Stanovnici omiškog područja kojima je u požaru stradala imovina ispričali su nam kako su se borili s vatrenom stihijom i do posljednjeg trenutka pokušavali obraniti svoje domove.
Marin Ozretić jedan je od stanovnika kojima je razorni požar odnio gotovo sve. Na adresi Balića Rat 7A do jučer je stajala njegova kuća, dom u kojem je živio i u koji je, kako kaže, ulagao cijeli život. Danas na toj adresi više nema gotovo ničega.
– Ja sam ovo cijeli život radio – govori nam Marin dok stoji pred zgarištem onoga što je do jučer bio njegov dom.
Kada je vatra krenula prema kući, pokušao ju je obraniti onime što je imao. Polijevao je područje oko kuće vrtnim crijevom, nadajući se da će uspjeti zaustaviti plamen.
– Polivao sam, polivao, ali nema ništa od toga. Kad je krenulo odozgora, plamen je bio dva, tri metra. Kad je vatra došla ovdje, u zadnji čas sam ušao u automobil – prisjeća se.
Kaže kako u tim trenucima nije ni razmišljao o strahu. Jedina mu je misao bila spriječiti vatru da dođe do kuće.
– Nije bilo straha ni malo jer smo polijevali da plamen ne bi prošao ovamo dolje. Plamen je išao preko borova, dva-tri metra u zrak. Kad sam vidio da mi nema spasa, morao sam otići – govori.
Kada se vratio, dočekao ga je prizor potpunog uništenja. Izgorjeli su kuća, stvari, strojevi, televizor i ono što je godinama stvarao.
– Što ću vam reći? Evo, tu je bila kuća u kojoj sam živio. Što mogu? Vidite da ovdje više nema ništa. Strojevi, televizija, sve… Ne trebam vam crtati – kaže Marin pokazujući zgarište.
Sada se nada pomoći države jer, priznaje, sam ne zna kako dalje.
– Mislim da bi bio red da mi pomognu. Jer ja ne znam što ću s ovim – zaključio je Marin. Srećom, ima nekretninu u Splitu, no kaže kako u nju nije ulagao jer je svoj život i novac ulagao upravo u dom koji mu je sada izgorio.
Među onima koji su u vatrenoj stihiji pretrpjeli veliku štetu je i Anđelko Kovačić. Izgorjela mu je kuća u selu, a s njom i automobili te brodovi – njegovi, ali i oni koje je popravljao.
Kada smo ga sreli, još uvijek je obilazio područje i gledao posljedice požara koji je pratio tijekom cijele noći i jutra.
– Gorjelo je sve. Klime, fasada, gornja strana kuće – ispričao nam je.
Dok se vatra približavala, Anđelko i ostali nisu napustili svoje kuće. Pokušavali su ih obraniti onime što su imali.
– Nitko od nas nije otišao. Gasili smo crijevima, evo vidite ih – govori pokazujući nam čime su se borili protiv vatre, dodajući kako vatrogasci do njih nisu uspjeli doći.
Priznaje kako ga je bilo strah dok je gledao požar koji se širio područjem.
– Uplašio sam se, kako ne bih. Imam drugu kuću gore u selu. Ona je cijela izgorjela – kazao nam je.
Uz kuću, vatra je progutala i ono što se nalazilo oko nje.
– Deset auta i pet brodova. Sve, sve do temelja – govori Anđelko.
Među brodovima koji su nestali u požaru bili su njegovi, ali i oni koje je popravljao. U nekoliko sati vatra je tako uništila kuću, vozila, plovila i ono što je godinama stvarao.
– I tamo u Maloj Luci sve je izgorjelo. Gledam cijelo jutro i cijelu noć – zaključio je Kovačić.
U vatrenoj stihiji stradali su i Anđelkovi gosti iz Češke. U požaru im je izgorio automobil kojim su stigli na odmor, a dok se vatra širila, sklonili su se uz more kako ih plamen ne bi zahvatio.
Unatoč strahu i činjenici da su ostali bez automobila, odlučili su ostati i pomoći domaćinima.
– Ne znamo kako ćemo kući, snaći ćemo se nekako. Malo nas je bilo strah, ali odlučili smo ostati i pomoći – kazao nam je 17-godišnji Mateas.
Nakon dramatične noći sada ih, uz sve što su proživjeli, čeka i pitanje kako će se vratiti kući u Češku.
Pogledajte njihove priče u videozapisu.
