BORBA ZA POLUFINALE: Hoće li razigrana Švicarska kazniti uspavanu Englesku te može li Turska parirati Nizozemskoj?

Nakon što su Španjolska i Francuska u neizvjesnim susretima izborile plasman u polufinale Europskog prvenstva, danas su na rasporedu preostale dvije utakmice četvrtfinalne faze natjecanja. Prvo će u 18 sati Švicarska odmjeriti snage s Engleskom, dok nas u 21 sat iščekuje jednako zanimljiv susret između Nizozemske i Turske. Iako na prvi pogled utakmice izgledaju jednostrano, to definitivno nije slučaj. U nastavku vam donosimo pregled puta koje su reprezentacije prošle do četvrtfinala turnira te što možemo očekivati od ova dva zanimljiva okršaja.

Engleska je u Njemačku otputovala kao jedan od glavnih favorita za osvajanje natjecanja. Međutim, stvari su se od tada drastično promijenile. Momčad Garetha Southgatea u regularnom je vremenu pobijedila slabašnu Srbiju, a zatim remizirala s Danskom, Slovenijom i Slovačkom. U niti jednoj od tih utakmica nisu izgledali kao momčad vrijedna podizanja ovog prestižnog trofeja. Protiv Srbije i Danske su se poslije postignutog pogotka povukli na svoju polovicu, svih jedanaest igrača stajalo je iza lopte, ponašali su se kao potpuni autsajder, a ne kao jedna od nominalno najkvalitetnijih ekipa na turniru. U jednom slučaju takav način igre ih je kaznio, dok su se protiv Srbije uspjeli domoći sva tri boda.

Na posljednjem susretu u skupini sa Slovenijom nije bilo pogodaka te su s pet osvojenih bodova izborili osminu finala kao prvoplasirani iz grupe. Tamo ih je čekala Slovačka, koja barem na prvi pogled nije izgledala kao reprezentacija koja bi mogla parirati ovim imenima u momčadi Engleske. Međutim, Slovaci su igrali poput prave ekipe. Nakon postignutog pogotka sredinom prvog poluvremena bili su izrazito usklađeni, strpljivi, kompaktni i disciplinirani. Englesku su sveli na apsolutni minimum, sve do posljednje minute sudačke nadoknade, kada se ukazao Jude Bellingham i pogotkom škaricama odveo utakmicu u produžetke. Zgoditak engleskog wonderkida dao je Southgateovoj momčadi vjetar u leđa jer je odmah u prvoj minuti produžetaka poentirao i kapetan Harry Kane. Engleska je do kraja sačuvala krvnički stečenu prednost te tako izborila plasman u četvrtfinale, ali tamošnja javnost s pravom se još uvijek ne može oteti dojmu kako njihova reprezentacija izgleda anemično.

Najviše kritika upućeno je izborniku Southgateu, a najčešće mu zamjeraju defenzivan pristup, generalan manjak preuzimanja rizika prema naprijed, opterećivanje desne strane terena te favoriziranje određenih igrača. Engleska je u protekle četiri utakmice praktički igrala bez lijeve strane, a unatoč tome njihov izbornik i dalje inzistira na Philu Fodenu kao početnom lijevom krilu. Kvaliteta mladog veznjaka engleskog prvaka je apsolutno neupitna, ali jednostavno mu ovakav sustav igre ne odgovara. Izrazito je sklon ulascima u sredinu, smanjujući tako slobodu Bellinghamu i Kaneu, što posljedično dovodi i do opterećivanja Bukaya Sake na desnoj strani, kojeg su sve obrane do sada duplirale. Inzistirajući na profilu igrača kao što je Foden, Southgate guši ostatak svog napada, a cijelu englesku javnost zanima samo jedno pitanje: Zašto izbornik na toj strani ne pokuša s istinskim krilnim napadačem Anthonyjem Gordonom? To pitanje je u potpunosti legitimno, a zasigurno bi njihova igra onda izgledala konkretnije i ubojitije. Bellinghamov talent došao bi do još većeg izražaja, baš kao i Sakin, a i da u najgorem slučaju Gordon razočara, teško bi to moglo izgledati lošije nego do sada.

Mnoštvo nedoumica Southgate ima prije današnje utakmice, ali u moru negative postoje i neke pozitivne strane. Pokazali su da se mogu osloniti na svoju posljednju liniju, koja je do sada odigrala uistinu kvalitetan turnir. Isto tako, njihove glavne zvijezde dokazale su da s jednim potezom mogu okrenuti utakmicu u svoju korist. Sutra imaju priliku osporiti sve kritičare i plasirati se u svoje drugo uzastopno polufinale, ali to neće biti nimalo lako jer s protivničke strane stoji fantastična Švicarska. 

Nakon sjajne predstave protiv Mađarske i monotonog remija sa Škotskom, Švicarska se susrela s domaćinom Njemačkom. Od sredine prvog dijela imali su rezultatsku prednost, a unatoč tome nisu se povukli već su im nastavili izvrsno parirati, bili su aktivni prema naprijed i čvrsti u obrani, ali na njihovu žalost Njemačka je pogotkom u sudačkoj nadoknadi izjednačila rezultat i zasjela na prvo mjesto u skupini. Švicarci su se tako trebali zadovoljiti s drugim mjestom, koje ih je u osmini finala odvelo na branitelje naslova, Italiju. U toj utakmici su pokazali da zaista misle ozbiljno, bili su besprijekorni.

Talijanima su dopustili izrazito malo, obrana je bila čvrsta, vezni red na čelu s izvanrednim Granitom Xhakom od prvog sučevog zvižduka zagospodario je terenom, a napad predvođen Rubenom Vargasom ispratio je Italiju kući s dva pogotka u mreži. Švicarska je u posljednja dva susreta pokazala svoju kvalitetu, a ono što je još važnije, igrali su kao prava momčad. Mnogi ih zato, s potpunim pravom, vide kao favorite u današnjem ogledu, a ako budu igrali kao i protiv Italije, Engleska će se jako teško izvući. U svakom slučaju, možemo očekivati izrazito borbenu utakmicu, a dosta toga će biti jasnije kada izađu početne postave. Švicarska će definitivno krenuti u identičnom sastavu kao i prošlu utakmicu, ali zanimljivo će biti vidjeti s kojom jedanaestorkom će na teren istrčati Engleska. Ovo je jedna od najvažnijih utakmica u Southgateovom mandatu, utakmica u kojoj jednostavno treba pokazati svoju hrabrost i povući prijeko potrebne promjene jer će bez njih teško parirati razigranoj Švicarskoj.

Ni druga utakmica neće biti ništa manje zanimljiva od prve. Počnimo s Nizozemskom, koja je na ovom prvenstvu dosta oscilirala. U prvoj su utakmici Nizozemci odmah zauzeli napadački gard, vršili su visoki pressing, ali Poljska se nije dala slomiti sve do 83. minute kada je mrežu zatresao Wout Weghorst. Protiv Francuske je tanka bila granica između pobjede i poraza, ali u konačnici je završilo neodlučenim rezultatom, dok su u posljednjem susretu u skupini nadigrani od strane Austrije. S četiri osvojena boda završili su treći u skupini te ih je u osmini finala čekala Rumunjska. U toj utakmici Nizozemci su bili briljantni, stvorili su mnoštvo prilika, postigli tri pogotka te očuvali svoju mrežu čistom. Dominantnom su predstavom tako izborili prolazak u četvrtfinale, ali u njihovoj dosadašnjoj izvedbi postoji jedan problem, a to je vezna linija. Naime, Ronald Koeman za ovaj turnir nije imao na raspolaganju Frankiea De Jonga ni Teuna Koopmeinersa, već se morao odlučiti za dvojac iz redova nizozemskog prvaka PSV-a, Joeyja Veermana i Jerdyja Schoutena.

U prva dva susreta nisu odradili dobar posao, a u trećoj utakmici Koeman je ipak naučio lekciju te je već sredinom prvog poluvremena iz igre izvadio Veermana. Ni kada je veznjak nizozemskog prvaka izašao iz igre stanje nije postalo puno bolje, ali razlog za optimizam Nizozemci imaju jer je Koeman u posljednjoj utakmici promijenio formaciju u 4-2-3-1, a duet Tijjanija Reijndersa i Schoutena kao dva zadnja vezna odradio je solidan posao. Svakako, zasigurno bi to izgledalo znatno bolje da je bar jedan od Koopmeinersa i De Jonga bio na raspolaganju njihovom izborniku ovoga ljeta. Još jedan razlog za optimizam Nizozemci mogu pronaći u činjenici da je njihova obrana, osim u utakmici s Austrijom, bila gotovo besprijekorna. Predvodnik posljednje linije Virgil van Dijk sa svojim partnerom Stefanom de Vrijom pokazao se kao dobitna kombinacija. Kompaktni su, iskusni te su jako dobro krpali ono što bi vezni red propuštao. Treba istaknuti još i Codyja Gakpa, igrača engleskog Liverpoola koji igra fenomenalan turnir. Najbolji je nizozemski napadač, a zasigurno će Turcima stvarati mnoštvo problema. Nizozemska je tako unatoč oscilacijama zasluženo stigla do četvrtfinala natjecanja, a uz to im se ždrijeb, unatoč trećem mjestu u skupini, sjajno posložio. U ovom su susretu definitivno favoriti jer Turska kroz ovaj turnir jednostavno nije bila uvjerljiva. 

Momčad trenera Vincenza Montelle svladala je Gruziju u prvom kolu grupne faze, da bi zatim bila u potpunosti deklasirana od strane Portugala. U toj utakmici izgledali su jako loše, a da Češka u posljednjoj utakmici skupine nije sredinom prvog dijela ostala s igračem manje, vjerojatno ne bi ni izborili sljedeću fazu natjecanja. U toj su se utakmici jako mučili, a pobjedonosni pogodak postigli su tek u sudačkoj nadoknadi, kada su Česi apsolutno sve snage bacili u napad. U osmini finala na krilima sjajnog Meriha Demirala svladali su Austriju, što zaista jest postignuće, ali ni u toj utakmici nisu igrali lepršavo. Da tome dodamo i to da je Demiral suspendiran za ovaj okršaj zbog nepromišljenog i neprimjerenog gestikuliranja ‘vuka’, znaka koji se veže sa desnim ekstremističkim skupinama u Turskoj, a u Austriji je, zemlji protiv koje su igrali, zabranjen. I u Njemačkoj su znatni napori uloženi za zabranjivanje tog znaka, tako da je UEFA-ina kazna u potpunosti opravdana. No, vratimo se na nogomet. Turska će u ovoj utakmici zasigurno zauzeti obrambeni pristup te čekati eventualnu grešku Nizozemaca. Međutim, teško će uhvatiti iskusnu i hitru obranu Nizozemske na krivoj nozi te će još teže neutralizirati njihov kvalitetan napad. U svakom slučaju, Nizozemska je znatno kvalitetnija ekipa, ali na ovom prvenstvu dogodila su se brojna iznenađenja. Koemanova momčad stoga treba biti jako skoncentrirana i oprezna, a ako budu igrali kao i protiv Rumunjske, Turska će jako teško doći do ulaznice za polufinale. 

Nakon neizvjesnog prvog dana četvrtfinalnih utakmica, iščekuju nas još dva jako zanimljiva okršaja. Fokus nogometne javnosti iz Hamburga i Stuttgarta seli u Düsseldorf i Berlin, očekivanja svih reprezentacija izrazito su velika, ali preostale su još samo dvije karte za polufinale. Tko će se njih domoći i tako ispisati povijesti doznat ćemo uskoro.