TKO ĆE BITI USPJEŠNIJI? Jedan je uvijek opušten i nasmiješen, drugi tipičnog južnjačkog temperamenta, a poveznica im je i bivši Hajdukov napadač

Grupa na WhattsAppu se zove Campioni del Mondo i - kako sam naslov sugerira - okuplja i dan-danas, 18 ljeta kasnije, sve protagoniste epskog pohoda do titule svjetskog prvaka, koja je zauvijek ostala upamćena po riječima komentatora Rai-ja, Marca Civolija, 'Il cielo e azurno sopra Berlino.' Te srpanjske noći, zaista, plavilo se nebo iznad mitskog Olimpia stadiona i njemačke metropole, a među herojima nacije bila su i dvojica južnjaka, možda i najveći simboli tog čudesnog pothvata. Jest i sad su svi veliki prijatelji, nedavno su se i okupili zajedno, kad je Davide Lippi, sin tadašnjeg zbornika Marcella, kao iznenađenje svom ocu organizirao veliki party u Viareggiu. 

Kalabrez Rino i Napolitanac Fabio, svoje zenite igračkih karijera ostvarili su u bogatim klubovima sjevera, Milanu i Juventusu, tamo gdje obično ljude 'južno od Rima' nazivaju terron ili po naški vlaji. No, prava slika je potpuno drugačija, za obojicu junaka ove starije upravo su ponos i čast (oni bi rekli onore e rispetto) ključne riječi u opisu njihovih karaktera. 

Jedan potiče iz ribarske familije s obala Kalabrije, tako je i sad s prijateljem vlasnik ribarnice na periferiji milanskog hinterlanda. Da se nije proslavio kao nogometaš, zacijelo bi i sam nastavio obiteljsku tradiciju. Još kao dječak, u svom rodnom mjestu Sciavonea navečer bi dočekivao ribarske brodove i pomagao iskrcavati kašete, umjesto novca, dobio bi dio ulova i prodavao na 'peškariji'. Puno godina i zarađenog novca kasnije, u Kalabriji je otvorio uzgajalište školjki, ostavši dušom vezan sa zavičajem. Napolitanac Fabio, odrastao je u kvartu Fuorigrotta gdje se nalazi stadion, danas znan po imenu njegovog dječačkog idola Maradone. Kao igrač pomlatka Napolija, bio je sakupljač lopti i gledao uživo izbliza Zlatnog patuljka te učio svoj 'zanat' stopera gledajući još jednu legendu - Cira Ferraru. I sam će kasnije priznati, da nije bilo nogometa, vjerojatno bi završio na ulici kao mnogi njegovi vršnjaci i prijatelji, u paklu kakav ste mogli vidjeti u brutalno vjernom prikazu 'Gomorre'. No, jedna Maradonina poruka na treningu juniora i prve momčadi: 'Bravo momče, samo tako nastavi', povukla je Fabija na drugačiji i bolji put.

Rino i Fabio, toliko slični, a opet i različiti. Trener Hajduka, osoba tako tipičnog južnjačkog temperamenta, sa srcem većim od Etne i Vezuva, vječno naizgled namrgođen, nervozan na granici aritmije. I Fabio, tek ustoličeno kormilar Zagrepčana, potpuna suprotnost, uvijek opušten, nasmiješen, s izgledom koji kao da vam stalno poručuje 'Lako ćemo, nema problema'.

I sad, skoro će evo dva desetljeća od tih dana, talijanski turisti posjećuju hotel Landahaus Milser, kraj Duisburga gdje je bila baza Azzurra tijekom Mondiala i od svih soba daleko najtraženije su one u kojima su tih dana boravili Rino i Fabio. One spomenute večeri u Berlinu, zajedno su, zagrljeni pratili seriju jedanaesteraca koja će im, kako sam Cannavaro kaže, promijeniti život, pretvoriti ih u legende calcia za sva vremena.

Zajedno su prošli sve, najčešće kao rivali u znamenitim obračunima (tada) velikih Milana i Juventusa, ali i kao i suigači na terenu, kao 'manekeni' dok su snimali reklame za intimno rublje, pa čak i kao - pjevači, kad je reprezentacija Italije za dobrotvorne svrhe snimala obradu evergreena Adriana Celentana 'Azzurro' (u kojoj i Rino pjeva jedan stih na sveopće oduševljenje suigrača koji plaču od smijeha).

U igračkoj karijeri Fabio je bio uspješniji, te famozne 2006. osvojio je Zlatnu loptu, igrao je i za Real, Gattuso je, osim u Milanu, upamćen po epizodi u Rangersima. Kao trener, ipak, Gattuso ima bogatiji CV s Napolijem, Milanom, Marseilleom, Valencijom. Fabio je ovaj posao radio uglavnom u nogometno egzotičnim zemljama, od Guanghoua do Al-Nasra, prošle sezone je u finišu zasjeo na klupu Udinesea, ali iako je uspio u misiji zvanoj opstanak, nije ostao na kormilu kluba iz Friulija.

Postoji u moru detalja i priča jedna osoba koja također simbolično povezuje dvojicu svjetskih prvaka. Naime, Cannavaro je kao trener kineskog Tianjina silno želio iz Fiorentinom dovesti napadača koji mu se činio tad idealan da zaokruži igračku ružu. Taj napadač i strijelac na vrhuncu karijere u toj fazi bio je, pogodit ćete - Nikola Kalinić, čovjek koji je svakako najzaslužniji (ili jedini zaslužan) što je Gattuso danas trener 'bijelih'.

Također, obojica su, u potpuno drugačijim pričama, uspjeli u svojim snovima i igrali u dresovima momčadi za koje su navijali u djetinjstvu. Fabio, naravno, za Napoli, odakle možda nikad ne bi otišao i postao simbol kao Maldini u Milanu ili Totti u Romi, da mu jednog dana nije prišao vlasnik kluba Ferlaino i rekao: 'Moram te prodati u Parmu inače ću bankrotirati'. Sve ostalo je legenda. Rino je pak od djetinjstva bio milanista, zbog svog oca koji mu je usadio ljubav prema crveno-crnom dresu, ali je do svog sna došao zaobilaznim putem, preko Perugije, Salerna i Glasgowa. Uz to, Gattuso je u svojoj karijeri bio i trener voljenog kluba, a Cannavaro (bar dosad), nije sjeo na klupu Napolija. Upućeni će reći da između njega i svemoćnog gazde De Laurentiisa nikad nije bilo 'kemije', iako je Fabio nebrojeno puta rekao da bi Napoli trenirao i gratis, jer mu je to životni san.

Životni putevi Rina i Fabija susrest će se, evo, na proljeće, barem dvaput. Hoće li na kraju priče biti 'modro nebo iznad Zagreba', da parafraziramo Marca Civolija, ili pak 'bijela noć iznad Poljuda', saznat ćemo, negdje u svibnju.