Na ukupno 94 godine zatvora osuđena su sedmorica oficira JNA i sekretara SUP-a za ratni zločin nad civilima tijekom Domovinskog rata na šibenskom području. Svima se po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu iz 2016. sudilo u odsutnosti, osim generalu Borislavu Đukiću koji je u pritvoru od 2015. godine. Nakon tri nepravomoćne presude od 10 godina za miniranje brane Peruća, sada je osuđen na 16 godina zatvora. Na objavu presude nije došao.
Đukiću su sudili za borbena djelovanja početkom rata kada je bio zapovjednik 221. motorizirane brigade IX. korpusa JNA. Njegove postrojbe neselektivno su otvarale vatru po civilnim naseljima, uništavali su civilne, gospodarske, kulturne i vjerske objekte. Osim njega, na 16 godina zatvora osuđeni su i Jovan Grubić, Milan Radić i Petar Andrić koji su zapovijedali 75. brigadom posebne jedinice milicije SAO Krajine te 2. pješačkom brigadom vojske SAO Krajine.
Vladimir Davidović preuzeo je zapovijedanje 75. brigadom pred kraj rata te je osuđen na 10 godina zatvora, kao i dva sekretara SUP-a u Kninu Ilija Prijić i Slobodan Vujko. Razlika u sankciji sastojala se u tome što su ova tri okrivljenika osuđena za nečinjenje, a ostali za činjenje i nečinjenje, pojasnio je predsjednik sudskog vijeća Zoran Ivanišević.
Okrivljeni su osuđeni za smrt 118 civila i pet silovanih žena, dok je sedam slučajeva silovanja ostalo na pokušaju. Znali su da njihovi podređeni zatvaraju, uhićuju, pljačkaju, siluju i pale vjerske objekte, a nisu ništa poduzeli da to spriječe i procesuiraju pa su ovi, ohrabreni takvim njihovim držanjem, nastavili s terorom nad Hrvatima na okupiranom području.
Šefovi milicije u Kninu trebali su uspostaviti javni red i mir te zaštititi građane hrvatske nacionalnosti, kao i vjerske, kulturne i privatne objekte, no nisu poduzeli potrebne mjere i radnje, već su dozvolili da se nastave uhićenja građana hrvatske nacionalnosti.
'Porušene su kuće, crkve, protjerano gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo. Đukić, Grubić, Radić i Andrić izdavali su naredbe za napade i izravno su odgovorni, dok su ostali zbog svog pasivnog držanja i neprocesuiranja slučajeva odgovorni po zapovjednoj odgovornosti.
Đukićevoj obrani nisam poklonio vjeru. Kako sam i mogao? Pa on je tvrdio da Šibenik nije granatiran. Svi su postupali s izravnom namjerom. Otegotne okolnosti su strahovite posljedice ovih kaznenih djela, a Đukić nije izrazio ni trunke kajanja. Olakotna je bila ranija neosuđivanost', kazao je u obrazloženju presude sudac Ivanišević.
Istaknuo je kako nije bilo ijednog slučaja da je neki Srbin uhićen zbog zločina nad Hrvatom, u miliciju su se dovodili samo Hrvati, a nitko od nadređenih nije ništa poduzimao kada bi neki Hrvat bio ubijen, već bi među Srbima vladalo oduševljenje.
Podsjetio je i kako je JNA naoružavala građane srpske nacionalnosti, iako je Đukić tvrdio da su bili mirotvorci.
'O navodnom mirotvorstvu 221. brigade dovoljno svjedoči Đukićev intervju u kojem se hvali kako su izveli brojne vježbe radi demonstracije vojne sile, a govori i o napadima od 16. rujna 1991., kao i da je Drniš oslobođen i da su oni nastavili s bojevim dejstvima prema Šibeniku', kazao je sudac Ivanišević.
Svima je produljen pritvor s obzirom na visinu sankcije.
