PONEDJELJAK Gospar
Navikli smo da su Dalmatinci, a posebno Splićani, u posljednjih desetljeće-dva prisiljeni preuzeti ulogu dežurnih krivaca, navući imidž zločestih, pohlepnih ili katkad retardiranih rođaka kojih bi se ostatak nacije valjda trebao sramiti. Za većinu nacionalnih medija, a potom i šire javnosti, to je naprosto najjednostavnije za učiniti: Split i Dalmacija dovoljno su daleko od centrale da se na njih mogu projicirati vlastite mane i nečista savjest, a opet su dovoljno veliki i zanimljivi da ih se efektno može napraviti klaunima ili divljacima, već kako u kojem trenutku odgovara.
Hercegovce su odavno potrošili, valjalo je pronaći novu žrtvu.
Baš poput tovara, na takav smo se položaj već nekako uspjeli naviknuti - no čini se da sada slijedi i korak dalje. Evo dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića u bijesnom objašnjavanju zašto je trebalo povećati poreze malim iznajmljivačima i tko je u cijeloj toj priči zapravo problem. Dalmatinci, ali samo neki.
'Moj pokojni djed Krešo je afitavao od 1958. i pripremao gostima doručak, ručak i večeru i tako je izgradio kuću. To je obiteljski iznajmljivač, a ne onaj koji je uzeo stan u zgradi, iznajmio ga kratkoročno, stavio šifru na vrata, servis za čišćenje mu čisti, a tebi što ostane i istovremeno si dignuo životni prostor i onda će se ti agresivci iz Splita i Splitsko-dalmatinske županije iživljavati nad cijelom državom zato što im se dignuo porez za 50 eura godišnje', reći će Franković mrtav-hladan.
Mašala, gosparu.
UTORAK Obala
Gradonačelnik Dubrovnika, dakle, ničim izazvan klepnuo je svoje susjede i najbolje prijatelje Splićane; valjda su mu upravo oni otvorili oči pored silnih lobija iz glavnog grada koji su baš u Frankovićevom gradu, ali bogme i u mnogim drugim dijelovima Dalmacije - od Zrća preko Hvara i Bola do Makarske - zagospodarili novčanim tokovima i istovremeno bili glavni generator komunalnog nereda.
No dobro, neka vise Splićani.
Već smo rekli, cijelu ovu regiju kroz nacionalnu optiku sve češće se gleda i tretira kao stanište čudnovatih kljunaša ili kakav sanatorij na otvorenom, a jedina donekle olakšavajuća okolnost jest da se ovdje ipak proizvodi solidna količina novca o kojemu i dalje ovisi kompletna hrvatska ekonomija. Dobro, i simbolika je možda važna: koliko god se to trudilo zamagliti i kamuflirati, Dalmacija je zapravo ono kako svijet vidi, i kako voli zamišljati Hrvatsku.
Ali samo simbolički: kada na red dođe ozbiljan biznis, prioriteti su vazda negdje drugdje - a to se može lijepo ilustrirati ovotjednim izjavama Miljana Ždrale, direktora Europske banke za obnovu i razvoj za srednju Europu, koji opisuje kako i kamo je po Hrvatskoj vodao utjecajne europske bankare:
'Odveo sam ih svugdje, samo ne na more, tamo bi im se činilo da je naš posao završen. Obišli smo Slavoniju, pokazao sam im Belje i poljoprivredne kombinate u koje smo uložili s Podravkom, pa Žito, šećerane... Bili smo u industrijskom dijelu Hrvatske, sjeverno od Zagreba. Razgovarali su s ljudima na terenu, ali i fondovima privatnog kapitala, mirovincima i bankama. Dobili su široku sliku. Feedback koji je stigao nakon njihova posjeta bio je pozitivan, jasno je da ovdje za nas još ima posla'.
Dakle, svugdje osim 'na moru'. Ovdje valjda nema ni 'industrijskih dijelova', ni poljoprivrede, ni novih tehnologija, ni bilo kakve poduzetničke aktivnosti - a bogme ni perspektive - osim 'zimmer freija'.
Ako je Frankovićev ovotjedni ispad bio bizaran i pomalo neotesan, ovo što nam je priredio šef EBRD-a, treba otvoreno reći, vrhunska je i ultimativna sramota.
SRIJEDA Zatvor
Na takav podcjenjivački stav lijepo se nadovezao ministar pravosuđa Damir Habijan koji je ovog tjedna predstavio skore investicije u obnovu ili gradnju zatvora u Hrvatskoj: od njih desetak novih ili rekonstruiranih, u Dalmaciji će se naći - nijedan.
Fino, eto ni novi zatvor ne možemo dobiti. Valjda se računa da je onaj ćumez od Bilica dobar, za kojega je.
ČETVRTAK Kampanja
Kampanja 'Dajen ti rič' Tomislava Šute dobila je, kažu, nekakvo 'svjetsko priznanje' - makar se čini da se ipak radi o nagradi za samo jedan njen segment.
No reklama je reklama.
Sam Šuta ni ovog tjedna nije dopustio da ostanemo bez njegove doze političkog marketinga pa je teatralno sazvao medije na Duilovo kako bi prezentirao projekt koji se u Splitu odvija već nekoliko godina, aglomeraciju, usput se tradicionalno zapetljavši u 'bivši su krivi' argumente za kojima poseže svaki put kada začuje, ili barem predosjeti, kritiku na svoj račun.
Nakon godine dana na vlasti ta taktika ne samo da više ne pali, nego se sve češće doima očajničkom i isforsiranom. Nikakvu nagradu za nju sigurno neće dobiti.
PETAK Dvije vijesti
S druge strane zabilježit ćemo ovog tjedna i dvije dobre vijesti koje se inače teško probijaju u medije, a pogotovo kada dolaze s 'vražjeg otoka' ili 'iz grada slučaja'.
Split će uskoro postati prvi grad u Hrvatskoj koji će sustavno sufinancirati sportske članarine za djecu zahvaljujući sustavu koji je osmislio i razvio uspješni trener i današnji gradonačelnikov savjetnik Toni Tomas.
A nakon što je ovog tjedna preuzeo pet punionica za električne autobuse, postat će i prvi grad u državi u kojemu se oni uvode u javni prijevoz.
Priznajte, i jedna i druga vijest promakle su vam u nacionalnim medijima.
SUBOTA Srinjine
Relativno nezapaženo prošla je i vijest da će u 'cjelovitu obnovu' nogometnog terena u Srinjinama biti uloženo respektabilnih, pa čak i raskošnih 1,2 milijuna eura, od čega će samo djeličak doći od države - a cijelih milijun eura iz gradskog proračuna.
Vijest je djelomično ostala u zapećku jer Šuta nije pozvao medije na svečani početak radova, možda i zato da izbjegne gnjavažu od pitanja - kako baš u Srinjine i zašto ovoliko puno novca, recimo.
A odgovor je zapravo jednostavan: iz ovog prigradskog naselja dolazi njemu bliska i relativno važna HDZ-ovka, današnja državna tajnica Zrinka Mužinić Bikić koja je očito vrlo utjecajna kada se odlučuje o podjeli državnog novca za škole, dvorane i vrtiće.
Drugim riječima, ona je dio 'vertikale' - pa kako se Šuta tim koridorom vješto uspinje, jednako tako se Mužinić Bikić vješto spušta kako bi iskamčila gradsku lovu za selo.
Bit će lijepo kad se jednom vrati iz Zagreba, a imat će i muž zanimaciju - ako ništa drugo onda, recimo, u klupskim prostorijama...
NEDJELJA Zabrana
Nije sasvim jasno radili se o osveti ministra gospodarstva Ante Šušnjara jer je bio javno prisiljen mijenjati jedan zakon suprotno njegovoj volji, ili se naprosto radi o inerciji i šlampavosti, ali jedna u osnovi dobra ideja ovih dana polako, ali sigurno prijeti pretvoriti se u katastrofu.
Vlada je, istina, usvojila splitski (i Puljkov i Šutin) prijedlog da se gradovima i općinama omogući da na svome teritoriju zabrane prodaju alkohola u noćnim satima - ali po običaju nije dva puta mjerila, nego samo zatvorila oči i sjekirom presjekla, što znači da u zakonu nije predviđena ama baš nijedna nijansa.
Ili crno ili bijelo, odnosno ili zabrana prodaje alkohola nakon 21 sat na cijelom području grada, ili ništa. Nitko nije razumno objasnio zašto baš 21, a ne recimo 22 ili ponoć, te zašto se ne bi moglo zabraniti alkohol samo u najstrožem centru grada, gdje je on jedan od generatora nereda - a dopustiti recimo na Matejušci, Zvončacu ili Žnjanu?
Ovako, sve to skupa miriše na amaterizam koji će kao jedinu posljedicu imati dodatno mazanje vrata ionako debeloj guski, dakle ugostiteljima.
A priuštivo alkoholiziranje, htjeli ili ne, jedno je od temeljnih ljudskih prava.
NAPOMENA:
Ljeto je stiglo, a ono podrazumijeva smanjenu aktivnost na svim intelektualnim poljima. Pregled tjedna stoga će u idućem razdoblju izlaziti periodično, po potrebi.
