Predloženo je da se štandarac vrati na Pjacu povodom Oluje, a mi donosimo priču o znamenjima koja su obilježila Split

Publika na tribini 'Hrvatski povijesni grb/ovi', održanoj 24. lipnja 2025. godine u prostorijama Hrvatskog pomorskog muzeja, može posvjedočiti kako je moderator tada javno izrazio nadu upućenu aktualnom vodstvu grada Splita da upravo na današnji datum 5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, na Narodni trg tj. Pjacu bude vraćen nezakonito uklonjeni štandarac. Naime, brutalno odstranjivanje kamenog postolja za jarbol - na kojem su se već više od četvrt stoljeća vijorile gradske, državne i druge zastave, autora akademika Kuzme Kovačića u veljači ove godine (od strane tadašnjih gradskih vlasti) nedavno je dobilo i svoj konačni epilog.

Uklanjanje štandarca s Narodnog trga (Pjace) 24. veljače 2025. godine kojem se dio građana Splita protivio, dok su drugi odobravali takav čin tadašnjih gradskih vlasti (foto: Dalmatinski portal)

Tako je pet mjeseci nakon nezakonitog uklanjanja štandarca, točnije 24. srpnja 2025. Visoki trgovački sud Republike HrvatNaiske konačno potvrdio presudu Trgovačkoga suda u Splitu od 12. veljače 2025., kako su autorska prava kipara Kuzme Kovačića bila povrijeđena izmjenom njegovog djela dodavanjem sljedećeg natpisa '26.10.1944. Dan oslobođenja Splita od fašizma'. Ovu presudu, kojom je sud naglasio kako je grad Split ovim činom 'na nedozvoljen način i bez suglasnosti tužitelja mijenjao autorsko djelo' te ga kao takvog izložio javnosti svakako treba pozdraviti, imajući u vidu prije svega zaštitu autorskih prava, ali i potrebu za očuvanjem splitske povijesne baštine.

Prikaz štandarca na Pjaci (tada Trg sv. Lovre) za vrijeme mletačke vlasti – 1763., Robert Adam: 'Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia'; Odbačeni i pronađeni splitski štandarac koji se danas čuva u Muzeju grada Splita; Moguća pretpostavljena rekonstrukcija splitske zastave prema akvarelu XIX. stoljeća iz tzv. Radmanove zbirke (Ž. Heimer, 'SPLITSKE ZASTAVE (1) – ZASTAVE GRADA SPLITA', 2020.)

Naime, tako je prekinuta splitska tradicija uporabe štandarca zabilježena još u XVI. stoljeću, dok se štandarac 1515. nalazio upravo na današnjem Narodnom trgu! U uporabu su ga vjerojatno uveli Mlečani, budući je štandarac (od talijanske riječi 'stendardo' – iz germanizma standard – barjak ili zastava) služio u jadranskim gradovima pod utjecajem Mletačke Republike za postavljanje jarbola sa zastavom, čitanje javnih proglasa, a možda i kao stup srama. Budući je Pjaca još u XIII. st. postala novo gradsko središte (nasuprot Peristilu, koji je i dalje ostao glavni sakralni, odnosno katedralni trg), kada je Venecija 1420. zavladala Splitom upravo je tada zvani Trg sv. Lovre odabran za postavljanje tog mletačkog simbola moći.

Avers i revers splitskog novca 'bagatina' (XV./XVI. st.); biskupski lik sv. Dujma i mletački krilati lav

Kako su stoljeća prolazila tako je i štandarac bio nijemi suputnik splitske Pjace – uvijek s istaknutim obilježjima mletačke vlasti, točnije reljefom lava sv. Marka na postolju i podignutom zastavom sa simbolom istog svetca. Osim (vjerojatno) na zastavi gradskog štandarca krilati lav sv. Marka u to se vrijeme nalazio i na gradskom novcu. Naime, na prijelazu XV./XVI. stoljeća donesene su odluke prema kojima se u mletačkoj državnoj kovnici za splitske komunalne potrebe kovao sitni bakreni novac koji se nazivao 'bagatin'. Pritom se na prednjoj strani (aversu) nalazio lik splitskog nebeskog zaštitnika sv. Dujma, dok je na stražnjoj strani bio utisnut lavlji simbol novih vrhovnih gospodara - Mletačke Republike.

Splitska gradska znamenja iz premletačkog doba - prve odnosno druge polovice XIV. stoljeća. Budući su grbovi ugarsko-hrvatskih kraljeva Anžuvinaca prikazani s obje strane zvonika (desno) bili nepoćudni mletačkim vlastima kasnije su bili jednostavno otučeni (lijevo)

Treba istaknuti kako su u službenoj heraldičkoj praksi Mletačke Republike tijekom stoljeća korištena isključivo znamenja s likom krilatog lava s evanđeljem kao simbolom sv. Marka, nebeskog zaštitnika Venecije. Pritom su mletačke vlasti na hrvatskoj obali sustavno uklanjale sve starije tragove vladarske heraldike, ali i grbove moćnih hrvatskih plemićkih rodova, zamjenjujući ih brojnim kamenim prikazima mletačkog krilatog lava. Tako na obalnome području Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva, kojim je Venecija zavladala između 1409. i 1480. – uključujući i Split, u službenoj heraldičkoj praksi nije zabilježena ni uporaba tadašnjega grba Hrvatske i Dalmacije s tri leopardove glave koji je bio nepoćudan i tijekom čitavoga XVI. stoljeća.

'Venecija pobjeđuje Europu', autor: Jacopo Palma Mlađi - alegorijska slika u senatskoj dvorani Duždeve palače naslikana oko 1590. godine. Na heraldički lijevoj strani štita razdijeljenoga grba alegorije Europe vidi se grb Hrvatsko-dalmatinskoga kraljevstva s tri leopardove glave na plavom (M. Božić i S. Ćosić: 'Hrvatski grbovi: geneza – simbolika –povijest', 2021.)

Tadašnji neprijateljski status hrvatsko-dalmatinskog grba u očima Mlečana najbolje potvrđuje alegorija Jacopa Palme Mlađega u senatskoj dvorani Duždeve palače. Slika je nastala krajem XVI. stoljeća, točnije oko 1590. i posvećena je pobjedi Venecije (lav) u ratu s Europom (bik) u doba Cambraiske lige 1508. godine. Na štitu kojega nosi alegorijska figura Europe, uz grbove združenih sila: pape Julija II, Habsburgovaca, Francuza, Aragonaca, Savoje, Mantove, Ferrare i drugih saveznika je i stari hrvatsko-dalmatinski grb s tri leopardove glave na plavom polju.

Prvi splitski štandarac s nekim otučenim heraldičkim znamenjem na štitu u obliku konjske glave (Muzej grada Splita, MGS 1160); Splitski grb nastao 1441.-144З. sa sačuvanim grbovima mletačkih obitelji Foscari i Querini lijevo i desno od zvonika – Mlečanin Demetrio Querino bio je splitski knez od 1441. do 1443. godine

Prema tome, dok su heraldičke leopardove glave bile proskribirane, Mlečani su u Splitu zahvaljujući štandarcu svakodnevno nametali svoju vlastitu varijantu lavljeg prikaza. Ž. Heimer ga u svom radu ovako opisuje: 'Štandarac u visokom reljefu prikazuje lik krilatog lava sv. Marka s knjigom, a s jedne i druge strane po jedan grb unutar kružnog vijenca od lovora, s jedne strane je to prikaz gradskog 'grba' – palače s četiri kule i peterokatnim zvonikom iznad vrata u sredini, a s druge štit u obliku konjske glave (testa di cavallo) u kojem je bio prikazan grb gradskog kneza ili kojeg mletačkog dužnosnika, koji je kasnije otučen prema mletačkim naredbama'.

Pogled na Željezna vrata (Porta Ferrae) i tadašnji štandarac na današnjoj Pjaci – 1763. godine, Robert Adam: 'Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia' – prije nego li se u XIII. st. oblikovalo novo gradsko središte, jedini gradski trg je bio ispred katedrale Sv. Duje te se i nazivao Pločata sv. Dujma. No, nakon što je Split 'izišao' iz okvira palače Pjaca (Trg sv. Lovre, Trg oružja, Gospodski trg) je postala novo srce grada

Zanimljivo je kako slično kameno postolje za jarbol sa zastavom prikazuje i jedna grafika koju je 1763. objavio škotski arhitekt Roberta Adama, a koji je sredinom XVIII. stoljeća boravio u Splitu diveći se arhitektonskoj baštini ostataka Dioklecijanove palače. No, kako ističe Ž. Heimer, u nemirima nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine štandarac je bio uklonjen i bačen u potok istočno od današnje Biskupske palače. Tek je 1910. godine otkriven zatrpan muljem. Nakon što je bio nakratko postavljen u blizini, 1933. je bio prenesen u splitski Arheološki muzej te naposljetku 1957. predan Muzeju grada. Umjesto primjerenog štandarca, na Pjaci je u to vrijeme stajao improvizirani stup za zastavu, 1965. 'nadopunjen' jednostavnim kamenim podnožjem, a 1978. i improviziranim jarbolom.

Zastava splitske općine nakon nakon što je izbornom pobjedom prešla iz autonomaških u narodnjačke ruke (Muzej grada Splita, MGS 781) i suvremeni prikaz iste zastave nastale nakon 1887. godine (Ž. Heimer, FAME)

U međuvremenu, u stoljeću koje je uslijedilo nakon propasti Mletačke Republike, umjesto feudalnog društvenog poretka oblikovala su se građanska društva s nacionalnim ideologijama. Tako je i XIX. stoljeće kao vrijeme revolucionarnih promjena ostavilo traga na razvoju splitskog grba. Kada je 1882. godine Narodna stranka po prvi put pobijedila na općinskim izborima jedna od prvih odluka odnosila se na novu splitsku općinsku zastavu na kojoj je tradicionalno komunalno znamenje (gradske zidine s kulama iznad kojih se uzdiže zvonik) bilo uklopljeno među crveno-bijelo-plave boje hrvatske narodne trobojnice. Na taj su način narodnjaci i simbolički istaknuli novi građansko-nacionalni smjer gradske uprave.

Heraldičko znamenje Splita ('Comune di Spalato') tijekom talijanske okupacije (1941.-1943.) dopunjeno totalitarnim simbolima talijanskih fašista (M. Jareb: 'Hrvatski nacionalni simboli', 2010.). Split u okviru Splitske pokrajine ('Provincia di Spalato') 1941.-1943. koja je obuhvaćala krajeve od zaleđa Trogira do otoka Mljeta

Budući je XX. stoljeće u Splitu u priličnoj mjeri bilo obilježeno totalitarnim poretcima - fašizmom/nacizmom i staljinizmom, simboli spomenutih ideologija (fašističke i komunističke) u određenim periodima služili su kao 'dopuna' gradskom znamenju. Primjerice, početkom 40-ih godina prošloga stoljeća (kada je Split nakratko bio dijelom Kraljevine Italije) u okviru tadašnje heraldičke prakse s lijeve i desne strane grba bio je dodan po jedan 'fascio', kao simbol vladajućeg talijanskog fašističkog pokreta. Nadalje, od 1969. do 1991. s heraldički lijeve strane zvonika na gradskom znamenju nalazio se štitić s crvenom zvijezdom petokrakom u funkciji ideološkog simbola jugoslavenskih komunista. U tom je periodu također, po prvi put u povijesti, s heraldički desne strane zvonika uvrštena i varijanta hrvatskog nacionalnog grba koja se u tekstu statuta iz 1974. i 1978. jednostavno naziva 'povijesnim hrvatskim grbom'.

Plaketa Nagrade općine Split iz 1969. na kojoj je početno polje šahiranog grba Hrvatske prikazano 'glatko' ili uzdignuto tj. srebrno/'bijelo'; Prikaz istovjetnog heraldičkog znamenja općine Split iz 1969. na znački (oko 1970.) - Ž. Heimer, 'SPLITSKE ZASTAVE'

Pritom je osobito zanimljiv prvi opis grba Splita iz 1969. godine kojeg također donosi Ž. Heimer: 'Grb Općine Split predstavlja stilizirano sjeverno pročelje Dioklecijanove palače, koje je ujedno obrambena zidina grada, i zvonik splitske katedrale prijašnje visine, bijele boje na svijetlo-plavoj podlozi. U lijevom gornjem uglu je štit sa historijskim hrvatskim grbom izmjeničnih bijelo-crvenih šahovskih polja. U desnom gornjem uglu je štit sa crvenom petokrakom zvijezdom na bijeloj podlozi. Grb je uokviren bijelim gotičkim kvadratima'. (Član 4a, usvojen 14. travnja 1969., Statut Općine Split 1969. godine). Kako autor zamjećuje, bila je to ujedno 'prva pojava toga grba u nekim službenim simbolima u socijalističkoj Jugoslaviji od usvajanja grba Narodne Republike Hrvatske 1947. godine'.

Značke s varijacijama splitskog heraladičkog znamenja u kojem je šahirani grb Hrvatske prikazan s početnim srebrnim/'bijelim' poljem – 70-e godine XX. stoljeća (Ž. Heimer, 'SPLITSKE ZASTAVE')

Prema tome, šahirani grb Hrvatske – uklopljen u splitsko gradsko heraldičko znamenje iz druge polovice XX. stoljeća – opisan je kao 'historijski' (povijesni – op. a.) hrvatski grb 'izmjeničnih bijelo-crvenih šahovskih polja', iz čega bi se moglo zaključiti kako je određena prednost u tom grbu ipak dana 'bijelom' odnosno srebrnom polju. Naposljetku, to je bilo i u skladu s nekim drugim primjerima uporabe tog znamenja iz vremena Socijalističke Republike Hrvatske odnosno SFR Jugoslavije.

Neki primjeri uporabe šahiranog grba Hrvatske nakon II. svjetskog rata dopunjenog totalitarnim (staljinističkim) simbolima poput crvene zvijezde petokrake i s početnim srebrnim ('bijelim') poljem, kao i u slučaju heraldičkog znamenja grada Splita 1969.-1991.

Nadalje, u čl. 5. Statuta Općine Split iz 1974. taj se grb šturo opisuje samo kao 'povijesni hrvatski grb' ('U lijevom gornjem kutu je štit s povijesnim hrvatskim grbom koji je propisan Ustavom Socijalističke Republike Hrvatske'), kao i u nešto izmijenjenom članku Statuta iz 1978. – 'U lijevom gornjem kutu je štit s povijesnim hrvatskim grbom'. U potonjem slučaju ipak bez pozivanja na Ustav SR Hrvatske, dok je u oba primjera (iz 1974. i 1978.) izostavljen opis 'izmjeničnih bijelo-crvenih šahovskih polja', uz zamjenu pridjeva 'historijski' epitetom 'povijesni'.

Značke s varijacijama splitskog heraldičkog znamenja u kojem je šahirani grb Hrvatske prikazan s početnim crvenim, kao i s početnim srebrnim/'bijelim' poljem – 70-e godine XX. stoljeća (Ž. Heimer, 'SPLITSKE ZASTAVE')

Međutim, iako su u tekstu gradskog statuta iz 1969. šahirana polja hrvatskoga grba u okviru splitskog heraldičkog znamenja bila opisana kao 'bijelo-crvena', u praksi idućih desetljeća nalazimo primjere s početnim 'bijelim' odnosno srebrnim kao i s početnim crvenim poljem. Zanimljivo je kako se u ovom slučaju Split pokazao pretečom određenih događaja na državnoj razini. Naime, kada su 25. srpnja 1990. doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda (uključujući i crvenu zvijezdu petokraku) određeno je da 'osnovicu' grba čini 'povijesni hrvatski grb' (tj. šahirani štit) koji se 'sastoji od 25 crvenih i bijelih polja'.

Zastava korištena prilikom svečane proslave konstituiranja Sabora 30. svibnja 1990.; službena zastava Republike Hrvatske predstavljena 25. srpnja 1990. s 'povijesnim hrvatskim grbom' – obje s početnim srebrnim/'bijelim' poljem; Detalj sa zastavama Republike Hrvatske i SAD-a na službenom plakatu međunarodne prijateljske nogometne utakmice Hrvatska – Sjedinjene Američke Države (17. listopada 1990.); rad akademskog slikara M. Šuteja – šahirani grb Hrvatske započinje crvenim poljem!

Iako u ovoj odredbi iz srpnja 1990. početno polje šahiranog grba nije bilo izričito definirano (je li riječ o boji – crveno, ili metalu – srebrno/'bijelo'), ipak je određena prednost redom riječi dana crvenom polju. Međutim, prva službena zastava Republike Hrvatske – za koju je određeno kako se 'sastoji (...) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini' po prvi put svečano podignuta na Trgu svetog Marka u Zagrebu 25. srpnja 1990. ipak je sadržavala srebrno-crveno šahirani štit (5x5) s početnim srebrnim ('bijelim') poljem. S druge strane, na zastavi Republike Hrvatske vidljive na službenom plakatu međunarodne prijateljske nogometne utakmice Hrvatska – Sjedinjene Američke Države održane 17. listopada 1990. početno polje šahiranog grba je crvene boje. Prema tome, u uporabi su bile obje varijante (s početnim srebrnim/'bijelim' i s početnim crvenim poljem), jednako kao i u okviru heraldičkog znamenja grada Splita 1969.-1991. godine.

Tri službene zastave korištene u Republici Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata (17. kolovoza 1990. – 7. kolovoza 1995.). Od 25. srpnja do 21. prosinca 1991. u uporabi su bile dvije varijante – sa šahiranim grbom početnog srebrnog/'bijelog' ili početnog crvenog polja (gore), a od 21. prosinca 1991. na zastavi je heraldičko znamenje sa šahiranim grbovnim štitom početnog crvenog polja i stiliziranom krunom s pet povijesnih grbova

Kao što je poznato, izričita definicija početnog polja grbovnog štita u okviru novog heraldičkog znamenja Republike Hrvatske uslijedila je 21. prosinca 1990. kada je u Saboru prihvaćen 'Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske' i to sljedećim opisom: 'povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo u gornjem lijevom kutu štita crvene boje (...) Iznad štita se nalazi kruna (...) s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati simbol povezan s imenom Hrvatska, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije'. Zaključno, tijekom Domovinskog rata – koji je u međuvremenu započeo (17. kolovoza 1990. 'balvan-revolucijom' u Kninu), a koji je okončan na današnji datum (5. kolovoza 1995. (oslobađanjem Knina), korištene su tri sadržajno različite zastave, heraldički simboli kojih su vidljivi na znakovlju ondašnjih, ali i današnjih policijsko-vojnih postrojbi, kao i drugih institucija, te stoga predstavljaju neizostavni dio heraldičke baštine i tradicije suvremene Republike Hrvatske.

Scene sa svečanog vojnog mimohoda održanog 31. srpnja 2025. u Zagrebu povodom obilježavanja 30. obljetnice VRO Oluja – šahirani grb Hrvatske početnog srebrnog/'bijelog' polja na znakovlju ATJ Lučko osnovane 7. rujna 1990.; šahirani grb Hrvatske početnog crvenog polja na znakovlju 2. mehanizirane bojne Gromovi – nasljednice 2. mehanizirana gardijske brigade Gromovi utemeljene 15. svibnja 1991.; današnja zastava s grbom Republike Hrvatske na početku mimohoda koju nose veterani Domovinskog rata (screenshot)

Dok su se u pozadini povijesnih događaja zbivale navedene izmjene, zastave i grbovi Splita – u nedostatku odgovarajućeg štandarca – u međuvremenu su bili vješani po balkonima gradskoga trga. Na improviziranom stupu tako je 1965. i 1978. bila izvješena zastava kulturne manifestacije Splitske ljetne priredbe/Splitskog ljeta, a od 28. listopada 2017. na obnovljenom štandarcu uglavnom se vijorila replika narodnjačke splitske zastave s kraja XIX. stoljeća. U međuvremenu – povodom desete obljetnice upisa Dioklecijanove palače na listu UNESCO-a, štandarac je 1999. bio iznova postavljen na Pjaci, zahvaljujući narudžbi grada Splita i odgovarajućem radu akademskog kipara Kuzme Kovačića. Nadajmo se kako će ovaj zadnji nasilni prekid uporabe štandarca (od veljače 2025. do danas – budući da štandarac još uvijek nije vraćen na svoje povijesno mjesto) nakon diskontinuiteta od 1797. do 1999. godine, ujedno biti i posljednji!

Obnovljeni štandarac u Splitu (1999.), koji je nedavno bio nezakonito uklonjen uslijed spora Grada Splita s autorom djela; Komunalna zastava Splita nastala nakon 1887. – kada je Splitu dozvoljena uporaba novog gradskog grba (Heimer, 'SPLITSKE ZASTAVE')