INTERVJU Ante Vukušić: Hajduk se treba okrenuti igračima iz vlastitog pogona, a ne kupovati skupe strance pa ih za godinu dana tjerati

Ante Vukušić je raskinuo s Olimpijom i sada je slobodan igrač. Popričali smo s njim dok se iz Ljubljane vozio kući...

- Dobio sam barem pedeset poruka od kada je objavljen raskid, pregledat ću ih kad stignem doma. Ne, za sada nemam novi klub, ali u sljedećih desetak dana će se i to pitanje riješiti - rekao nam je uvodno Vukušić.

Nakon sezone u kojoj si sa 26 golova bio najbolji strijelac lige, došla je jesen koju nećeš po dobrome pamtiti...

- Bila je to najbolja sezona u mojoj karijeri, nakon koje sam trebao otići u Tursku, ali to se izjalovilo, tako da sam igrom slučaja ostao u Ljubljani. Kasnije su došli problemi, u novoj sezoni nisam imao podršku novog trenera i sportskog direktora kao u prošloj, što je bila šteta prema Olimpiji i prema meni. Došao sam mukte, mogli su na meni zaraditi, a ovako je napravljena šteta klubu i meni. To je izvan svake pameti. Predsjedniku Mandariću zahvaljujem i ovim putem na svemu što je napravio za mene. Kod raskida mi je pet puta rekao da razmislim, ali želio sam otići iz kluba. Stvarno je za mene dosta toga učinio u karijeri, privatno smo imali odnos kao otac i sin. Ne želim vjerovati da su presudili nekakvi osobni interesi, ali na kraju je šteta što su se tako loše stvari izdogađale nakon sezone u kojoj sam bio najbolji strijelac, a po više izbora i igrač lige.

Ajmo se vratiti malo na prošlu...

- Naš trener Hadžić, želim da ga se spomene, imao je velike zasluge za uzlet. Da nije bilo njega, možda ne bih ni dobio šansu. Cijelu sezonu sam igrao i kao špic bio među igračima s najvećom minutažom u ligi. Čudno nam je izmakao naslov. Trener Hadžić je smijenjen, iako smo tada bili prvi. Nakon korone i domaćeg poraza od Celja je dobio otkaz i zamijenio ga je Skender.

Tada si također stalno igrao...

- Da, nastupala je ista momčad. Sve je tada izgledalo divno i krasno, no potom se u novoj sezoni promijenilo. Žao mi je što se tako desilo. Imao sam ugovor još godinu i pol, oprostio sam Olimpiji dio novca jer vjerujem u sebe i kad nitko u mene ne vjeruje.

Prebolio si i koronavirus?

- Korona je sve poremetila. Nakon moje najbolje sezone, stvarno je bilo opcija za nove klubove, no na kraju sam ostao tu. U ovoj sezoni sam igrao dvije utakmice, najprije Kup koji je završen nakon 120 minuta i produžetaka, pa odmah nakon tri dana novu utakmicu. Osjetio sam velik umor pa su me poslali na testiranje. I bio sam pozitivan. To me udaljilo od terena, da bi kasnije počeo lagano trenirati. Izgubio sam tu mjesec dana. No, sad je druga priča. Svi živi me zovu, ljudi ne zaboravljaju prošlu sezonu. Na neki način sam vruć na tržištu, sljedećih desetak dana ću odlučiti gdje nastaviti karijeru.

Je li i Hajduk opcija? Da se možda nije javio koji drugi klub iz Hrvatske?

- Nitko nije ni znao da ću biti slobodan igrač, a svi pozivi do sada su bili iz inozemstva. Što se Hajduka tiče, zadnji razgovor sam imao kada su u klubu bili Kos i Branco. Meni je zapinjalo u Furthu oko raskida ugovora, ali na kraju se to riješilo i dobio sam papire kao slobodan igrač, no iz Hajduka se više nisu javljali, a ja nisam netko tko se gura i povlači za rukav. Potom sam otišao u Tosno, u Rusiju, gdje mi se dogodila teška ozljeda koja me dosta uništila, ali uspio sam se vratiti.

U Hajduku te se najviše pamti po golu Anderlechtu u nadoknadi skupine Europske lige. Je li iti jedan pogodak koji si kasnije postigao nadmašio ovaj?

- Nije. Taj neće ništa nikada nadmašiti. Neopisiv je osjećaj zabiti u nadoknadi pred punim Poljudom. Zanimljivo je da i u Ljubljani pamte taj gol, a sad kad sam prelazio carinu, na granici su me pitali jesam li ja onaj što je zabio Anderlechtu. Nisu me iz prve prepoznali, obrastao sam u bradu. Čovjek je vidio ime u osobnom dokumentu pa se naglas zapitao.

Što onda možemo reći o planu za budućnost?

- Otvoren sam za sve opcije. Izabrat ćemo ponudu najbolju za mene i moju obitelj. Krvavim radom sam došao do svega, imam 29 godina i želim lijepo zaokružiti svoju karijeru. Sad se osjećam bolje nego ikada. Dosta sam toga i naučio, posvetio se i individualnom radu. Nisam sa 20 godina, dok sam bio u Hajduku, bio ovakav igrač. Danas više volim sudjelovati u igri, čak i kao 'desetka', a i tehnički sam potkovaniji. Kad čovjek ulaže u sebe, rezultati dođu kad-tad. 

Jesi li pratio Hajduk?

- Jesam. Uvijek se kreće s velikim očekivanjima, a onda se već na polusezoni slaže momčad za iduću. Nije toliko sramotno biti peti na tablici, koliko je igra bila loša većinom prošle sezone. Ako je suditi po izjavama novog predsjednika, napokon smo dobili čovjeka koji je 'lupio šakom o stol'. Nadam se da će se Hajduk kroz koju godinu boriti za prvaka, a kad se dogodi taj naslov, deset dana će ljudi slaviti. Trebat će tu strpljenja i živaca, ništa ne ide preko noći. I ja sam bio upao u rupu u godinu dana, a onda se dizao četiri-pet godina. Još teže je klubu, ali najbitnije je od nečega krenuti.

I na kraju, iznenađuje li te što je Mijo Caktaš najbolji strijelac Hajduka i HNL-a? Zajedno ste igrali još protiv milanskog Intera...

- Da nije Mije ne znam uopće koliko bi Hajduk osvojio bodova. Zabio je dosta ključnih golova. I on je putokaz da se treba okrenuti igračima iz vlastitog pogona, a ne kupovati strance pa ih za godinu dana tjerati. Ti stranci dolaze za nenormalno velike ugovore, a ne za dvije-tri tisuće eura. Mislim da je to velika pogreška, ali smatram da će se takve stvari mijenjati. Svaki koji dođe predstavlja se kao veliko pojačanje, a onda nakon tri utakmice čitam o razočaranju i slično. Uvijek sam za to da se otvori još više prostora za igrače iz vlastitog pogona, a Mijo u ovom trenutku odskače.