Počela konferencija 'Stanovanje - pravo ili privilegija?' u organizaciji Društva arhitekata Splita

'Split je danas grad koji se smanjuje', udarna je rečenica jučerašnjeg prvog panela u organizaciji Europske koalicije za pravo na stanovanje (EAC), koja u suradnji s Pravom na Grad i splitskim Društvom arhitekata organizira trodnevni javni program na temu krize stanovanja izazvane turistifikacijom. Split, kao drugi najveći grad u Hrvatskoj, pod golemim je pritiskom komercijalizacije stanovanja i javnih prostora, izazvanih deregulacijom izgradnje turističkih kapaciteta, a posljedica toga je udar na dostupnost nekretnina. Upravo zato je navedena koalicija odlučila održati javna događanja i radionice na datu temu u Splitu, gradu koji je u samo 15 godina izgubio preko 15.000 stanovnika, a od neovisnosti čak 40.000.

Otvaranje trodnevnog programa obilježilo se panel-diskusijom o stanovanju i urbanizaciji u postsocijalističkom kontekstu, kako na području Hrvatske tako i središnje te jugoistočne Europe. Ono što je zajedničko gotovo svim tim državama jest zajednička povijest snažne proizvodnje društvenih stanova koji su u post-socijalističkom periodu postali masovno privatizirani, čime je pitanje stanovanja i planiranja gradova u potpunosti podređeno tržištu. U tom je pogledu Iva Marčetić, inače istraživačica i predavačica na Arhitektonskom fakultetu njemačkog Sveučilišta u Kasselu, a ujedno i autorica knjige 'Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti' prvo istaknula kako 'ne voli pričati samo o povijesti i povijesnim perspektivama', ali njeno izlaganje o razvoju Zagreba kao grada u periodu nakon Drugog svjetskog rata ponudilo je jako dobar povijesni presjek ideje razvoja koji tada nije bio vođen tržišnim načelima. Razvoj stanovanja i stambenih zajednica te modeli financiranja dali su odličan uvid u razvoj javno dostupnog stanovanja u glavnom gradu, koji je pod tim politikama strelovito poprimio današnje konture.

Međunarodnu perspektivu problema dostupnosti stanovanja u tranzicijskom i post-tranzicijskom periodu ponudile su rumunjska antropologinja i profesorica na Babeș-Bolyai sveučilištu u Cluju-Napolci, Enikő Vincze, te Jovana Timotijević, arhitektica i doktorantica politologije Sveuličišta u Beogradu. Vincze je u svom izlaganju naglasila kako su socijalističke politike u Rumunjskoj stanovanje vidjele prvenstveno kao prostor društvene reprodukcije koji je 'namijenjen društvenom razvoju', dok je tranzicija os prebacila na 'stanovanje koje je isključivo orijentirano ka profitu, što direktno ide na štetu društva'. 'Ulaganje u javne stambene politike ključ je društvenog prosperiteta', naglasila je Vincze, dodavši kako je danas ključ u 'ulaganju u javne stambene politike s naglaskom na neprofitni sustav financiranja koji bi, uz demokratsko donošenje odluka o financiranju, podupirao gradnju i održavanje projekata javnog stanovanja'.

Timotijević je svoj aktivistički rad na polju stanovanja i stambenih politika predstavila na primjeru zakona donesenih u Srbiji koji su nominalno otvorili put potpunoj tržišnoj deregulaciji i ulasku investitora koji usko surađuju s državnim vlastima na štetu javno dostupnih stambenih politika. 'U Srbiji danas 80 posto mladih nekretnine ne može rentati ni kupovati po tržišnim cijenama', naglasila je Timotijević, 'niti imaju pravu alternativu tom tržištu'. Također je dodala kako 'trošak stanovanja najviše utječe na najprekarniji dio populacije, dok država jedine poteze povlači u korist tržišta a ne ljudi, tjerajući kroz stambene politike ljude u još veća zaduživanja'.

S obzirom na lokaciju održavanja i lokalni kontekst najveću je pažnju izazvalo izlaganje Sanje Matijević Barčot, docentice na katedri za arhitektonsko projektiranje splitskog Fakulteta građevinarstva arhitekture i geodezije. Ona je kroz prezentaciju razvoja stambenih politika u Splitu ponudila presjek razvoja grada i javne gradske infrastrukture od prvog donesenog urbanističkog plana još tamo 1951. pa do tranzicije 1990-ih, za koju je naglasila kako otad u kontekstu Splita 'nažalost nemamo puno toga za prikazati'. Međutim, u poslijeratnom periodu 1950-ih i 1960-ih Split je, kako je prikazala Matijević Barčot, 'preuzimao najaktualnije urbanističke standarde', sa decentraliziranim strateškim planiranjem razvoja stambenih projekata koji i danas pružaju utočište mnogim Splićanima. 'To je bilo sretno vrijeme za Split', naglasila je Barčot Matijević, 'i možda nismo i dalje svjesni koliko je ovo bitna tema i za budućnost grada, ali i očuvanja razvoja urbanizma' u gradu koji uslijed krize stambenih politika - koje je okarakterizirala kao jedan od ključnih uzroka snažne depopulacije - postaje grad s početka teksta: onaj koji se smanjuje u regres.

Na diskusiji se također naglasak stavljao na Split, koji u tom agresivnom utjecaju turistifikacije još možda ne pati od ogromnih međunarodnih investitora i njihovih megalomanskih projekata kao što je slučaj u, primjerice, Beogradu, ali niz lokalnih uvjetno rečeno manjih investitora svejedno snažno utječu na deregulaciju tržišta i stambenih politika u gradu. Još jedan problem razvoju suvislih urbanističkih politika u Splitu povratak je na te izrazito centralizirane odluke u kojima je grad, kako se naglasilo, u tranziciji 'izvukao loše karte' uz manjak bilo kakvog sustavnog planiranja na koje nema potpuni utjecaj. 'Turizam nije individualno pitanje, već kolektivno, komunalno', zaključak je tog prvog panela održanog u kinoteci Zlatna Vrata. 'Bitno je tu pokušati tražiti neki zajednički jezik'.

Program se nastavlja već danas, vođenom turom kroz prostorne anomalije Splita nazvanom 'Pet zvjezdica splitskog turizma', kojom će se iz urbanističke perspektive prikazati utjecaj turizma ne samo na urbano tkivo grada već i na javno stanovanje. Uz vođene ture trodnevni program uključuje i mnoge javne radionice na temu, a cjelokupni program provjerite ovdje.