Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
FRANCUZ KOJI JE DAO ŽIVOT ZA HRVATSKU Jean-Michel Nicolier nije želio napustiti Vukovar, njegovi suborci uvijek će se sjećati posljednjih riječi koje im je rekao u bolnici

FRANCUZ KOJI JE DAO ŽIVOT ZA HRVATSKU Jean-Michel Nicolier nije želio napustiti Vukovar, njegovi suborci uvijek će se sjećati posljednjih riječi koje im je rekao u bolnici

Hrabrio nas je, govorio je da će s njima u bolnici biti sve u redu, a vjerojatno nije u to vjerovao - ispričao nam je Damir Markuš Kutina

Na današnji dan prije 29 godina, 20. studenog 1991. na Ovčari je ubijen francuski dragovoljac Domovinskog rata Jean-Michel Nicolier, tada 25-godišnjak. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu, a potresen snimkama iz Hrvatske viđenim na televiziji rekao je majci: 'Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.'

Došao je u srpnju 1991. vlakom u Zagreb potpuno sam i pridružio se HOS-u.

Damir Markuš Kutina, vukovarski heroj i autor knjige '58' koja govori o obrani Vukovara, za Dalmatinski portal se prije nekoliko godina prisjetio hrabrog Francuza.

- On je 1991. na televiziji vidio izvještaje iz Hrvatske, osjećao je potrebu da pomogne malom narodu u borbi za slobodu. Na prvoj crti smo s njim komunicirali na engleskom jeziku i moram priznati da mu u početku nismo vjerovali. Pitali smo se što on tu radi? Ali s vremenom smo vidjeli da se ponaša kao i mi i sumnja je nestala. Inače, on je imao priliku izaći iz Vukovara s prvim konvojem ranjenika, ali nije nas želio napustiti. Na kraju, 17. studenog 1991., kada smo odlučili ići u proboj, kada smo vidjeli da više nemamo šanse braniti grad, otišli smo do suboraca u bolnicu priopćiti im tu odluku. On je tada ležao ranjen u bolnici te nam je rekao: 'Otiđite, mora netko i preživjeti!'. Hrabrio nas je, govorio je da će s njima u bolnici biti sve u redu, a vjerojatno nije u to vjerovao. Ali bio je nevjerojatno hrabar i miran... - prisjetio se Kutina.


Par sati prije nego što je odveden na Ovčaru francuskim je novinarima u vukovarskoj bolnici dao izjavu koja je dosta puta citirana:

- Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.


Na Dalmatinskom portalu smo objavili već i sjećanje Igora Širokog o danima s Jeanom. Ispričao nam je jednu sličicu koja se dogodila nedugo nakon upoznavanja, još prije nego što su otišli u Vukovar.

Nakon što je mladi Francuz razgovarao s novinarima za jednu televiziju dogodilo se, ispričao nam je Široki, sljedeće... 

- Uznemiren je uletio u našu kolibu i pitao nas: 'Pa, zar ste vi fašisti?' Odgovorio sam mu: 'Zar ti sličimo na fašiste?', a kada je rekao 'Ne', kazao sam mu da se opusti, da je sve u redu. On je kao Francuz mrzio fašiste, a bio je tu s nama već neko vrijeme i znao je da nemamo veze s tim filmom. Novinari su ga, naime, pitali kako to da je došao u Hrvatsku i pristupio fašistima, pa je tako reagirao - rekao nam je njegov suborac.

Vaša reakcija na temu