PONEDJELJAK Smeće
U Gospiću su veliki problemi - preciznije, svinjarije - oko ilegalno odloženog i zakopanog opasnog otpada koji će prije ili kasnije potrovati i prirodu i ljude, ali ni mi u Splitu nismo za baciti: usred grada proizveli smo brdo zvano Karepovac, na kojemu je svoje smeće punih šest desetljeća istovaralo i pola Dalmacije. Sada smo ga barem djelomično sanirali, ako je to uopće moguće sa svime što se ondje skriva pod površinom, pa krcamo otpad na njegov zadnji slobodni komadić premda smo svjesni da ni on ne može potrajati vječno.
A svakako neće potrajati do izgradnje centra u Lećevici, koja je postala mjerna jedinica za vječnost.
Ovih dana događa se točno ono što se najavljivalo i prije dvadeset, i prije deset, i prije pet godina, i lani: približava se trenutak kada ćemo kamione s otpadom morati slati stotinama kilometara daleko, ako ih itko uopće bude htio primiti, zbog čega ćemo plaćati višestruko više račune. Sad ćemo morati preturati, prevrtati, žonglirati i manevrirati s otpadom, tražiti rupe u praksi i izmišljati nove recepte premda nam je rješenje odavno bilo pod nosom.
Split je, naime, još odavno trebao spustiti rampu odlagališta za sve druge gradove i općine i tako kupiti barem malo vremena za sebe, a sve koji su nezadovoljni lijepo uputiti na Splitsko-dalmatinsku županiju, župana Blaženka Bobana i njegov HDZ koji još od sredine dvijetisućitih nisu u stanju izgraditi relativno jednostavan pogon u Lećevici. Zapravo su se dokazali nesposobnim odraditi jedan od rijetkih konkretnih poslova za koji su imali odgovornost.
Znali su samo potrošiti milijune eura na vlastite plaće.
Rampa na Karepovcu je spuštena ovog tjedna, pa onda ponovno podignuta na još sedam dana iz solidarnosti s Omišem koji se bori s posljedicama svoje velike nevolje - a i jedan i drugi potez treba pozdraviti, za razliku od licemjera Bojana Ivoševića koji čačka po njemu tražeći navodne nezakonitosti.
Vrlo se dobro sjećamo kako je on, kada je u pitanju bio interes grada, do krajnjih granica rastezao i savijao proceduru. Zanimljivo da mu to nije bilo palo na pamet kada je riječ o otpadu, uvjerljivo najvećem splitskom problemu, nego je cijelu tu problematiku dao u ruke jednom krajnje neobičnom tipu koji je rastezao i savijao proceduru, ali sa suprotne granice prihvatljivog.
UTORAK Boban
Župan Blaženko Boban, čini se, potpuno je odlijepio od stvarnosti - ili nas samo kvalitetno zajebava. Teško da bismo drugačije mogli protumačiti njegovu izjavu upravo na temu Lećevice, koju ćemo prepisati od riječi do riječi kako ne bi izgubila na svojoj drskosti:
'Tko je odgovoran za kašnjenje Lećevice? Ima i subjektivnih i objektivnih okolnosti i o tome bi trebalo napraviti cijeli elaborat. Imali smo četiri godine SDP-a koji nije niti želio odlagalište otpada na Lećevici. Znam da sve traje dugo i predugo. Imali smo jako puno problema, i ja i moje kolege prije mene u Splitsko-dalmatinskoj županiji', reći će župan, od riječi do riječi. Mašala.
Dakle, čovjek iz stranke koja je na vlasti u županiji doslovno oduvijek i bez prestanka, a ni u državi nije daleko od toga, pokušava se vaditi na 'četiri godine SDP-a' toliko davne da ih se sjećaju samo pasionirani pratitelji politike.
Bravo, svaka čast. Boban je valjda naučio da u Splitsko-dalmatinskoj županiji HDZ-u sve prolazi, pa se ne mora ni truditi pronalaziti ozbiljne argumente za pokušati opravdati vlastiti nerad.
Može se samo praviti glup.
SRIJEDA Zabrana
Na snagu je stupila bizarna zabrana prodaje alkohola nakon 21 sat na cijelom području grada, doduše samo do sredine rujna - jer valjda 'buka, narušavanje reda i onečišćenje javnih površina' od tog datuma nestaju kao rukom odneseni.
Utočište alkoholnim izbjeglicama iz Splita, vidjeli smo, otvorenih ruku pružili su susjedi Solinjani i Kaštelani. Hvala im.
Možda da udome i onih splitskih dva-tri noćna kluba iz strogog centra grada?
Pitamo bezveze jer znamo da se sustav odlučio obračunati s ispijačima piva s Matejuške dok se, eto, prema spomenutim klubovima i dalje postavlja poprilično dobrohotno, rekli bismo.
ČETVRTAK Škorić
Ne prođe tjedan a da nas bivši šef splitskog HDZ-a Petar Škorić ne razveseli kakvim svojim sastavkom: umjesto da nas zatrpava vijestima o izgradnji cesta, za što je zadužen i jako dobro plaćen, on na redovnoj bazi proizvodi kvazidomoljubne litanije točno namijenjene publici sklonoj prvoloptaškom uzbuđivanju, pa i histeriji.
Dovoljno je takvih da osobe poput Škorića uvijek ostanu na političkoj površini.
'Milorade, gdje je dr. Šreter? Zašto se i dalje šuti o njegovoj sudbini? Zašto njegovi mučitelji i ubojice nikada nisu odgovarali?', javno će tako upitati Milorada Pupovca.
Netko bi trebao obavijestiti Škorića da se radi o zastupniku s kojim je puno godina dijelio saborske klupe - dapače s Pupovcem su sve donedavno bili u koaliciji on i njegov HDZ. Bilo je jako puno vremena za postaviti mu ovo pitanje.
Samo da je bilo muda.
PETAK Olja
Osoba koja se predstavlja kao 'Vampirica Olja', a zapravo poduzetnica više puta suđena za ozbiljan gospodarski kriminal, ne tako davno bjesnila je zbog činjenice da su iz Podruma - dakle, prostora ultimativne svjetske vrijednosti - protjerani štandovi na kojima su se, uz manje iznimke, prodavale isključivo bezvrijedne đinđe.
Prijetila je Olja, organizirala je razne performanse, zdvajala nad - kako se sama izražavala - ni manje ni više nego 'ubijanjem grada'.
Sada, godinu i kusur kasnije, spletom ostavinskih okolnosti gospođa i njena obitelj došla je u vlasništvo jednog malog dijela prostora u kojemu se nalazi kultni obiteljski restoran 'Zlatna ribica' i odmah, ne časeći časa, vlasnicima ispalila mjesečni najam na ni manje ni više nego tri tisuće eura.
Znajući, naravno, da će time brzo i efikasno 'ubiti' njih, a bogme i grad, no valjda joj je ipak važnije skupiti lovu za otplatiti dugove...
SUBOTA Kup
Jedan od simbola grada svakako je Torcida kup, koji puna tri desetljeća kroz cijelo ljeto puni igralište u Vukovarskoj, a jedan od simbola Torcida kupa jest da se na njemu - obično kada nastupaju kvartovske ekipe - zna vidjeti pokoja upaljena baklja.
Da, formalno se radi o prekršaju. Ali ne, nitko od te pirotehnike nije ostao ozlijeđen ili osakaćen, niti se od toga stvarao problem sve dok splitska policija nije odlučila beskompromisno, kao s povezom na očima koji je sprječava skrenuti pogled, trenirati strogoću i privoditi, kažnjavati, pretresati domove i formirati dosjee.
Kao ovog tjedna kada su sve to napravili mladiću koji je jednom jedinom bakljom želio razveseliti svog prijatelja s Downovim sindromom.
Zakonski, jasno, policija je ovdje i dalje u pravu. Ali na ljudskoj razini nije mogla ispasti krutija i bešćutnija nego što jest.
NEDJELJA Goran
Inače, po gradu nam se posljednjih dana intenzivno mota Goran Ivanišević: društveno je angažiran, promovira sport, radi s djecom i tako dalje.
A to znači da moramo držati otvorenima četvore oči, jer obično nakon toga slijedi zahtjev da samo zbog njega i njegovih obećanja mijenjamo GUP, kao onomad kada je osvojio Wimbledon i najavio da će svome gradu pokloniti tenisku akademiju samo ako mu se omogući gradnja vile na Mejama.
Nakon čega je okrenuo milijune i nestao, dok je Split ostao poprilično posran.
