PONEDJELJAK Čistoća
'Rotirajuće bure za braon đubar', odnosno biostabilizator kojega je kupio za 365 tisuća eura, bivšeg šefa Čistoće Ivicu Karoglana moglo bi provozati do ozbiljnog pravosudnog postupka nakon što su ovog tjedna otkriveni skandalozni detalji oko njegove nabavke, koja je po svemu sudeći bila namještena za tvrtku iz srpskog Smedereva.
A i bivšeg gradonačelnika Ivicu Puljka taj đubar bi mogao barem malo taknuti, ako zbog ničega drugog onda zbog neobično revne podrške i obrane Karoglana, tipa na kojega su ga ozbiljno upozoravali i politički protivnici, i njegovi vlastiti suradnici.
Tek treba vidjeti zašto je dokumente za nabavku biostabilizatora izrađivala tvrtka koja ih proizvodi, zašto su neki tipovi iz Čistoće vozili njena auta i jesu li doista bili i na njenom platnom spisku, zašto se inzistiralo neprovjerenoj i nepotvrđenoj tehnologiji za otpad, zašto je na natječaju - na inzistiranje Karoglana i pod brižnim Puljkovim okom - prihvaćena ponuda firme iz Smedereva iako ju je zbog rubrika u kojima je bilo označeno 'ne' umjesto 'da' zapravo trebalo odbaciti.
I zašto je, recimo, nakon smjene vlasti Marijana Puljak zdvajala oko odustajanja od kupnje još dva ista stroja, jer su ih navodno 'nabavljale i privatne tvrtke' - a zapravo samo jedna, i to ona u kojoj je zaposlen ni manje ni više nego Ivica Karoglan.
Taj čovjek Puljke je ili potpuno omađijao, ili nečim debelo zadužio.
UTORAK Likovanje
Tomislav Šuta s pravom likuje zbog afere u 'Čistoći', a bogme ima i zbog čega: USKOK i drugi istražitelji sada kucaju na vrata Puljkovog omiljenog direktora Karoglana, a prethodno su se već počeli baviti i desnom rukom bivšeg gradonačelnika (Bojanom Ivoševićem s pripadajućim Srđanom Marinićem) zbog provale u gradski informatički sustav, i lijevom rukom (zaboravljenim Antoniom Kuzmanićem) zbog suspektnog izbjegavanja naplate dugova škvera.
Zapravo, kad se sve to zbroji, za ekipu koja se godinama konstantno žalila da se nalazi pod neopravdanom paljbom 'HDZ-ovog represivnog aparata' može se reći da uživaju u neobično sporom i ležernom pristupu institucija. Da ih se tretira kao progonjene zvijeri, barem neki od spomenutih postupaka odavno bi prešao u višu fazu.
No Šutino likovanje ima i drugu stranu medalje: u javnosti su se pojavili i djelomični transkripti sasvim privatne komunikacije nekih gradskih službenika na temu biostabilizatora, koji zapravo ne dokazuju ništa osim činjenice da su i oni ljudi, pa su možda malo olajavali svoje pretpostavljene. A to je za Šutinu vlast vrlo opasan potez, koliko god mu danas možda išao u prilog.
Jer nema sumnje da će i nakon njegovog mandata ostati gigabajti sličnih prepiski gradskih službenika, a bogme i osobna svjedočanstva o usmenim nalozima za različite dvojbene manevre. Čak i da su svi Šutini savjetnici i pročelnici u isto vrijeme njegovi prijatelji, stranački kolege ili čak kumovi - a mnogi jesu - to ne isključuje mogućnost da će jednom u budućnosti i oni progovoriti.
Ili propjevati.
I ne poništava činjenicu da i zidovi Banovine imaju uši.
SRIJEDA Vice
Šef Lučke uprave i nekadašnji HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Vice Mihanović nakon izbornog fijaska povukao se iz politike - ali ako se za nju nije pokazao talentiranim, ili mu se barem nisu poklopile zvijezde, u biznisu Vice nije nimalo mutav. Dapače.
Lučka uprava koju vodi stoji sasvim pristojno, ali bogme ni njegovom privatnom 'Cvjetku' ne ide loše, pa dobiva sve veće poslove - i to pod sve zanimljivijim okolnostima.
U Dubrovniku je, otkrio je Telegram, za posao vrijedan pola milijuna eura Mihanovića angažirao građevinski gigant 'Texo Molior' - a samo tjedan ili dva kasnije Mihanovićeva Lučka uprava odabire upravo 'Texo Molior' za dogradnju gata u gradskoj luci vrijednu 21 milijun eura.
Dakle, da pojednostavnimo: na jednoj strani Mihanović velikoj tvrtki dodjeljuje milijunske poslove plaćene državnim i europskim novcem, a na drugoj od iste te tvrtke privatno dobiva respektabilno visok iznos. Mašala.
Otkriće istog tog Telegrama vezano za Žnjan možda je još poraznije: Mihanovićev 'Cvjetko' početkom ove godine natjecao se za održavanje okoliša na plaži i pobijedio s ponudom od 903 tisuće eura, što je čak 263 tisuće eura povoljnije od konkurencije - no samo pet dana nakon potpisa njegov ugovor se mijenja i raste za 266 tisuća eura.
Formalno, ništa možda i nije sporno jer zakon dozvoljava da se vrijednost ugovora može povećati do 30 posto 'zbog ranije nepoznatih okolnosti' - a u ovom slučaju je, prigodno, povećana točno za 29,44 posto. Makar bi se itekako moglo istražiti što je doista bilo 'nepoznato' oko trave na Žnjanu i njenog sustava navodnjavanja, pogotovo za Mihanovića koji je sve to održavao i ranije.
No ono što bode oči jest besramnost HDZ-a, dakako i Kerumove ekipe koja je potpisala dodatne isplate 'Cvjetku': dok su mjesecima ranije uporno nastojali provući kroz blato najveći gradski projekt uređenja Žnjana zbog iskakanja iz proračuna za jedva desetak posto - premda je to uključivalo složene građevinske projekte, podzemne garaže, skakaonice, amfiteatre, sportske terene i sva ostala čuda - sada su jednim potezom mrtvi-hladni samo na travi i cvijeću odobrili poskupljenje za 29 i kusur posto.
Nekako nas to previše asocira na dosjetku o lisici i kokošinjcu.
ČETVRTAK Biškić
Marinko Biškić, gradski vijećnik stranke Možemo, u biznisu je sve stekao na pošten način jer je svoje carstvo začina i čokolada ustrajno gradio desetljećima - ali zato je za politiku, rekli bismo, uglavnom netalentiran. Čovjeku zapravo nije jasno ni zašto se u nju uključio, niti što od nje očekuje.
Biškić je jedan od ljevičara koji svoju poziciju grad na moralnoj čistoći, nepogrešivosti i superiornosti - pa je time razornije otkriće Slobodne Dalmacije da je uz svoju tvornicu bespravno izgradio montažnu halu, zapravo skladište veće i od same tvornice.
On možda nije legalizirao taj objekt pomoću kriminalnih djela, kao neki ljudi koje proziva i kojima prijeti zatvor zbog toga, ali za 'bezgrešne' iz oporbe i to je - ako će se držati vlastitih kriterija - solidan povod za političko umirovljenje.
No najluđi od svega Biškićevi su argumenti kojima se pokušava obraniti: prvi koji glasi da '2000-ih većina privatnih objekata u Hrvatskoj nije imala ni građevinske ni uporabne dozvole', što je notorna neistina i budalaština, i drugi koji predstavlja rijedak biser, pa ga je šteta prepričavati i kratiti:
'Spadam u legaliste i ovo me stvarno muči, to se dogodilo u okolnostima nemogućnosti naplate potraživanja od firme 'Kerum d.o.o. u stečaju' i, evo, krenuo sam to i riješiti. U cijelom naselju jedino je moja tvornica imala uporabnu dozvolu, prvi sam doveo cijev vode do naselja. Taj montažni objekt je skladište za ambalažu, manje od nekih štekata po gradu. Privatnik sam 38 godina, nikad nisam počinio niti jedan prekršaj, nikad nisam dobio bilo kakvu kaznu. Voditi proizvodnju tolike godine je pakao, ali nekome je, eto, sada stalo da i u mene upre prstom. No firma je preživljavala i kutliće i todoriće i kerumiće, preživjet će i ovo', reći će gradski vijećnik.
Ima Kerum sasvim dovoljno vlastitih bespravnih gradnji, Biškiću, baš je glupo pripisivati mu i tuđe.
PETAK Kesa
Na koju je foru gradonačelnik Šuta uspio obrlatiti premijera Plenkovića i njegove ministre, pojma nemamo, ali rezultat je impresivan: umjesto početno predviđenih i obećanih 25 milijuna eura za jednu veliku garažu, iz Zagreba u Split stiže nepovratnih 65 milijuna eura za dvije garaže, uređenje nekoliko prometnica, izgradnju biciklističkih staza, nabavku novih bicikli i koješta drugo.
Bogme se odriješilo kesu.
Istina je da su 'park and ride' garaža na Lovrincu i 'park and walk' garaža na Turskoj kuli bile konceptualno osmišljene u mandatu prethodne gradske vlasti, kao i da su ih u tada oporbenom HDZ-u posve bezobrazno i politikantski proglašavali 'budalaštinama', ali to ne umanjuje činjenicu da je u ovom slučaju Split prošao vrlo solidno.
Tomislavu Šuti sada predstoji još jedan pothvat: treba se - bilo javno, bilo diskretno - distancirati od također budalaste kritike Puljkovog postavljanja stupića po gradu, naprosto zato što upravo stupića treba biti puno, puno više, a svako novo izgrađeno mjesto u garaži mora rezultirati barem jednim manje vozilom parkiranim na trotoaru ili zelenoj površini.
Cijela studija o tome, za koju su sve političke stranke glasale, postoji još odavno - i moramo je početi strogo provoditi ako želimo živjeti u Splitu kakvoga zamišljamo, a ne u hrvatskoj verziji Kinshase ili Mumbaija.
SUBOTA Glasić
Vršitelj dužnosti intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Božo Župić po svemu sudeći nije obdaren talentom za funkciju na kojoj se nalazi - proizveo je solidan broj afera i aferica u svom kratkom privremenom mandatu - ali čovjek zato dobro pjeva.
Pa je, otkrilo se, prije desetak dana pjevao i na privatnoj zabavi Marije Boban, predsjednice Kazališnog vijeća koje upravo provodi natječaj za intendanta na puni mandat i koje će izabrati i Gradskom vijeću formalno predložiti najboljeg kandidata.
Serenadom do fotelje, to dosad nismo vidjeli.
NEDJELJA Fešta
Jedna druga kulturna institucija, Hrvatski dom, ovog ljeta ponovno je organizirala 'Vibrez', višednevni festival koji više ne izaziva samo zanimanje nego i oduševljenje. Premda je bilo nekih organizacijskih poteškoća, a treba ozbiljno razmisliti i o povratku festivala iz Galerije Meštrović natrag na Sustipan, Splićani i gosti napokon su, od Mogwaija do Morcheebe, u ovom gradu dobili priliku čuti i vidjeti svjetski relevantne izvođače zbog kojih se ranije moralo potegnuti do Zagreba i Pule, ili još bizarnije, do Šibenika.
Odaziv je bio sjajan i samo dokazuje da publike u Splitu ima premda je jasno da i dalje treba odgajati nju, a svakako i promotore koji o lokacijama koncerata odlučuju.
Nešto radosti napokon nam je podario i Hajduk: ulazak u Konferencijsku ligu definitivno nije senzacionalan uspjeh, ali za klub kojemu to nije uspijevalo punih šesnaest godina radi se o golemom postignuću barem na simboličnoj, emotivnoj razini.
Splitska policija pridonijela je slavlju masovnim pražnjenjem kafića u kojima se veselilo, pa čak i debelo prije isteka radnog vremena, pod egidom da se 'narušava javni red i mir'.
Čestitamo joj na postignuću, u nadi da će barem jednom isto napraviti s klubovima u centru u kojima se okupljaju isključivo turisti i koji - osim što rade barem jednak 'nered' kao lokalna, splitska okupljališta - u reputacijskom smislu već nekoliko godina kolju cijeli ovaj grad.
