PONEDJELJAK Stupići
I Tomislava Šutu i Bojana Ivoševića, izgleda, jako bole stupići.
I jedan i drugi uspjeli su stvoriti temu doslovno iz ničega, iz bezveznog komadića komunalne opreme o kojemu bi - da je više organizacije u gradskoj upravi i manje histerije u javnosti - na licu mjesta odlučivali komunalci. Gdje oni nedostaju treba ih postaviti, gdje su viška treba ih ukloniti i gotova manistra.
Ivošević je stupiće koristio kako bi izbrendirao svoje uvođenje komunalnog reda u gradu, što doista jest bio ozbiljan i težak, a na trenutke i opasan pothvat - no radilo se ipak samo o 'čišćenju' ulica i trgova. HDZ i Šuta uzvraćali su da je njegova vlast znala samo to raditi, pa se u dijelu javnosti uhvatila stupidna uzrečica da su se Puljak i Ivošević 'bavili samo stupićima'.
Sada se, eto, situacija obrnula: čim u gradu nikne novih par komada, eto ti Ivoševića koji ih prebrojava i javno, osvetnički, nabija novom gradonačelniku na nos.
A pravi problem zapravo leži negdje drugdje: u mandatu i jednoga i drugoga, kao i mnogima prije, o uređenju javnog prostora malo je tko ozbiljno razmišljao. O estetici još manje - u stanju smo spektakularno urediti Rivu ili Žnjan, a potpuno nesposobni pristojno održavati ostale dijelove grada.
Ulice i trotoari krpaju se kao da ih se popravlja za neprijatelje, nitko živ ne provjerava ni kvalitetu ni rokove radova koji se izvode, izvođači su skloni fušeraju, a čak i famozni stupići i ostala urbana oprema ružni su, neujednačeni i različiti, kao da se stavljaju pored kakvog seoskog gumna, a ne u drugom najvećem gradu u državi.
I da, da riješimo dilemu kad smo se već posvetili famoznim stupićima: u gradu ih treba biti puno, puno više. Splićani su toliko navikli na nered da više ni ne primjećuju da su im i život i javni prostor potpuno podređeni automobilima.
UTORAK Bus
Umjesto da na sve moguće načine potiče javni prijevoz - kako uostalom piše u strateškim dokumentima koji su usvajani jednoglasno, pa i njihovim glasovima dok su bili u oporbi - gradska vlast čini upravo suprotno. Novi direktor 'Prometa' Andrija Kalinić najavio je poskupljenje autobusnih karata za respektabilnih pedeset posto, pokušavši to nježno upakirati u obećanje da će cijena pokaznih karata za građane ostati ista.
Kao da je poanta u tome, a ne u pokušaju da se što više ljudi potakne na korištenje gradskih autobusa umjesto da slažu auto na auto po trotoarima, ili da potiču dodatnu inflaciju ionako nevjerojatno velikog broja taksija u gradu.
Sve naopako, ali tek treba vidjeti hoće li se Šutino poskupljenje provući pored Plenkovićevog obećanja da se u javnom sektoru neko vrijeme to neće događati...
SRIJEDA Brod
Šef 'Jadrolinije' Robert Blažinović također nastoji biti nježan, mada mu to baš i ne uspijeva: krute činjenice govore da je državna tvrtka (ponovno!) ukinula svoju jedinu cjelogodišnju međunarodnu liniju, onu između Splita i Ancone.
Lani nisu imali dovoljno brodova - ili su bili pokvareni, ili su kupljeni lopovlukom, pa nisu mogli održavati noćne međunarodne linije - a sada nemaju para.
'Tu nije riječ ni o kakvom ukidanju, već o optimizaciji. Gorivo kao resurs nam je treći po značaju u strukturi rashoda, a osigurali smo dovoljne količine za iduće dvije godine. Sigurnost i učestalost usluge su vrlo bitne, a mi se moramo odgovorno ponašati s resursima. Ovo je, ponavljam, optimizacija pred turističku sezonu, no trajnog gašenja nema', petlja i koprca se Blažinović.
I Splitu i njegovoj široj regiji, naravno, ovaj potez nacionalne brodarske kompanije nanosi ozbiljnu financijsku i reputacijsku štetu - ali tko nam je kriv što je odavno dogovoreno da se sve odluke o trajektima na Jadranu donose u Rijeci, daleko od prostora na kojima hrvatski trajekti najviše plove i zarađuju.
I tko nam je kriv što imamo vlast koja o tome niti zna, niti želi, niti može zucnuti.
ČETVRTAK Glavina
Ministar turizma Tonči Glavina od svega toga očito ima puno većih briga.
Recimo, kako će on osobno ispasti na slikama i snimkama.
Hrvatska turistička zajednica ovog tjedna službeno je pustila u javnost nekakav videouradak, zapravo 'teaser' novog nacionalnog spota u kojemu se pojavljuju slavni glumac John Malkovich i zajedno s njim - pogodite iz tri puta - ministar Glavina glavom, a posebno bradom.
Njih dvojica ležerno sjede na Voćnom trgu i zapravo propagiraju kako u Hrvatskoj ne raditi ništa, usput potpuno pogrešno koristeći izraz 'fjaka' umjesto 'pomalo'.
Grande ministar, kojemu se Malkovich obraća imenom kao da su dugogodišnji pajdaši, pokroviteljski i nespretno mu pokušava objasniti neobjašnjivo, a usput se smješka, namješta profil, pozira.
Sve skupa izaziva isključivo osjećaj susramlja.
Bilo bi jednostavnije i jeftinije da smo, umjesto ministarske fotelje, tom čovjeku kupili golemo ogledalo.
PETAK Taksi
Ako ćemo se samo nakratko posvetiti turizmu i slici koju ostavljamo gostima, registrirat ćemo da Glavinino, Butkovićevo, Božinovićevo, Habijanovo niti bilo koje drugo ministarstvo godinama i godinama ne uspijevaju riješiti jedan razmjerno jednostavan i lako rješiv problem, možda upravo zato što se događa daleko od oltara: onih nekoliko legalnih i ilegalnih taksista koji kradu, varaju i pljačkaju putnike u trajektnoj luci, potežu ih za rukav već na silasku s katamarana, otimaju kufere iz ruku, galame i mlate se, a pored svega toga još i - kako smo vidjeli prošlog ljeta - nasrću na novinarke koje o svemu tome pišu.
Ove godine lipanj je taman započeo, ali sve je isto kao lani. A da se ministar prometa ili ministar turizma začešljaju pa navrate do luke, čisto da se malo spuste iz svojih kula zagrebačkih?
SUBOTA Barbara
Barbara Marković, predsjednica udruge koja okuplja male iznajmljivače, bila je dalekovidna: iako je 'uskočila kako bi pomogla' kazalištu koje je ostalo bez glasnogovornika - pri čemu joj članstvo u HDZ-u, kao, nije pomoglo - ipak nije davala ostavku na mjesto predsjednice svoje udruge.
Kao da je znala da će se u teatru izblamirati.
U nepuna dva mjeseca ondje možda jest zaradila nešto više od tri tisuće eura, ali je bogme u svojoj biografiji dobila i nekoliko recki koje bi je dugoročno mogle koštati puno više. Recimo činjenicu da je obavljala poslove glasnogovornice suprotno pravilima samog kazališta, pa i samog zakona, a posebno začuđujuće blesavi manevar - kojega je očito smatrala razumnim i prirodnim - kada je za konferenciju kojom se najavljuje nova kazališna premijera kao jednu od govornica najavila ni manje ni više nego europsku zastupnicu HDZ-a, mašala.
Ako se ovako ponašaju 'praktičari, a ne političari', kako Barbara Marković samu sebe opisuje, bojimo se i zamisliti kako bi to izgledalo kada bi se takvi stručnjaci doista uhvatili politike.
NEDJELJA Peškarija
Kako smo ih prozivali, red je da registriramo da su Ivica Puljak i njegov zamjenik Antonio Kuzmanić službeno oslobođeni optužbe da su bili u sukobu interesa jer su besplatno jeli na manifestaciji na Peškariji, koju je njihova vlast prethodno bez natječaja dodijelila jednom ugostitelju 'kako bi se ispitalo tržište'.
Ostaje nejasno zašto je supruga tadašnjeg gradonačelnika Marijana lagala da je on 'platio tu večeru', kada to nije bio slučaj, a posebno zašto nije ispitano koliko je zaradila tadašnja potpredsjednica stranke Centar Lana Pavić koja je za spomenutog ugostitelja organizirala spomenutu manifestaciju u gradskom prostoru kojega mu je šef stranke Centar besplatno dodijelio na korištenje.
I ona je možda samo 'uskočila kako bi pomogla', ali nekako sumnjamo da je volontirala.
