Hajduk je bodovno neokrznut prošao teško gostovanje protiv Rudeša. Kažem teško, jer je ovakve utakmice za igrače najteže igrati, protivnik već drugoligaš, teren loš, bodovi već upisani. Najvažnije je bilo uzeti tri boda, tako da bih osobno bio zadovoljan i s 1:0. Nažalost, teška ozljeda Žapera je bacila sjenu na čitavu utakmicu i sve što se događalo na terenu je palo u drugi plan. Iskreno mu želim brz oporavak.
U sastavu 'bijelih' po prvi put je startao mladi Hrgović i potpuno opravdao povjerenje, bio okomit, opasan, par puta dobro probio bok i centrirao, te je svakako još jednom pokazao da se na njega može ozbiljno računati. Krovinović je opet zauzeo poziciju zadnjeg veznog, a Karoglan je ispred njega postavio Kalika i Pukštasa. Upravo su njih dvojica diktirali tempo Hajdukove igre, bili izuzetno agresivni u presingu na domaćina, posebno Kalik.
S druge strane, Pukštas je sjajno koristio prostore između lijevog beka i stopera Rudeša, ubacio se bezbroj puta i radio nered u obrani domaćih. Baš iz tog razloga je i statistika pokazivala da Hajduk više napada preko desnog krila, iako je na lijevom bio uvijek opasni Brekalo. Vjerojatno je Mislavov plan i bio da Pukštas napadanjem međuprostora otvori prostor Sahitiju da kroz sredinu brzo mijenja stranu na Brekala koji bi onda ostajao 1 na 1, u čemu je nezaustavljiv. Problem je bio što Sahiti kao dešnjak nema naviku ulaska u sredinu i sigurno bi ljevak to bolje koristio, tako da je više lopti dolazilo od Brekala prema desno, nego obratno. U građenju igre Livaja se često znao spustiti nisko u veznu liniju, što je bio znak Brekalu da uđe na poziciju napadača, a Hrgović bi se dizao visoko na krilo.
Iako je Hajduk dominirao i stvarao šanse, na poluvrijeme se otišlo s 0:0 na semaforu, promašili smo par zicera i nije to bila igra zbog koje ćemo pasti na guzicu. Sigurno će za pobjedu u Varaždinu trebati igrati puno brže.
Drugo poluvrijeme počinje golom. Brekalo centrira prekid na Kalika, koji prima, okreće se i ubacuje, a Livaja poentira i lakše se diše. Iako je Marko polovicom prvog dijela u jednom doskoku obnovio ozljedu zgloba, kapetanski je stisnuo zube i vodio svoju momčad do pobjede. Nadao sam se još jednom golu koji će ranije riješiti pobjednika, ipak smo se morali nervirati do duboke sudačke nadoknade, u kojoj je Rudeš pogodio okvir gola, nakon čega je Dajaku majstorijom potvrdio pobjedu.
Rezime, tri boda, gubitak Žapera na duže vrijeme i nada da će Livajin zglob biti dobro kad se ohladi, jer su te ozljede takve da možeš istrpit dok je tijelo vruće, ali sutradan zna biti jako bolno.
Nesretna nam je ta Kranjčevićeva što se tiče ozljeda bitnih igrača, ali ozljede su sastavni dio sporta.
Idemo dalje, pobjedu po pobjedu. Čini se da će prvenstvo rješavati derbiji, čeka nas još puno uzbudljivih utakmica. Do tada se nadam da ćemo još podignuti nivo svoje igre, jer Rijeka igra sjajno, a Dinamo je uvijek Dinamo.
Za kraj se moram dotaknuti teme koja je zaokupila medijski prostor zadnjih dana, a to je Jarnijeva izjava, pa Petkovićeva, i na kraju otkaz. Iako je Robertova izjava bila nepotrebna, možda i nespretna, sigurno nije data iz zle namjere i s ciljem da se nekoga isprovocira. I što je najvažnije, iskrena je. Ali, u nekim organizacijama je to zabranjeno pa čovjek dobije otkaz. Family, obitelj, kažete. Sretan sam što sam odrastao u obitelji u kojoj te otac neće izbaciti iz kuće jer imaš svoje mišljenje i ne bojiš ga se reći. Niste vi obitelj. Za jednu takvu licemjernu organizaciju u kojoj za jedne vrijede jedna pravila, a za druge druga, postoji puno naziva koji vas bolje opisuju. I osobno sam nedavno doživio licemjerje samoprozvane Familije, nepoštenje, pogodovanje određenima po babi i stričevima. Izgleda da i za upisat se na Akademiju moraš zvati nekog ministra. Moj će slučaj sigurno dobiti sudski epilog, a vjerujem i Robertov.
A Petkovićeva izjava? Petković Jarnija naziva klaunom. Petković moralizira Jarniju, ej?
Treba li veći dokaz koliko nam je nogomet otišao u neku stvar.
Motaj kablove, gasi internet.