Predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade Boris Lapenda Lav prisjetio se oslobađanja Knina, ratnih godina i skromne opreme kojom su hrvatski branitelji raspolagali. Govorio je i o današnjoj Hrvatskoj vojsci te poručio: 'Ne daj Bože da ponovno zatreba, ali uvijek se na nas može računati'.
S njim smo razgovarali u Kninu tijekom obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. Emocije su, kaže, i dalje prisutne, a osjećaj ponosa nije izblijedio ni nakon više od tri desetljeća poslije.
- Normalno je da se bude emocije. Emocije su tu svaki dan. Možda će malo čudno zvučati, ali nakon rata još sam 22 godine radio ovdje, u Kninu. Tako da je meni Knin domaći grad. Kada se prisjetimo svega što je bilo i kako je bilo, ponosni smo na sve što smo napravili – što smo stvorili državu, što imamo svoju državu i što možemo mirno živjeti u njoj - govori Lapenda Lav.
'Bio je to dan odluke – biti ili ne biti'
Veterani se, ističe, ne susreću samo na obljetnicu Oluje. Tijekom cijele godine okupljaju se i razgovaraju o događajima iz Domovinskog rata.
- Često se okupljamo i razgovaramo o tim događajima, tako da smo aktivni tijekom cijele godine. Kolege iz gardijskih postrojbi i specijalne policije druže se i okupljaju, a Oluja je poseban trenutak. To je zaista poseban dan. Bio je to dan odluke – biti ili ne biti. Hvala Bogu, bio je – biti. Bog je bio na našoj strani - kaže.
Posebne emocije u njemu budi dolazak u Knin, grad koji naziva kraljevskim.
- Konačno smo oslobodili Knin, naš kraljevski grad. Ponosni smo na sve što smo napravili, ne stidimo se ničega i, ne daj Bože da ponovno zatreba, uvijek se na nas može računati - poručuje Lapenda Lav.
'Oluja nije bila samo u Kninu'
Posljednjih godina primjetan je manji broj ljudi koji tijekom dana dolaze na središnje obilježavanje u Knin. Naš sugovornik smatra kako je jedan od razloga taj što se Oluja danas obilježava diljem Hrvatske.
- Posljednjih godina Oluja se počela obilježavati u brojnim mjestima, što je, po meni, dobro. Knin je Knin, on je središte, ali Oluja je bila i u Slavoniji i u Lici. Normalno je da ljudi žele nešto organizirati i u svojim mjestima kako bi obilježili taj veliki dan - navodi.
Na posjećenost, dodaje, utječu i visoke temperature, kao i činjenica da su branitelji danas ljudi u godinama.
- U Kninu su velike vrućine i to moramo razumjeti. Mi smo već ljudi u godinama. Nije nam zgodno, kao ni vama vjerojatno, dva sata sjediti na igralištu po ovakvoj vrućini. Sve nas je manje, ali drago mi je vidjeti da dolaze mladi i da ljudi dovode svoju djecu - govori.
Veseli ga što se u večernjim satima grad ispuni ljudima.
- Navečer ovdje bude mnogo ljudi, održava se koncert. Ako Bog da, i večeras će grad biti pun. To je lijepo za Knin, koji je mlad grad. U njemu živi mnogo mladih obitelji. Daj Bože da se tako nastavi. Vjerujem da i hoće - dodaje.
'Oluja je bila kruna, a prije nje prošli smo pakao'
Govoreći o Hrvatskoj 31 godinu nakon Oluje, Lapenda Lav ističe kako su branitelji ostvarili ono za što su se borili – vlastitu državu.
- Mi nismo političari, mi smo ratnici. Što se nas tiče, više smo nego zadovoljni – imamo svoju državu. To je bio tisućljetni san hrvatskog čovjeka - kaže.
Upozorava da se, uz Oluju, ne smije zaboraviti sve ono što joj je prethodilo.
- Kada se prisjetimo Oluje i svega što joj je prethodilo, ne smijemo zaboraviti da je Oluja bila kruna. Pet godina prije Oluje prolazili smo pakao: embargo, zabranu uvoza oružja, izbjeglice, pretrpane bolnice, stradanje Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta - podsjeća.
Lapenda Lav bio je aktivni pripadnik Hrvatske vojske sve do prije četiri godine. Uspoređujući današnju vojsku s onom iz ratnih godina, ističe kako je napredak golem.
- Nezamislivo je što bi bilo da smo tada imali današnju vojnu tehniku. Vjerujem da rat ne bi trajao ni dva mjeseca. S današnjom tehnikom kojom raspolaže hrvatski vojnik porazili bismo ih za dva mjeseca - smatra.
Prisjetio se i opreme kojom su hrvatski branitelji raspolagali na početku Domovinskog rata.
- Mi smo tada imali kamione koje smo zarobili od njih, a koje su oni već godinama koristili. Zarobili bismo poneki top. Sjećam se kada smo 1991. godine dobili prvi minobacač i šest mina. Nitko nije bio sretniji od nas. Govorili smo: 'Ljudi, imamo minobacač i šest mina, sada smo čudo! - prepričava.
Zaključuje kako su i Hrvatska vojska i država u protekla tri desetljeća napravile velik iskorak.
- Hrvatska vojska danas je otišla daleko, kao i Hrvatska. Moramo biti iskreni: članica smo NATO saveza i Europske unije, ušli smo u Schengen i uveli euro. Radi se, plaće su kudikamo bolje. Ima ljudi koji i danas teško žive, ne kažem da ih nema, ali mnogo je bolje nego prije 30 godina. Puno, puno bolje - zaključio je Boris Lapenda Lav.
