Jeste li znali da osoba koja iznenada izgubi vid, bez obzira na to živi li u Splitu, Dubrovniku ili Osijeku, rehabilitaciju danas mora proći u Zagrebu? To znači da se, u trenutku kada se suočava s jednom od najvećih životnih promjena u životu, na tri do šest mjeseci odvaja od obitelji, prijatelja i poznatog okruženja kako bi u Zagrebu ponovno učila obavljati svakodnevne aktivnosti – od kuhanja, rezanja povrća i održavanja osobne higijene do brige o domu i samostalnog kretanja.
Upravo je to jedan od razloga zbog kojih je Županijska udruga slijepih Split pokrenula projekt 'Socijalno uključivanje slijepih osoba na području Splitsko-dalmatinske županije', vrijedan 271.786,23 eura. Projekt je u stopostotnom iznosu financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda Plus kroz poziv 'Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici', provodi se u partnerstvu sa Splitsko-dalmatinskom županijom i udrugom Spektar, a trajat će 36 mjeseci.
Projekt predstavlja veliki iskorak jer odraslim slijepim osobama prvi put na području Splitsko-dalmatinske županije omogućuje rehabilitaciju u njihovoj lokalnoj zajednici. Korisnicima su dostupne savjetodavna podrška pri ostvarivanju prava, edukacijska rehabilitacija za usvajanje svakodnevnih životnih vještina te kineziterapija, odnosno tjelovježba prilagođena slijepim osobama.
Predsjednik Županijske udruge slijepih Split Ivan Tokić kaže kako je projekt odgovor na dugogodišnji problem s kojim se suočavaju slijepe osobe u Hrvatskoj.
'Slijepe osobe jedina su skupina osoba s invaliditetom koja rehabilitaciju ne ostvaruje kroz zdravstveni sustav, nego kroz sustav socijalne skrbi. To nema nikakve logike. Drugi je problem potpuna centralizacija jer sve morate obaviti u Zagrebu', rekao je.
Kako pojašnjava, osoba koja izgubi vid mora praktički ponovno učiti živjeti.
'Kad ostanete bez vida preko noći, kao da ste se ponovno rodili. Morate ponovno učiti kuhati, čistiti, peglati, organizirati prostor, koristiti pomagala i samostalno se kretati. Sve to danas možete učiti jedino u Zagrebu, što znači da u trenutku kada ste u šoku morate napustiti obitelj, prijatelje i poznato okruženje te otići na tri do šest mjeseci u nepoznat grad', istaknuo je Tokić.
Problem, kaže, nije samo odvojenost od obitelji nego i činjenica da se korisnici uče snalaziti u gradu koji nema mnogo zajedničkog s onim u kojem će nastaviti živjeti.
'Svi znamo kakvi su nogostupi u Splitu, a kakvi u Zagrebu. Volim reći da je razlika kao između lokalne ceste i uzletno-sletne staze za avione. U Zagrebu su nogostupi široki, drugačije su građevine i orijentiri. Vi učite kretanje u gradu koji nije vaš, a onda se vratite kući gdje vas čekaju potpuno drukčiji uvjeti. Ako želim naučiti gdje mi je trgovina, želim naučiti gdje mi je trgovina u svom kvartu. Želim učiti vještine življenja u svojoj kuhinji, a ne u nekoj drugoj pa ih kasnije primjenjivati kod kuće. U većini razvijenih zemalja rehabilitacija se provodi u domu ili lokalnoj zajednici upravo zato da čovjek nauči živjeti u svom okruženju', rekao je.
Dodaje kako cilj nije graditi nove ustanove, nego omogućiti da rehabilitacija postane dostupna bliže mjestu stanovanja.
'Nije presudno hoće li to biti ispostava Centra Vinko Bek ili će usluge pružati udruge. Dovoljno je imati jednog ili dva rehabilitatora koji će pokrivati županiju ili organizirati regionalne centre. Bitno je da ljudi ne moraju odlaziti stotinama kilometara od kuće kako bi naučili ponovno samostalno živjeti', poručio je.
Za provedbu projekta zaposlene su tri stručne djelatnice. Jedna korisnicima pruža savjetodavnu podršku pri ostvarivanju prava, dok edukacijska rehabilitatorica i kinezioterapeutkinja rade na usvajanju svakodnevnih životnih vještina te provode individualno prilagođene rehabilitacijske programe.
Voditeljica projekta Ines Žižić pojasnila je kako mnoge osobe nakon gubitka vida ne znaju odakle krenuti u ostvarivanju svojih prava. Zato ih se upućuje oftalmologu i Hrvatskom zavodu za socijalni rad te im se pomaže u ostvarivanju prava na inkluzivni dodatak i uslugu videće asistencije.
Savjetodavna podrška samo je jedna od tri usluge koje projekt nudi. Edukacijska rehabilitacija obuhvaća usvajanje svakodnevnih životnih vještina poput organizacije doma, kuhanja, brige o osobnoj higijeni, održavanja životnog prostora i korištenja tiflotehničkih pomagala, dok je treća usluga kineziterapija.
Tokić ističe kako je upravo kineziterapija jedna od najvećih novosti projekta.
'Gubitkom vida tijelo zauzima zaštitni položaj. Ljudi postanu pogrbljeni, mijenja se način hodanja i držanja, a s vremenom se sve manje koriste pojedini mišići. Nakon godina takvog kretanja počinju problemi s kralježnicom, ukočenost i bolovi. Ako to ne spriječimo na vrijeme, ti će ljudi za deset ili dvadeset godina biti puno veći korisnici zdravstvenog sustava. Zato smo željeli uvesti upravo ovakav oblik preventivne tjelovježbe', rekao je.
Projekt je započeo 15. travnja ove godine, a interes korisnika već je velik. U prva tri mjeseca u njega je uključeno gotovo 50 osoba. Nekima je potrebna jednokratna pomoć pri ostvarivanju prava, dok drugi redovito dolaze na rehabilitaciju i prilagođene vježbe.
Veliku ulogu u tome ima i organizirani prijevoz. Udruga trenutačno ima sedam zaposlenih videćih pratiteljica koje korisnicima omogućuju dolazak na terapije, povratak kući te potrebnu podršku tijekom korištenja usluga.
'Korisnicima smo osigurali cijeli paket podrške. Dovozimo ih na terapije, vraćamo kući i s njima se radi u sigurnom i poticajnom okruženju. Upravo zato nismo imali problema s uključivanjem korisnika u projekt', rekla je Žižić.
Tijekom tri godine planirano je pružanje najmanje 5000 socijalnih usluga za najmanje 70 odraslih osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji, pri čemu će najmanje 50 korisnika koristiti najmanje 15 različitih usluga.
Projekt uključuje i tri javna edukativna predavanja o pristupu i pružanju pomoći slijepim osobama u kriznim i hitnim situacijama. Prostor za njih osigurat će Splitsko-dalmatinska županija, dok će udruga Spektar pružati stručnu podršku u praćenju početnog stanja korisnika, praćenju njihova napretka i evaluaciji rezultata.
Helena Bandalović, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Splitsko-dalmatinske županije, istaknula je kako je riječ o jednoj od najaktivnijih udruga na području županije koja posljednjih godina kontinuirano širi opseg svojih usluga.
'Udruga je danas produžena ruka socijalnog sustava, ali i zdravstvenog. Naša je želja da što više usluga koje su danas dostupne u Zagrebu bude dostupno i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ovakve udruge mogu biti kvalitetni pružatelji tih usluga i omogućiti slijepim i slabovidnim osobama kvalitetniji, samostalniji i aktivniji život', poručila je.
