U Splitu je na uvjetnu kaznu od 9 mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prijevare i krivotvorenja isprave nepravomoćno osuđen 41-godišnji odvjetnik. Krimen mu je što je 2010. bez znanja svoje stranke, koju je zastupao u parnici, predao zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Priložio je i punomoć u kojoj je neistinito navedeno da ga je stranka opunomoćila za ovaj pravni posao. Sudac Vrhovnog suda 2011. dosudio je 5.000 kuna naknade zbog povrede prava. Novac je isplaćen odvjetniku, koji ga je tek sedam godina kasnije vratio u državni proračun kada je već podignuta optužnica.
U obrani je naveo kako je sve radnje poduzimao u dogovoru sa strankom koja mu je sve uredno potpisala pa tako i punomoć za zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Tvrdio je da je stranka prekinula kontakt pa joj nije mogao isplatiti novac. Nije mu na kraj pameti bilo predati bilo kakvu punomoć bez znanja stranke. Ne vidi da je počinio prevaru jer je postupao po nalogu stranke.
Vještačenjem je zaključeno da stranka nije autor potpisa na punomoći koja je predana uz zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Okrivljeni smatra da je vještačenje nedorečeno, da ništa ne govori i da izuzimanje potpisa nije vršila stručna osoba.
Iskaz je dala i stranka, koja je naknadno saznala da je odvjetniku isplaćeno 5.000 kuna na temelju zahtjeva za koji nije potpisao punomoć.
Sutkinja je odbila obranu optuženog. Podsjetila je kako ga grafolog nije mogao isključiti kao mogućeg skriptora na spornoj punomoći i kako je komunicirao sa strankom putem elektronske pošte, no samo o parnici, ne i o postupku za suđenje u razumnom roku.