DOMINO: Okrugli stol u Saboru otvorio Pandorinu kutiju

U Hrvatskom saboru danas je održan okrugli stol na temu 'Sloboda govora - Postoje li zabranjene teme?', u organizaciji Kluba zastupnika stranke Dom i nacionalno okupljanje i Hrvatskih suverenista. Povod je bila sve izraženija rasprava o granicama dopuštenog mišljenja u hrvatskom javnom prostoru, posebice kada je riječ o povijesnim, političkim i društveno osjetljivim temama.

Na početku se okupljenima obratio saborski zastupnik stranke Dom i nacionalno okupljanje, Krešimir Čabaj, koji je istaknuo da je rasprava organizirana upravo zbog sve češćih pokušaja ograničavanja slobode izražavanja u Hrvatskoj. Podsjetio je da su o temi govorili Matija Štahan, profesor komparativne književnosti i književni kritičar, Ivica Šola, teolog i novinar, Davor Dijanović, publicist i geopolitički analitičar i Slobodan Prosperov Novak, hrvatski povjesničar i novinar te je izrazio žaljenje što se predstavnici lijevih stranaka nisu odazvali pozivu na dijalog, naglasivši da se time dodatno potvrđuje problem zatvorenosti javnog prostora za određene teme.

U svom izlaganju Matija Štahan govorio je o stanju u medijima i znanosti te izostanku stvarnog pluralizma. Upozorio je na činjenicu da se mediji nisu pojavili na okruglom stolu, ocijenivši to kao znak prešutne cenzure i izbjegavanja neriješenih pitanja hrvatske prošlosti. Posebno je naglasio da su brojne teme iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća i dalje tabuizirane te da će se bez otvorenog znanstvenog pristupa i povijesnog revizionizma društvo teško osloboditi tereta nerazriješene prošlosti:

'Neki zaključci našega okrugloga stola bili su da u Hrvatskoj ne postoji pravi medijski pluralizam, da u znanosti postoji previše tabuiziranih tema vezanih nerijetko uz Drugi svjetski rat i drugo svjetsko poraće, da će se te teme razriješiti jednoga dana prirodnim tijekom onoga što se često pejorativno, ali zapravo znanstveno nužno naziva povijesnim revizionizmom i što je zapravo preduvjet da se sve zatajene istine iz prošlosti stave na svoje mjesto, da se ovo društvo oslobodi duhova prošlosti. Svaki društveni sukob ima elemente prošlosti. To, s jedne strane, nije neobično. Svjedočimo tome diljem svijeta, od Europe, zemalja poput Španjolske koje još uvijek proživljavaju posljedice građanskog rata, ili Amerike koje još uvijek proživljavaju posljedice svojega građanskog rata iz 19. stoljeća, ali zapravo u Hrvatskoj nema potrebe da to traje. Kao politička zajednica možemo opstati samo ako na vidjelo izađe istina'.

Davor Dijanović upozorio je da sama činjenica da se 2025. godine u Hrvatskoj mora raspravljati o slobodi govora govori u prilog tome da je ona ozbiljno ugrožena. Istaknuo je kako u Hrvatskoj postoji uvjetna sloboda govora u kojoj su pojedine teme dopuštene, dok su druge strogo ograničene unutar okvira takozvanog pomišljivog mišljenja. Kada se te granice prijeđu, dolazi do javne demonizacije i etiketiranja, što pokazuje da istinska sloboda govora još uvijek nije ostvarena:

'Kada se prijeđu te granice pomišljivog mišljenja, bilo da govorimo o tribini u Jasenovcu gdje su izrečene, za neke, skandalozne tvrdnje, a zapravo tvrdnje utemeljene na arhivima, kreću etikete i kreće demoniziranje. Mislim da je to jednostavno znak da u Hrvatskoj nemamo stvarnu slobodu govora, no jednostavno će protekom vremena određena istina izaći na vidjelo, a onda će se i takav medijski sustav kakav danas imamo u Hrvatskoj raspasti sam od sebe'.

Ivica Šola osvrnuo se na stanje u hrvatskim institucijama i dublje uzroke društvenih podjela. Istaknuo je da isti obrasci društvenog i medijskog djelovanja traju i desetljećima nakon 1991. godine, što proizvodi stalne podjele, hajke i pritiske, među ostalim i na glazbene i kulturne događaje:

'Glavnina podjela hrvatskog društva jest upravo to što su institucije okupirane post komunistima. Imamo plakate po Zagrebu gdje ljudi marširaju protiv fašizma. To je Jordan Peterson nazvao alokronijom, neistovremenost vremena. U tom smislu, dok se javni prostor i institucije ne pluraliziraju, mi ćemo imati ovako jedno nenormalno ili polu normalno stanje 2025. godine. Iste elite, ili njihovi potomci, koji su vodili glavni narativ, bio on povijesni ili medijski, i danas su prisutni nakon 1991. godine, samo su presvukli odjeću. To je razlog polarizacije, to je razlog hajke, kao što je recimo hajka na koncerte Marka Perkovića Thompsona, gdje su masovni mediji pali na ispitu. Oni jedno, a narod, pola milijuna njih, pokazao je drugo. To je i poziv medijima, svim medijima, uz dužno poštovanje svih kolega novinara i čestitke na vašem vrlo važnom i teškom poslu, da se ne dogodi da mediji kupe, a narodu špade'.

U raspravi nakon izlaganja dodatno je otvoreno pitanje cenzure u kontekstu javnih nastupa i koncerata. Ivica Šola upozorio je da selektivne zabrane proizvode isključivo otpor i inat te da cenzura u demokratskom društvu nikada ne donosi rješenja, već produbljuje sukobe i nepovjerenje:

'Ja ne znam kako se može jedna pjesma u subotu pjevati, a u nedjelju ne smije. Ili zabrani sve ili nemoj. To je prvo nelogično, drugo, nepametno jer zna se da cenzura proizvodi otpor i inat. Cenzura nikada nije dobra. U demokraciji glupost ima pravo javnosti. Ovo je demokracija i narodu se neće zabranjivati koga će slušati jer ćeš dobiti narod protiv sebe. U tom smislu, izvještavanje, ne svih medija, generalizirati neću, ali bio sam na dosta Thompsonovih koncerata, uvijek se nađe neki tip među 500.000 ljudi s ustaškom kapom. Znači, na 500.000 to je 0,00 promila i to je vijest. To se zove simulakrum ili medijska distorzija zbilje'.

Okrugli stol u Hrvatskom saboru potvrdio je da pitanje slobode govora i dalje ostaje jedno od ključnih društvenih pitanja u Hrvatskoj, osobito u kontekstu medija, znanosti i javnih politika. Zaključak sudionika bio je da bez stvarnog pluralizma i otvorenog suočavanja s osjetljivim temama nema trajne društvene stabilnosti ni povjerenja u demokratske procese.