Hrvatska je poražena od Brazila u završnoj utakmici američke mini-turneje. Rezultatski to izgleda uvjerljivo, ali bilo je tu itekako dobrih stvari koje mogu veseliti izbornika Dalića, bez obzira na to što nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, pa makar i od Brazila.
U prvom poluvremenu Brazil je bio bolja momčad, pogotovo se kod naših istaknuo Livaković s tri jako dobre obrane. Atipično je da je kod prve dvije šanse Brazila pogriješio Modrić i to u njegovom najelitnijem dijelu igre, izgradnji napada. Prvi put je izgubio loptu kod auta, drugi put u centrali, Brazilci su jako brzi naprijed, odmah su ušli u dva zicera po osvojenoj lopti, ali je Livaković bio na velikoj razini i potvrđuje se koliko mu znači kontinuirano branjenje u Dinamu.
Što se tiče Modrićevih grešaka, ne bi trebalo oko toga raditi veliku dramu. Dogodi se i najvećima, Luka je lider, igračina i ne sumnjam da će opet biti lokomotiva naše ekipe na Svjetskom prvenstvu. Još jednom je Livaković dobro branio udarac Cunhe s ruba šesnaesterca, tako da se vidjelo koliko malo treba Brazilcima da uđu u šansu, pogotovo kada se lopta izgubi u izgradnji napada. Jako su, kako sam već napisao, okomiti, brzi, a tehnički standardno fenomenalni.
Hrvatska je pokušavala igrati svoj nogomet, bilo je lijepih izlazaka, dolazaka u zadnju trećinu, ali je tu falilo konkretnosti i odlučnosti za opasnije ugroziti vrata Brazila. Najviše smo dolazili do Perišića, imao je nekoliko karakterističnih centaršuteva, na jedan je dobro odreagirao Kramarić, ali njegov šut pogađa Budimira, dok smo najveću prijetnju imali nakon centaršuta iz prekida s poludistance Modrića, Vušković je pucao glavom, ali malo po sredini gola i njegov šut u korner odbija vratar Brazila Bento.
Nažalost nakon tog kornera primamo gol iz tranzicije, nismo dobro postavljeni na odbijenoj lopti, Vinicius odvlači Sučića s odbijene, pa mu bježi i prolazi ga, lažnjakom lomi trojicu naših i ostavlja povratnu kao na pladnju na penal za Danila, koji to lagano zabija.
Šteta primljenog gola iz našeg kornera, sigurno to nije dobro leglo izborniku Daliću, na ovoj razini se takve greške kažnjavaju, ali bolje da smo ga primili sada u prijateljskoj utakmici nego na Svjetskom i siguran sam nakon ove utakmice da nam se takva greška neće ponavljati.
Brazil je zasluženo otišao s vodstvom na poluvrijeme, kažem, šteta momenta i načina primljenog gola, preživili smo teže šanse, a poklekli nakon našeg kornera, ali to su čari nogometa.
Drugo poluvrijeme Hrvatska je bila dominantnija, hrabrija, Brazil je čekao svoju šansu iz tranzicije, prepustio nam posjed, ali valja reći da smo do gola Majera teško stvarali konkretnije situacije u zadnjoj trećini. Izbornici su nakon 15-20 minuta radili dosta promjena, tako da se i tu igra dosta razvodnila, gol za izjednačenje smo postigli nakon lijepe kombinatorike na desnoj strani, Fruk je dao idealan zadnji pas u dubinu za Majera koji stiže na loptu prije obrane i golmana Brazila i lagano iz prve postiže gol za naše. Lijepa je to akcija, vrhunski pas Fruka i rutinska realizacija Majera.
Tada mi se učinilo da je to to, da ćemo rezultatski fantastično zaokružiti ovu priču, ali ponovno primamo jeftin gol. Lopta nakon primljenog pogotka dolazi sa centra do golmana Brazila, on ju ispucava na treću liniju u centralu, malo poludesno, tu gubimo skok i Endrick ulazi s loptom u 16m te u duelu sa Šutalom iznuđuje jedanaesterac. Ovaj gol se definitivno mogao izbjeći i kao i kod prvog primljenog, to su detalji koji će dobro doći izborniku da se analiziraju, treniraju i više ne ponove.
Nakon tog gola probali su naši na sve ili ništa, iz takve igre u nadoknadi nas Brazil kažnjava golom Martinellija iz tranzicije za konačnih 3-1. Mislim da je ova utakmica, kao i čitava turneja, bila pun pogodak, pogotovo nam je utakmica s Brazilom, koji je jedan od favorita turnira, puno toga pokazala, da se itekako možemo nositi s njima, ali i koliko im malo treba i najsitniji moment dekoncentracije da uđu u zicere i kazne te.
Izbornik može biti zadovoljan sa stanjem ekipe, najbitnije je da svi ostanu zdravi do prvenstva, a onda Hrvatska može igrati sa svakim i pobijediti svakoga.
Isprobana su dva sustava, u trojci s Brazilom čitava utakmica, tako da je i s te strane slika puno jasnija. Igrači su potvrdili svoje statuse, a najveći dobitnik je Vušković koji već sada u ovim godinama igra na top razini i veliki je dragulj, ne samo hrvatskog, nego i svjetskog nogmeta.
Moram se osvrnuti i čestitati našim mlađim reprezentacijama od U21 do U17 koji su postigli zavidne rezultate i potvrdili kvalitetu naše struke i igrača. Treba im samo vjerovati, SHNL treba biti razvojna liga jer za to imamo definitivno kvalitetu i u struci i u igračima, što potvrđuju i jučerašnji rezultati. Mi se polako okrećemo našem najdražem natjecanju i klubu, a hrvatskoj reprezentaciji, ponajviše igračima, želim puno zdravlja i onda ne sumnjam da nas čeka još jedno po nas veselo Svjetsko prvenstvo.