MATE BOŽIĆ: Priča o prvom 'bijelom' polju ili zašto pojedine kolege povjesničari zagovaraju stranu na kojoj su Lavrov i Putin

S obzirom na današnji datum - 23. kolovoza, kojeg je parlament Europske Unije 2. travnja 2009. Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu proglasio danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma, obilježavanje čega je navedena institucija osobito naglasila 19. rujna 2019. godine i to donošenjem dodatne Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe – bitno je istaknuti koji su se sve specifični totalitarni simboli kroz desetljeća proteklog 20. stoljeća vezivali uz državna obilježja Hrvatske, a osobito grb sa šahiranim poljima. 

Također, te je povijesne okolnosti važno razlučiti i zbog, s jedne strane kontinuiranog i neutemeljenog prozivanja (ili barem 'sumnjičenja') povijesne inačice šahiranog grba Hrvatske s prvim srebrnim ('bijelim') poljem kao jedinstvenog simbola totalitarnog (ustaškog) režima Nezavisne Države Hrvatske, dok se s druge strane povremene pojave uporabe zvijezde petokrake u javnosti – kao simbola totalitarnog (komunističkog) režima u Hrvatskoj i Jugoslaviji - 'blagotvorno' toleriraju bez ikakve sankcije. Iz toga se jasno iščitava aktualni neujednačeni odnos prema našoj ukupnoj (nesretnoj) totalitarnoj prošlosti.   

Primjer šahiranog grba Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem prikazanog u kontekstu 90-ih godina 20. stoljeća/Domovinskog rata u Šibeniku, koje se unatoč nedvojbenom povijesnom okviru prikaza (uz Vukovarski vodotoranj!) u dijelu medija/javnosti nastojalo povezati sa simbolima totalitarnog režima NDH (Foto: Sibenik.in)

Osim toga, zanimljivo je kako u Republici Hrvatskoj (koja je od 1. srpnja 2013. članica Europske Unije) jedan (istaknuti) dio povjesničarske struke potencijalno iskazuje protivljenje predloženom odnosu prema totalitarnim režimima na europskoj razini. Tako u tekstu deklaracije 'Obranimo povijest' / 'Odbranimo historiju' / 'Odbranimo istoriju', koja predstavlja zajedničko djelo jednog dijela povjesničara iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije te Bosne i Hercegovine njeni potpisnici, između ostalog, 'traže' i sljedeće: 'Od parlamenata, domaćih i europskih: da prestanu donositi zakone, rezolucije, preambule i druge akte kojima se nameće 'povijesna istina' i podobna interpretacija prošlosti jer se tako izravno uključuju u prekrajanje povijesti i opasne manipulacije prošlošću'.

Objava ove deklaracije (13. lipnja 2020. u Beogradu) uslijedila je manje od godinu dana nakon Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe koju je donio Europski parlament (19. rujna 2019.), a kojom je 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma (službeni naziv/neslužbeno: Dan crne vrpce) osobito naglašen. Svoje neslaganje, odnosno protivljenje ovoj Rezoluciji EU već su 2019. javno iskazali Sergej Lavrov i Vladimir Putin (ministar vanjskih poslova i predsjednik Ruske federacije), a slijedom teksta navedene 'regionalne' Deklaracije iz 2020. godine usprotivili su joj se i njeni potpisnici - od kojih su neki i istaknuti povjesničari iz Hrvatske, primjerice: Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Hrvoje Klasić, Ivo Goldstein, Damir Agičić, Snježana Koren...

Grb s predsjedničke lente koju je Franjo Tuđman koristio u hrvatskom Saboru 1990. godine – također s početnim srebrnim poljem (Foto: Wikipedija)

Međutim, zanimljivo je kako se upravo u takvo osuđeno 'prekrajanje povijesti i opasne manipulacije prošlošću' nesumnjivo upustio i jedan od gore navedenih potpisnika ove Deklaracije javno izjavljujući u kolovozu 2019. godine kako se na službenoj zastavi Hrvatske nikada u prošlosti nije nalazio grb s prvim 'bijelim', točnije heraldički srebrnim poljem. Naime, s obzirom na kontekst i raširenost uporabe tijekom razdoblja društveno-političkih promjena 1990., heraldičko znamenje crveno-srebrno šahiranog štita (5x5) - bez ideoloških/totalitarnih dodataka i u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem - ujedno je predstavljalo i prvi grb Republike Hrvatske.

No, bez obzira na osobne stavove, historiografija (kao i svaka znanost) ne trpi improvizacije, dok je u okvirima liberalno-demokratskog društvenog sustava (u kojem živimo) ujednačen pogled na sve oblike totalitarizama iz povijesne perspektive neophodan, osvještavanju čega bi trebao poslužiti i današnji Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Rukovanje Staljinovog ministra vanjskih poslova V. M. Molotova i Hitlerovog ministra vanjskih poslova J. von Ribbentropa prilikom sklapanja Pakta o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine; Hitler i Staljin – dvojica diktatora, najzloglasnijih predstavnika totalitarnih režima fašističkog odnosno komunističkog tipa, na karakterističnim plakatima

Stoga, vraćajući se povijesnom kontekstu, prvi povijesni period tijekom kojega su državna obilježja Hrvatske bila obilježena totalitarnim simbolima predstavlja razdoblje raspada Kraljevine Jugoslavije i uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Naime, upravo javna heraldička praksa na području ND Hrvatske (1941.-1945.) bila je bitno obilježena znakovljem tada vladajućeg Ustaškog pokreta. Nove ustaške vlasti su ubrzo iz upotrebe uklonile sve simbole nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, uključujući i veliki odnosno mali grb Banovine Hrvatske, te pristupile oblikovanju novog državnog grba. Tako je ministar pravosuđa dr. Mirko Puk uputio usmeni poziv tada već umirovljenom ravnatelju Arhiva Emiliju Laszowskom da izradi prijedlog za grb ND Hrvatske. Laszowski je prijedlog dovršio 22. travnja 1941. i uputio ga ministarstvu pravosuđa. U tom prijedlogu, kao i u svom prijedlogu za banovinski grb s kraja 1939. godine, Laszowski ističe kako bi trebao postojati veliki i mali državni grb. Velikim grbom bi se služile najviše državne vlasti, poglavnik i državna ministarstva, dok bi se malim grbom služile ostale državne oblasti. 

Emilij Laszowski (1868. – 1949.)., hrvatski povjesničar, arhivist i kulturni djelatnik, koji je (između ostaloga) 1905. godine zajedno s Velimirom Deželićem st. osnovao Družbu 'Braće hrvatskoga zmaja', a kao istaknuti hrvatski heraldičar prve polovice 20. stoljeća predlagao izgled znamenja Banovine Hrvatske odnosno Nezavisne Države Hrvatske; Prva stranica njegova članka 'Stari grbovi zemalja Nezavisne Države Hrvatske' iz 1942.

Tako bi u sklop velikog grba ušla grbovna znamenja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Dubrovnika, što znači ne i grbovi Hercegovine, Istre i Međimurja, kako je stajalo u njegovom prethodnom prijedlogu za grb Banovine Hrvatske. Također, za razliku od prijedloga iz 1939., prema riječima Laszowskog za grb Bosne bi se trebao koristiti 'onaj grb što su ga rabili bosanski kraljevi na svojim pečatima, novcima, a nalazi se i na nekim drugim spomenicima. To je grb vladajuće kuće Kotromanića, kojih pređi potječu iz Hrvatske, a veliki bosanski kralj Tvrtko bio je onaj koji je nastojao obnoviti Tomislavovu Hrvatsku. Taj grb jest: modar štit, u kojemu se nalazi trolista zlatna kruna.' Zanimljivo je kako se Laszowski o varijanti bosanskog grba (ruka sa sabljom) kojeg je 1939. predlagao kao dio kombiniranog banovinskog grba, u tekstu prijedloga iz travnja 1941. izražavao negativno, tvrdeći da je taj 'grb dekretiran, da se sačuva madžarska tradicija o tom grbu, i aspiracije na Bosnu.'

Susret hrvatskog poglavnika s talijanskim Duceom: talijanska promotivna snimka posjeta Pavelićeve delegacije Rimu povodom potpisivanja Rimskih ugovora između Kraljevine Hrvatske/NDH i Kraljevine Italije 18. svibnja 1941. 

Prema njegovom prijedlogu u sredini štita velikog državnog grba trebao bi se nalaziti šahirani grb Hrvatske, dok bi se na njega mogla postaviti 'tradicionalna kruna kralja Tomislava' (tj. heraldički lik Zvonimirove krune) 'kao historička uspomena na god. 925., kad je kralj Tomislav, ujedinivši hrvatske zemlje, okrunio se za Hrvatskoga kralja.' U prvom grbovnom polju velikoga državnog grba trebao bi se nalaziti grb Dalmacije, u drugom Slavonije, u trećem Bosne, a u četvrtom Dubrovnika. Laszowski je tada također predlagao da se u veliki državni grb iznad kombiniranog grbovnog štita uključe i simboli vladajućeg ustaškog pokreta, odnosno: 'lebdeći modro slovo 'U' (inicijali 'Ustaša') posuto crvenim točkicama, koje bi podsijećivale na prolivenu  hrvatsku krv za slobodu Hrvatskoga naroda. Slovo «U» stajalo bi usred zlatnih trakova, trakova slobode i svijesti Hrvatske.“ Naposljetku čuvari ili držači grba su trebali biti heraldički likovi dvojice ustaških vojnika u vojnoj odori, a ispod štita bi bila vrpca u obliku hrvatske trobojnice na kojoj bi bila ispisana grbovna deviza ili lozinka 'Za dom spremni'.

Na snimci tog događaja objavljenoj 22. svibnja 1941. jasno se uočava zastava Hrvatske sa 5x5 šahiranim grbom kojem je početno polje crvene, a ne srebrne tj. 'bijele' boje - unatoč tome što je zakonskim propisima već bio određen suprotni razmještaj srebrno-crveno šahiranih polja hrvatskog grba uz totalitarne ideološke dodatke

Uz opis velikog državnog grba prijedlog Laszowskog je uključivao i opis malog državnog grba prema kojem bi se on sastojao samo od šahiranog grba Hrvatske 5x5 'sa svim atributima, što ih ima veliki grb', dakle bez grbova Dalmacije, Slavonije, Bosne i Dubrovnika te heraldičkog lika Zvonimirove krune iznad štita. Mali državni grb bi prema tome također uključivao slovo modro 'U' smješteno iznad grbovnog štita koje bi tako prema riječima Laszowskog 'nadomještalo bitne sastavine grba; šljem, nakit šljema i plašt'. Sudeći prema sadržaju zakonske odredbe ND Hrvatske br. 31. od 28. travnja o državnom grbu, zastavi i pečatu koja je u Narodnim novinama objavljena 30. travnja 1941., prijedlog Emilija Laszowskog za državni grb ND Hrvatske upućen ministarstvu pravosuđa bio je prihvaćen tek djelomično. 

Ilustracija državnih znamenja ND Hrvatske prihvaćenih krajem travnja 1941. u kojima se neizostavno ističe simbol Ustaškog pokreta – plavo slovo 'U' unutar tropletne vitice; Rekonstrukcija znamenja Ustaškog pokreta koje je od 30-ih godina 20. stoljeća sadržavalo plamteću bombu s 5x5 šahiranim štitom umetnutu unutar plavog slova 'U' 

Naime, prijedlog o upotrebi velikog i malog državnog grba bio je u potpunosti odbačen, dok je zapravo djelomično usvojen tek prijedlog za mali državni grb, ali bez dodataka grbu u obliku držača grba i grbovne devize ispod samog grba. Tako je prvim člankom spomenute zakonske odredbe s kraja travnja 1941. propisan službeni grb nove države, kojeg je tvorio tradicionalni hrvatski šahirani grb dopunjen prepoznatljivim znakom Ustaškog pokreta (tj. modrim slovom „U“) u dodatku nakita, upravo kao što je stajalo u prijedlogu Laszowskog za mali državni grb. Sam tekst odredbe glasi: 'Grb Nezavisne Države Hrvatske je štit s 25 četvorinskih polja, bijelih (srebrnih) i crvenih (boje krvi), poredanih naizmjence u pet redova tako, da je početno polje bijelo (srebrno). Nad grbom je znak u obliku zvjezdolike tropletne vitice iste crvene boje, koja uokviruje bijelo polje, u kojem je veliko slovo 'U' tamno modre boje'. 

Partizansko korištenje šahiranog grba Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem i bez ideoloških dodataka  na trobojnici prilikom ulaska jedinica u Karlovac krajem Drugog svjetskog rata (izvor: Kafotka.net) 

Tako su, slično kao u Kraljevini Italiji/Talijanskoj Socijalnoj Republici od 1929. do 1945. (pod dominacijom fašista) i u Kraljevini Hrvatskoj/Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. (pod dominacijom Ustaškog pokreta) državni grbovi bili dopunjeni prepoznatljivim simbolima tih totalitarnih režima (tj. liktorskim znakom odnosno slovom 'U'). Time je do izražaja došlo nastojanje Ustaškog pokreta da i u simboličkom smislu, prema uzoru na inozemne fašiste, hrvatsku državu u cjelini prožme 'ustaškim duhom'. Ta totalitarna ideja sažeto je iznesena u jednom programatskom tekstu  u listu 'Ustaša' objavljenom tijekom lipnja 1941.: 'U ustaškoj državi, koju su stvorili Poglavnik i njegove ustaše, mora se ustaški misliti, ustaški govoriti i što je najglavnije - ustaški raditi. Jednom riječi, čitav život u NDH mora biti ustaški'. 

Kombinacija simbola raznih totalitarnih pokreta fašističkog tipa uklopljenih u tradicionalna državna znamenja Italije (1929.-1945.) – liktorski znak, Mađarske (1944.-1945.) – strelasti križ i Španjolske (1939.-1981.) – jaram i snop strelica

Istovjetni primjeri, nadopunjavanja tradicionalnih državnih grbova ideološkim simbolima vladajućih pokreta fašističkog tipa mogu se primjetiti i u slučaju državnog grba Mađarske (u sastavu koje je 1941.-1945. bilo i Međimurje te Baranja i Bačka) u periodu 1944.-1945., tada nadopunjenog simbolom 'Strelastih križeva'; zatim državnog grba Njemačke tj. Trećeg Reicha od 1935. do 1945., koji je nadopunjen simbolom nacističkog pokreta (svastikom) te naposljetku državnog grba Španjolske u razdoblju od 1939. do 1981., koji je nadopunjen simbolima i sloganima 'Falange'. Međutim, za razliku od totalitarnih talijanskih fašističkih i kasnijih jugoslavenskih komunističkih simbola, koji su se u heraldičkoj praksi primjenjivali mnogo sveobuhvatnije, znamenje ustaškog pokreta je prema svojoj upotrebi ostalo ograničeno uglavnom na državni grb te državne i ratne zastave, uz znakovlje vojnih postrojbi Ustaške vojnice koje je također često uključivalo slovo 'U'.   

Službeno znamenje Federalne Države Hrvatske/Narodne Republike Hrvatske (od 1944. do 1947.) je umjesto tradicionalnog hrvatskog grba sa šahiranim poljima sadržavalo crvenu zvijezdu petokraku unutar biljnih (poljoprivrednih) motiva; Partizani Svilajskog i Dinarskog odreda na Vrličkom Kozjaku 7. travnja 1942. sa zastavom na kojoj su zvijezda petokraka, srp i čekić; Isti simboli na znakovlju SSSR-a u periodu 1936.-1946. i zvijezda petokraka na sličnom amblemu Demokratske Federativne Jugoslavije 1943.-1945.

S obzirom na drugi val totalitarizama koji su u 20. stoljeću zahvatili Hrvatsku javna heraldička praksa nakon Drugog svjetskog rata, odnosno javna heraldička praksa na području Federalne Države, Narodne Republike i Socijalističke Republike Hrvatske (1945.-1990.) bila je prvenstveno obilježena uporabom komunističkih simbola. Tako je najistaknutiji ideološki simbol komunizma u Hrvatskoj od 1945. do 1990. (crvena zvijezda petokraka) još tijekom II. svjetskog rata na tlu Hrvatske (1941.-1945.) prevladavao u djelovanju partizanskog pokreta, u kojem je najvažniju ulogu također imala Komunistička partija Jugoslavije tj. Hrvatske. Tako su, kako ističe M. Jareb, hrvatski partizanski borci još od 1941. na svojim kapama, kao glavno obilježje, nosili crvenu petokraku zvijezdu.  Naime, crvena petokraka zvijezda je korištena na kapama koje su svoj uzor imale u kapama vojnika Crvene armije, što upućuje na uzore iz tadašnjeg, također totalitarnog (staljinističkog) SSSR-a.

Znakovlje Narodne Republike i Socijalističke Republike Hrvatske od 1947. do 1990., koje je uz tradicionalni šahirani grb sadržavalo i socijalističke ideološke dodatke komunističkog pokreta; Navedeno znamenje isklesano na spomeniku poginulim partizanima na otoku Hvaru pri čemu je prvo polje šahiranog štita glatko i uzdignuto, tj. prikazano kao srebrno ili 'bijelo'; Istovjetno modelirani grb, ali uz ideološke dodatke Ustaškog pokreta iz perioda ND Hrvatske, također uz srebrno-crveni razmještaj šahiranih polja

Isti uzor je vidljiv i na grbu Hrvatske koji je preoblikovan dvije godine nakon završetka II. svjetskog rata kada se Komunistička partija, u okviru totalitarnog državnog poretka kojeg je uspostavila, definitivno učvrstila kao odlučujući čimbenik političkog i društvenog života. Naime, taj je grb po svojim atributima tj. socijalističkim ideološkim dodatcima posve sličan grbu SSSR-a iz dvadesetih godina 20. stoljeća.  Tako je šahirani grb Hrvatske, čiji je grbovni štit bio svojevrsnog „trorogog“ oblika, prema prvom Ustavu Narodne Republike Hrvatske (od 18. siječnja 1947.) bio uklopljen u niz socijalističkih simbola (snopovi žitnog klasja, željezni nakovanj, crvena petokraka zvijezda), tako da se u cjelini više nije moglo govoriti o državnom grbu nego o državnom znaku, koji se dakle nije nalazio na štitu, što je pretpostavka svakog grba. 

Francusko izdanje Ustava SFR Jugoslavije iz 1974. godine (prema kojem je Hrvatska zasnivala svoje pravo na otcjepljenje od SFRJ) u kojem je prikazana varijanta grba SR Hrvatske sa srebrno-crvenim razmještajem polja šahiranog štita (uz socijalističke ideološke dodatke)

Ipak, u spomenutom ustavnom dokumentu taj se državni znak pogrešno i neutemeljeno naziva 'grbom': 'državni grb Narodne Republike Hrvatske' u Ustavu iz 1947. opisan je kao 'polje okruženo s dva snopa žitnog klasja zlatne boje. U dnu polja je željezni nakovanj, nad kojim se blago talasa morska pučina. Iz morske pučine uzdiže se historijski hrvatski grb, iznad kojega izlazi sunce (….) Između vrhova klasja je zlatom obrubljena crvena petokraka zvijezda'.  Navedeni grb NR Hrvatske (od 1963. SR Hrvatske) nije se mijenjao ni donošnjem novih ustava 1963. i 1974. godine., a spomenuta sovjetska 'heraldička' rješenja (vijenac žitnog klasja oko šahiranog štita, crvena zvijezda petokraka...itd.) korištena od 1947. do 1990. godine imala su zadaću isticanja ideoloških simbola komunizma i potiskivanja tradicije. 

Totalitarni simboli komunističkog (zvijezda petokraka) i fašističkog tipa (slovo 'U' s plamtećom bombom) na poznatim stratištima režima NR Hrvatske i ND Hrvatske: Golom otoku (fotografija snimljena 1951.-1953.) i Jasenovcu (fotografija snimljena 1941.-1945.)

Nadalje, crvena zvijezda petokraka korištena je, osim kao sastavni dio grba Hrvatske tijekom socijalističkog razdoblja 1945.-1990. i u mnogim drugim zemljama u kojima je komunistička partija tvorila vladajući režim. Tako je, primjerice, crvena petokraka zvijezda vidljiva u istovjetnom položaju kao i u državnom znaku Hrvatske od 1947. do 1990. i u službenom grbu/amblemu SSSR-a od 1923. do 1991., zatim Armenije 1922.-1992., Bosne i Hercegovine 1946.-1992., Crne Gore 1947.-1994., Estonije 1940.-1990., Gruzije 1923.-1991., Jugoslavije 1947.-1992., Latvije 1940.-1990., Litve 1940.-1990., Mađarske 1949.-1956. te 1957.-1990., Makedonije 1944.-2009., Moldavije 1941.-1990., Rumunjske 1952.-1989., Slovenije 1945.–1991. te Ukrajine 1949.-1992. Također, tradicionalni nacionalni/državni grbovi bili su dopunjeni crvenom zvijezdom petokrakom na primjerima državnih znamenja: Albanije 1946.-1991., Bugarske 1948.-1990. i Srbije 1947.-2004. U grbu/amblemu Bjelorusije crvena zvijezda petokraka u svojstvu ideološkog simbola komunizma prisutna od 1927. godine sve do danas. Većina navedenih državnih znamenja zadobila je svoje zvijezde petokrake (preuzete iz znakovlja SSSR-a) upravo u doba Staljinova režima (1924.-1953.), po kojem je komunistički tip totalitarizma i dobio naziv staljinizam.

Socijalistička ideološka simbolika na znakovlju/amblemu sovjetske Ukrajine, koji je zvijezdom petokrakom također bio označen tek u Staljinovo doba – eri najveće ekspanzije totalitarnih komunističkih režima diljem Europe, uključujući i Hrvatsku!

Također, treba istaknuti kako u samom opisu državnog znakovlja NR/SR Hrvatske nije bila izričito naznačena boja početnog polja 'historijskog hrvatskog grba' te je tako tijekom druge polovice 20. stoljeća u praksi ponekad dolazila do izražaja upotreba početnog crvenog polja, a ponekad prvog srebrnog (tj. 'bijelog') početnog polja. Naime, uz prvotnu asimetričnu kombinaciju s parnim brojem polja u glavi šahiranog štita  tek su u drugoj polovici 19. stoljeća službenim odlukama (istodobno na različitim državnim razinama) bili izričito propisani grbovi Hrvatske s neparnim brojem kvadrata i simetričnim rasporedom metala/boje u glavi štita, i to u obje varijante - s početnim crvenim i početnim srebrnim poljem. 

Tako je od sredine 20. stoljeća, unatoč službenoj uporabi simetrične kombinacije sa srebrnim kutnim kvadratima u razdoblju ND Hrvatske, ta varijanta šahiranoga grba Hrvatske (naravno uz spomenute ideološke dodatke) u nekim slučajevima korištena i tijekom poslijeratnog socijalističkog perioda. Ta činjenica ukazuje kako se pitanje o prvenstvu 'bijelog' ili 'crvenog' polja počelo postavljati tek tijekom zadnja dva desetljeća u okviru politikantskih i ideološki ostrašćenih polemika kao hrvatski primjer povijesne tenzije između trajnosti simbola i promjenljivosti konteksta, ali i kao dokaz iracionalne dimenzije koju može poprimiti manipuliranje simbolima.