BARBIR ODGOVORIO BABIĆU Što bi bilo da na maškarama netko spali lutku lokalnog svećenika ili Alojzija Stepinca?!

Saborski zastupnik Ante Babić odgovorio je Nenadu Staziću koji je Imoćane zbog spaljivanja gay para s djetetom na maškarama nazvao primitivnim. 

- U kojoj bi to državi bilo moguće da zastupnik koji taj narod predstavlja nazove - primitivnim? - zapitao je Babić na čiju je reakciju odgovorio Damir Barbir, potpredsjednik splitskog SDP-a.

- Javio se i on: heroj iz Sabora da iz srca Zagreba brani svoj Imotski i Imoćane. Studenci su mi jednako kao njemu u srcu, jer mi je majka iz Studenaca, gdje su mi sahranjeni baka i djed, gdje moja obitelj još posjeduje staru kuću i gdje imamo puno rodbine. Pa ipak ne razmišljamo isto. On ima onaj predznak HDZ, kao i većina u Imotskom koji taj isti predznak bira od samostalnosti. Imoćani biraju iste one koji ih sele po domovini i svijetu, a kude ona 'mračna vremena' kada su tamo izgrađene i ljude zapošljavali: Imota, Imostroj, Pionirka, Agrokoka, Biokovka, Trimot, Napredak, Novogradnja gdje je radilo i do prema nekim podatcima 25.000 zaposlenih ljudi - poručuje Barbir. 

Dodaje kako su ta 'mračna vremena' srećom iza nas. 

- Sada imamo naš HDZ, za koji glasa sve manje i manje ljudi u Imotskom, ne jer ne žele glasati za isti zbog pretrpljene nepravde, nego jer je ljudi sve manje... Ali ipak ga biraju. Isti ih je naravno izbavio iz tih za njih 'mračnih vremena'. Ostaje samo naučeni zaključak kako se u 'mračna vremena' nije marilo za Imotski. Jednako naučeno kao i glas za stranku za koju se, primjera radi, ipak glasa iako je ista podržala 'Istanbulsku konvenciju' - po njima simbol zla i nemorala i nakaradnih zapadnjačkih ideja i razvrata. Glasalo se, jer se tako naučilo - piše Barbir i dodaje kako brojke neumoljivo pokazuju kako Imoćani glasaju protiv sebe. 

Što se tiče maškara i 'satire', Barbir smatra da je riječ o jednom izrazito degutantnom činu nasilja nad manjinama. Satira, ističe, uključuje prkos moćnome (političaru, tajkunu itd.), odnosno svakome onome tko je na neki način ispred malog, običnog čovjeka. 

- Hajdučki bi se reklo prkos moćnome, zaštita slabome. Kada je 'satira' usmjerena prema slabijima, drukčijima i ugroženijima od sebe, tada to ipak nije satira, nego čisto nasilje. Saturnalijska komponenta u karnevalu, poznata je kao ismijavanje i izrugivanje vlasti i moći. Zato, da su kojim slučajem tamo zapalili lutku Kujundžića koji je svakako moćniji od prosječnog Imoćanina (iako njegova imovinska kartica pokazuje drukčije) razumio bi zašto je spaljen. Ova vrsta paljenja gay para s djetetom je kao da boksač od 120 kg, 12 rundi masakrira djevojčicu od 50 kg. Jednostavno degutantno. Osim degutantnosti, postoji i jedna doza selekcionizma - piše Barbir.

Pita se i što bi bilo da netko na maškarama spali lutku lokalnog svećenika ili neke vjerske osobe, npr. Alojzija Stepinca o kojem ovaj narod ima različito tumačenje njegove uloge u povijesti. 

- Bi li vam i to bila satira ili bi se digle bombe i puške u ruke? Gay osobe su manjina i uglavnom nisu odgojeni da dižu puške u ruke. Nisu toliko... Tradicionalni. Ali ne sekirajte se gospodine Babić. Vas su ta 3 slova najhrvatskije stranke iselila u Zagreb. Imotsku djecu i narod su ta ista tri slova iselila puno, puno dalje... I kad biram između satiričkog nasilja nad manjinskim vrijednostima i one hajdučke: 'Prkos moćnome, zaštita slabome', biram hajdučku. Krvlju usprkos - zaključuje Barbir.