoj uniji od 2011. godine izdvojena kao zasebna specijalizacija, dok je Hrvatska takve specijalizacije počela raspisivati 2015. godine.
- Sustavno smo radili na kadrovima i danas imamo jednu od najperspektivnijih dječjih i adolescentnih psihijatrija u državi. Trenutačno imamo četiri specijalista i devet specijalizanata, a još dvoje je u postupku prijema. To znači da ćemo imati 11 specijalizanata, što praktički nema nijedna druga ustanova u Hrvatskoj. Volio bih da za tolikim brojem stručnjaka uopće nema potrebe, ali, nažalost, stvarnost je drukčija - kazao je.
Dječja i adolescentna psihijatrija posljednje tri do četiri godine pruža ambulantne usluge i liječenje kroz dnevnu bolnicu, ali nema stacionar.
- Prije svega morali smo riješiti pitanje liječničkog kadra, ali i medicinskih sestara, kojih kronično nedostaje. Sada smo konačno dobili prostor na Križinama. Riječ je o približno 700 do 900 četvornih metara, ovisno o tome hoćemo li dobiti još jedan dio prostora. Slijedi njegovo uređenje - objasnio je.
Stacionar bi trebao imati desetak kreveta, a prema procjenama stručnjaka optimalan kapacitet bio bi između 10 i 15 postelja. Trenutačno KBC Split surađuje sa zagrebačkim ustanovama kada je potrebna hospitalizacija djece.
– Prošle godine u Zagreb smo poslali 37 djece na bolničko liječenje. Indikacije za hospitalizaciju nastojimo pažljivo procjenjivati, a intenzivnim ambulantnim i dnevno-bolničkim liječenjem dio hospitalizacija može se izbjeći - pojasnio je.
Na pitanje što je dovelo do povećanja broja djece i adolescenata s mentalnim poteškoćama te koliko je korona odigrala svoju ulogu, predstojnik Klinike istaknuo je da je riječ o složenom problemu.
- Korona je bila jedan od čimbenika jer smo se svi našli u socijalnoj izolaciji. Međutim, ne bih rekao da je pandemija sama po sebi stvorila sve te probleme. Tu je i današnji način života, digitalno doba i sve manje neposredne ljudske komunikacije. Mnogo toga odvija se preko društvenih mreža i različitih digitalnih uređaja - obrazlagao je.
Kao primjer ekstremne socijalne izolacije spomenuo je japanski fenomen hikikomori, koji se odnosi na osobe koje se dugotrajno povlače iz društvenog života.
- To su mladi ljudi koji se povlače u zatvorene prostore i gotovo svu komunikaciju ostvaruju digitalnim putem, bez uobičajenih socijalnih kontakata. Takav način života može dovesti do ozbiljnih problema - upozorio je.
Usporedio je i djetinjstvo nekada i danas.
– Prije 40 ili 50 godina majke su nas morale dozivati da uđemo u kuću jer smo stalno bili vani. Danas je često obrnuto, roditelji moraju nagovarati djecu da izađu i igraju se. Djeca su motorički nespretnija, manje se kreću i manje komuniciraju uživo - kazao je.
Upozorio je i na nedostatak zajedničkog vremena u obiteljima.
- Danas često rade oba roditelja, dolaze kući kasno i umorni su. Dijete se vrati iz vrtića, uključi se televizor ili neki drugi ekran i tako prolazi vrijeme. Nedostaje neposredne komunikacije unutar obitelji. Važno je da toga postanemo svjesni i u tom trenutku pokušat se ponašati drukčije, ugraditi svoj kamenčić pa će se nešto promijeniti pokušamo promijeniti svakodnevne navike - poručio je.
Dr. Ivona Barišić je otkrila kako su dolazila djeca od godinu o pol dana do dvije, a razlozi mogu biti razvojne i neurorazvojne poteškoće, problemi privrženosti i različite životne okolnosti zbog kojih je potrebna stručna pomoć. Najčešće poteškoće među djecom i adolescentima su anksiozne i depresivne smetnje, neurorazvojni, hiperkinetski poremećaji iz spektra autizma.
Ipak, naglasila je da povećanje broja djece koja traže pomoć ne znači nužno da je u jednakoj mjeri porastao i stvarni broj mentalnih poremećaja. Jedan dio povećanja broja pacijenata, naime, posljedica je bolje dostupnosti stručne pomoći. Ranije su postojala djeca s poteškoćama koja nisu imala gdje potražiti pomoć ili nisu bila pravodobno prepoznata dok je danas bolja suradnja sa školama, liječnicima školske i obiteljske medicine, psiholozima, logopedima i drugim stručnjacima.
