Udruga Aurora Omiš oglasila se nakon strašnog požara koji je poharao mjesto te oštetio njihov prostor.
'Kako započeti ovaj post?
Iskrenost i transparentnost nam je uvijek bila na prvom mjestu, pa tako i ovaj put kada smo objavili da smo izgubili tri plahe duše o kojima je naša predsjednica skrbila dugo godina.
Kroz 'azil' je prošlo jako puno duša, bilo je puno sreće a bilo je i puno tuge... S tugom i završavamo.
Puno vas se javilo iz dobre namjere, ali očito je bilo i nekih koji su iz tuge i boli napravili priču i senzaciju.
Udruga Aurora već dugi niz godina ne smije na svoju skrb uzimati pse osim onih koji su registrirani preko skloništa ili one kojih se vlasnici odreknu, tj. traže pomoć u udomljavanju.
U zadnje vrijeme smo i to smanjili jer je zbog naših godina i obveza postajalo sve teže skrbiti o psima.
Ove tri duše ostale su kao zadnji psi na skrbi.
Zadnjih dana u jednom od bokseva boravila je kujica Persa na zamolbu As Eka da je primimo jer se nije dobro snašla u skloništu.
Persa je u večeri požara zbrinuta jer je pitoma i suradljiva, a to nije bila mogućnost s ostala tri psa.
Boksevi su im otvoreni u nadi da će pronaći put.
Do zadnjega je volonterka bila s njima... Do trenutka kada je morala spašavati vlastiti život.
Vjerujemo da ste svi pratili kojom brzinom se požar proširio i u kojoj snazi.
Teško nam je čitati negativne objave i komentare, pogotovo od ljudi i volontera koji nas poznaju.
Za ove pse smo u vise navrata tražili pomoć u vidu privremenog smještaja, čak i plaćenog, odaziv je bio nikakav.
Odlučile smo da će u azilu ostati dok su živi, na kraju se tako i dogodilo.
Ništa im nije falilo, osim pravog doma.
Psi koji se spominju kao nastradali u velikom broju vlasnički su lovački psi iz okolnih mjesta.
Mace su, inače, zbrinute kod volonterke i nikada ih u azilu nije bilo.
Azil se neće obnavljati, samo sanirati opožareno.
Na sve smo bili spremni, ali ne i na činjenicu da će nas se razapinjati jer ih nismo uspjeli spasiti.
Pa nitko te pse nije volio... Samo mi', poručili su.
