STIPAN UJDUR NAKON DVIJE GODINE PREDSTAVIO ANIMACIJU Kako je izgledao potres u Dubrovniku 1667. godine

Više puta smo pisali o Stipanu Ujduru iz Opuzena, koji svojim 3D modelima oživljava povijest Dalmacije. Sada nam je javio da je finalizirana animacija 3D modela Dubrovnka prije 1667. godine.

- Ovo je treći objekt predstavljen u formatu video animacije na teritoriju Dalmacije: Dioklecijanova plača, Antička Narona u Vidu kod Metkovića i sada renesansni Dubrovnik - rekao nam je Ujdur.

Poslao nam je i snimku završetka animacija 3D modela Dubrovnika prije velikog potresa 1667. godine.

- Ovo je animacija 3D modela, nije animirani film, a ovakve animacije su korisne podloga za pravljenje animiranih filmova - objasnio je.

Sve skupa na 3D modelu, foto rendiranom snimanju, VR stvarnosti i  animaciji rađeno je pune dvije godine. Autor 3D modela i animacije je Stipan Ujdur iz Opuzena, autor trešnje i razorene ville Sponza je Martin van der Meijde iz nizozemskog Arnhema, za zvučne efekte je zaslužan Nikola Vidić iz Zagreba. Ujdur nam je još rekao:

- Kako je vidljivo, na animaciji su prikazane dnevne životne situacije civilnog i vjerskog života Grada. Naravno, i iz različitih perioda, neke  scene su prikazane na malo šaljiv način, a druge na strogo ozbiljno. Zanimljiva je scena ispred tvrđave Lovrijenca, kada su Mlečani došli s tadašnjim jedrenjakom, današnje  platforme, za izvođenje radova na vodi ili u blizini vode, ovakvi jedrenjaci su imali sve zanatlijske,  zidarska stručne  kapacitete za brze radove,  imali su i svoju kuhinju za radnika i prateće vojno osoblje. Proporcije ovakvih brodova su ravne velike palube, s najnužnijim minimalnim kabinskim dijelom. Naoružanje, vojni arsenal koji se vidi na kuli Minčeta bio je isti i na ostalim tvrđavama i zidinama, bio je najmoderniji za ono doba. Zbog specifične geopolitičke lokacije Grad je ulagao mnogo novca u naoružanje i obranu. Prikazani su svi javni slojevi društva,  najmanje je prikazan administrativni upravni sloj, knez, senatori i ostali administrativni kadrovi. Glazbeni izvori su različiti, ponovo remiksani prema scenama za koje su zvučna kulisa.

Prevladava renesansna glazba mediteranskog podneblja.  Podijeljeno je u nekoliko scena sa specifičnom zvučnom kulisom, osim kod velike Onofrijeve fontane gdje se može čuti šum vode  i glasovi razgovora. Lutnja je primarni instrument osim dijela od franjevačkog samostana do crkve sv. Vlaha, ovdje je primarna sakralna glazba, odnosno orgulje i gregorijanski napjev na latinskom, tada se je latinski koristio u crkvenoj liturgiji.

Scena kod Orlandova stupa ima također specifičnu zvučnu podlogu, čuju se bubnjevi i bas kao najava nečega, u početku se čuju i lanci kada netko okovan korača, ovdje su dovodili okovane osuđenike i izlagali ih kao stup srama.

Od ville Sponza do Kneževa dvora zvučna podloga je renesansna  lutnja, kod fontana, male Onofrijeve i židovske čuje se šum vode,  kod štanda s kovačem se čuje zvuk kovanja, čekićem po metalu.

Od Kneževa dvora do ville Sponza je renesansna lutnja primarni instrument, u početku se čuje zveket mačeva, nakon toga topot koraka dubrovačkih vojnika.

Drugi tonovi prevladavaju izvan zidina unutar i izvan Porta, primarna je tadašnja flauta jer se u pozadini čuje šum valova mora i galebovi. Kod Lovrijenca primarni su bubnjevi kao topovska paljba, isto kao i na tvrđavi Minčeta. Završna scena potresa za podlogu ima specifične efekte trešnje i eksplozija, na kraju kada je scena razorenog i Dubrovnika u plamenu čuje se zvonjava zvona, zvuk uobičajen za obavještavanje o svim katastrofama.