Pukovnik Hrvatske vojske Robert Čulina prokomentirao je najavljeni prosvjed u Zagrebu na društvenim mrežama.
'Sve mi miriše na nju, Stojedinicu.
Prosvjedi u oba slučaja pružaju moćnu pozornicu i osjećaj povijesnog trenutka, ali na kraju služe kao scenografija za isti poražavajući ishod.
1. PRIPREMA POZORNICE I MOBILIZACIJA EMOCIJA
Na Radiju 101 građani izlaze na ulice sa svijećama i transparentima, uvjereni da brane temeljna ljudska prava, slobodu govora i demokraciju protiv autoritarne vlasti.
U slučaju otpada u Gospiću građani izlaze na ulice protiv ilegalnih odlagališta i ugrožavanja zdravlja, uvjereni da brane svoj dom, prirodu i osnovno pravo na čist okoliš protiv kriminalnih struktura.
2. STVARANJE PRIVIDA BORBE ZA BOLJE SUTRA
U oba slučaja stvaraju se velika masovnost, zajedništvo i privid da je narod preuzeo sudbinu u svoje ruke. Tih nekoliko dana ili tjedana građani imaju osjećaj da mijenjaju sustav i da pobjeđuje pravednija opcija. Prosvjed služi kao kolektivna katarza u kojoj se stječe dojam da je otpor urodio plodom i da sustav mora ustuknuti pred voljom naroda.
3. STVARNI ISHOD PRELIJEVANJA KRIMINALA I PROMAŠAJA NA JAVNI RAČUN
Nakon što se zvučnici ugase, zastave sklone, a građani vrate svakodnevici, nastupa hladna ekonomsko-pravna realnost.
Na Radiju 101 emocionalna pobjeda s Trga odgodila je kolaps, ali nije spriječila da se privatni dugovi, neplaćeni porezi i sumnjiva financijska prepletanja u konačnici preleme preko leđa države, radnika i javnih sredstava, dok je prostor na kraju preuzeo privatni kapital s preformatiranim sadržajem.
U slučaju otpada u Gospiću građanski bunt skreće pažnju na problem, no sanaciju terena, uklanjanje opasnih tvari i ekološku obnovu u pravilu na kraju plaća država ili lokalna samouprava, dakle opet isti ti građani kroz poreze. Kriminalni profit koji je izvučen ilegalnim dovozom ostaje u privatnim džepovima, dok se trošak čišćenja kriminala pretvara u javni dug.
Na kraju, prosvjed u oba scenarija djeluje kao sigurnosni ventil sustava. Omogućuje građanima da izraze gnjev i steknu iluziju pobjede, dok dubinska struktura, u kojoj kriminal, nemar i poslovni promašaji bivaju pokriveni javnim novcem, ostaje potpuno netaknuta', napisao je.
Bivši HDZ-ov saborski zastupnik Petar Škorić se nadovezao.
'Čisti Gospić ili prljava politička igra?!
Naravno da građani imaju pravo prosvjedovati i tražiti odgovornost zbog otpada u Gospiću. Problem je ozbiljan i mora se riješiti, a odgovorni za eventualni kriminal moraju odgovarati.
Ali kada se ekološki problem pretvara u politički prosvjed protiv HDZ-a i Vlade, uz već poznatu postavu političkih aktivista i estradnih pojačanja, teško se oteti dojmu da otpad postaje samo povod, a politička destabilizacija cilj.
Sve pomalo podsjeća na 'Stojedinicu'. Iste snažne emocije, velika mobilizacija i stvaranje osjećaja da se na ulici upravo događa povijest. A nakon što se ugase zvučnici i raziđu prosvjednici, ostaju računi i stvarni problemi.
Hrvatska, nažalost, desetljećima nema do kraja riješen sustav gospodarenja otpadom. Odgovornost za to ne može se pripisati samo jednoj stranci ili jednoj Vladi, jer svoj dio odgovornosti nose različite državne i lokalne vlasti, ali i svi oni koji su godinama glasno govorili o ekologiji, a mnogo manje ponudili provedivih rješenja.
Zato bi puno korisnije bilo tražiti tko je ilegalno odlagao, tko je to omogućio ili propustio spriječiti, tko je na tome zaradio i ono najvažnije, da trošak sanacije ne završi ponovno na leđima građana.
Jer Hrvatskoj ne treba preslikavanje srbijanskog modela permanentne ulične političke krize niti stvaranje nekakvog hrvatskog 'ćacilenda'.
Trebaju joj čist Gospić, čist Zagreb, funkcionalan sustav gospodarenja otpadom i odgovornost svakoga tko je prekršio zakon, bez obzira na stranku i političku boju', napisao je.
