Tri i pol desetljeća nakon povratka Sanaderovih iz Austrije, još uvijek je problematično stjecanje doktorata Mirjane Sanader na Institutu za arheologiju Sveučilišta u Innsbrucku i nostrifikacija njenog doktorskog rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Cijelo vrijeme sve u vezi toga bilo je obavijeno velom tajne iako je ona u međuvremenu u RH napravila akadems kukarijeru i otišla u mirovinu.
U međuvremenu, Institut za arheologiju Sveučilišta u Innsbrucku je na službenoj web-stranici objavio popis svih ljudi koji su završili temeljni studij klasične arheologije i naslove njihovih radova kojima su stekli određenu diplomu od 1914. do 2021. Daje li popis odgovore na pitanja o doktoratu Mirjane Sanader?!
Popis je sastavio Florian M. Müller. U popisu je navedeno da naslov doktorata Mirjane Sanader glasi 'Kerberos in der Antike' i da je obranjen 1983. pod mentorstvom profesorice Walde Elizabeth. Iz popisa je jasno da su se u razdoblju od 1914. do 1985. temeljni tzv. diplomski studij arheologije, kao i svi studiji na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku završavao titulom doktora filozofije, a od 1985. su se završavali titulom magistra znanosti, kasnije po bolonjskom procesu samo magistrom struke (u ovom slučaju klasične arheologije). Objavljeni popis, očito, rješava misterij doktorata Mirjane Sanader.
Naime, završetak temeljnog studija u humanističkim znanostima s obranom radnje kojom bi kandidat odmah stekao doktorsku titulu na austrijskim i njemačkim sveučilištima bio je relikt prošlosti, što je na sveučilištima u Austriji i Njemačkoj postupno napušteno. Za razliku od austrijskih sveučilišta, na sveučilištima u Hrvatskoj (Jugoslaviji), pa tako i Zagrebu, studenti su na završetku morali pisati i braniti diplomski rad, onda ići na poslijediplomski studij i magistrirati i tek onda doktorirati. Zbog toga je bilo nemoguće priznati doktorat filozofije iz Innsbrucka kao doktorat znanosti bez polaganja razlike u predmetima i nostrifikacije doktorske diplome. Stoga je nostrifikacija diplome doktorata Mirjane Sanader kontroverzna.
Na njemačkim i austrijskim sveučilištima, pa tako i u Innsbrucku, samo je habilitacija bila na razini doktorata znanosti u Hrvatskoj ili nešto više od toga. Habilitacija je u Austriji i Njemačkoj uvjet za docenturu, odnosno za izvođenje visokoškolske nastave. Za habilitaciju je potrebno pisanje nove znanstvene teze. Na navedenom mjestu na internetu također je donesen popis svih arheologa koji su na Institutu za arheologiju u Innsbrucku u razdoblju od 1976. do 2019. stekli svoje habilitacije iz klasične arheologije, njih svega dvanaest. Prva koja je na Institutu za arheologiju i Innsbrucku obranila habilitaciju je W. Elizabeth, mentorica Mirjane Sanader. Ali među tih 12 klasičnih arheologa koji su obranili habilitaciju iz klasične arheologije u Innsbrucku nema Mirjane Sanader.
S obzirom na to da je propisani opseg pisanih radnji doktorata filozofije na diplomskim studijima na austrijskim i njemačkim sveučilištima bio znatno veći nego opseg diplomskih radova na jugoslavenskim sveučilištima, doktorat u Innsbrucku je do 1985. bio u najboljem slučaju na razini magisterija znanosti u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj. Od te su godine na temeljnim diplomskim studijima titule doktora na Sveučilištu u Innsbrucku zamijenjene titulom magistra znanosti, a kasnije s bolonjskim procesom čak s titulom magistra struke (arheologije).
Tako je, primjerice, prema navedenom popisu, Catrin Marzoli 1985. završila studij klasične arheologije s titulom doktora filozofije, a iste godine, očito u drugoj polovici (po novom pravilniku) Beate Schwarz je završila studij klasične arheologije kao magistrica znanosti. Objema je mentorica bila profesorica W. Elizabeth, kao i Mirjani Sanader.
Njezin studij se u to vrijeme završavao doktorskom titulom. Povratkom u Hrvatsku njoj je doktorat klasične arheologije nostrificiran nepoznatog datuma na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao doktorat znanosti.
Kako je u Hrvatskoj habilitacija bila davno ukinuta, a Mirjana Sanader se 1993. zaposlila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vrlo brzo je mogla postati docentica. Brzo je napredovala u viša znanstvena i sveučilišna zvanja u skladu s pravilnikom Ministarstva znanosti i obrazovanja koji kao da je bio pisan za nju. Može li se to povezati s činjenicom što je njen muž Ivo Sanader 1992./1993. bio ministar znanosti?!
Njeni radovi, knjige, za izbor u viša i trajna zvanja kompilacije su njezinih već objavljenih članaka ili uredničkih knjiga više autora. Ali, to nije sve: arheolog iza sebe treba imati terensko-istraživački rad što je u slučaju Mirjane Sanader bilo vrlo upitno. Nije poznato da je kao studentica sudjelovala na arheološkim iskopavanjima ni prije ni poslije diplome.
Iako bez terenskog iskustva, prvo arheološko nalazište koje je iskopavala bio je znameniti rimski vojni logor Tilurium u Gardunu pokraj Trilja koji dotad nije bio predmet arheološke kampanje.
Na iskopavanjima u Gardunu Mirjana Sanader angažirala je Mariju Šmalcelj i Krešimira Filipeca s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umjesto Marije Šmalcelj, 2002. angažirana je arheologinja Zrinka Šimić-Kanaet koja je ujedno obrađivala arheološke nalaze.
A Mirjana Sanader je akademsku karijeru počela 1993. na Katedri za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju na Filozofskom fakultetu. Napredovala je u zvanje docenta 1996., tri godine poslije postala je izvanredni profesor. Predstojnicom Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju imenovana je 2000., a od 2002. redoviti je profesor. Nekoliko godina obnašala je dužnost pročelnice Odsjeka za arheologiju (2002. – 2005.), a status redovitog profesora u trajnom zvanju stekla je 2008.
Mirjana Sanader nekoliko je godina bila predstojnica Arheološkog zavoda pri Odsjeku za arheologiju. Na natječaju Hrvatske zaklade za znanost, uz ostale, bio je izabran njen projekt nazvan 'Između Dunava i Mediterana: Istraživanje uloge rimske vojske u seobama ljudi i dobara na teritoriju Hrvatske za vrijeme Rimskog carstva' (RoMiCRO). Projekt je vodila do umirovljenja 2019. Među suradnicima Mirjane Sanader na tom projektu bio je i tadašnji docent Domagoj Tončinić, a današnji dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na upite koji se tiču kontroverzija doktorata Mirjane Sanader Filozofski fakultet u Zagrebu (i njegov dekan Domagoj Tončinić) nije odgovorio. Odgovori na pitanja poslana Filozofskom fakultetu u Zagrebu i dekanu Tončiniću, 7. travnja 2026., nisu ni cjepidlačenje ni 'aferaštvo' ni politiziranje, nego potreba da se u hrvatskom društvu raščiste neke stvari. Suprug Mirjane Sanader nije bio bilo tko nego čovjek koji je desetljećima bio u vrhu hrvatske politike, pripadao je centrima moći koji su 'vedrili i oblačili', vladali i odlučivali, s tim da je skoro desetljeće bio na čelu vodeće hrvatske političke stranke, HDZ-a, od čega je šest godina bio najmoćniji čovjek u državi, predsjednik Vlade RH, sve do 'abdikacije' 2009.
