Što povezuje Tita, Tuđmana i Jean-Michela Nicoliera?

Boraveći krajem prošloga mjeseca u Vukovaru uvjerio sam se kako vidno mjesto u tamošnjem prostoru Memorijalnog centra Domovinskog rata, točnije u okviru izložbe 'Sjećanje na Domovinski rat – Bitka za Vukovar', zauzima poznata fotografija hrvatskog dragovoljca i pripadnika HOS-a Jean-Michela Nicoliera rođenog u Francuskoj 1966., a stradalog u Hrvatskoj, na Ovčari 20. studenoga 1991. Kaže se kako slika govori tisuću riječi, a ova nedvojbeno svjedoči o mladim ljudima koji su svoje živote, uključujući i Jean-Michela koji je u Hrvatsku stigao iz daleke Francuske, spremno žrtvovali kako bi 'pod kišom čelika, ognja i smrti' stali na put 'paklenoj sili' koja 'svoj zadnji ples vrti…' (kako kaže Hrvoje Hegedušić u pjesmi 'Stoji grad (Vukovar)').

Ratne fotografije na kojima se uočava pripadnik HOS-a Jean-Michel Nicolier, u okviru postava izložbe 'Sjećanje na Domovinski rat – Bitka za Vukovar' Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru; Spomenik hrvatskom dragovoljcu iz Francuske koji je sudjelovao u obrani vukovarske četvrti Sajmište podignut je uz pješački most preko rijeke Vuke u Vukovaru, koji od 2014. nosi ime 'Jean-Michel Nicolier'

Na toj fotografiji, u ruci hrvatskog dragovoljca nalazi se hrvatska zastava sa šahiranim grbom početnog srebrnog ('bijelog') polja, upravo onakva kakva se 25. srpnja 1990. na Trgu svetog Marka u Zagrebu prvi put svečano zavijorila kao prva službena zastava Republike Hrvatske. Prema tome upravo se takav grb (suprotno pogrešnim tvrdnjama nekih, primjerice povjesničara Hrvoja Klasića: '..službena zastava Hrvatske nikada u povijesti nije imala grb koji je započinjao s prvim bijelim poljem', 19. kolovoza 2019.) tj. srebrno-crveno šahirani štit (5x5) s početnim srebrnim ('bijelim') poljem nalazio i na prvoj službenoj zastavi suvremene Hrvatske, koja je u ljeto 1990. odbacila socijalistička (totalitarna) obilježja, uključujući crvenu zvijezdu petokraku na prethodnoj zastavi, ali i sam predikat 'socijalistička'!

Podizanje prve službene zastave Republike Hrvatske (bez socijalističkih obilježja) ispred zgrade Sabora 25. srpnja 1990.; na zastavi je državni grb s početnim srebrnim ('bijelim') poljem

No, ako bismo pogledali dublje u prošlost, odnosno uočili simbole koji su su posvjedočeno koristili u državnim tvorbama koje su prethodile današnjoj Republici Hrvatskoj – od Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.), preko Narodne Republike Hrvatske (29. studenoga, 1945.-1963.), do Federalne Države Hrvatske (9. svibnja, 1944. – 29. studenoga, 1945.) također bismo mogli ustanoviti uporabu upravo takvog grba. Tako je poznata fotografija na kojoj se kolona partizana (tj. boraca i pristaša antihitlerovske Federalne Države Hrvatske) početkom svibnja 1945., predvođena Većeslavom Holjevcem, približava Karlovcu koji su prethodno napustile snage osovinske Nezavisne Države Hrvatske. Na toj fotografiji u rukama mlade partizanke jasno se vidi hrvatska trobojnica na kojoj je grb s početnim srebrnim ('bijelim') poljem – dakle istovjetna zastavi od 25. srpnja 1990.!

Partizansko korištenje šahiranog grba Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem i bez ideoloških dodataka na trobojnici prilikom ulaska jedinica u Karlovac krajem Drugog svjetskog rata (izvor: Kafotka.net); izdvojeni detalj zastave u povorci iza koje se uočava transparent posvećen Titu

Prema tome, može se zaključiti kako, iako je službeno znakovlje antihitlerovske Federalne Države Hrvatske tada izgledalo sasvim drugačije, njeni borci partizani – tijekom završnih borbi Drugog svjetskog rata, ponosno koriste upravo srebrno-crveno šahirani grb na trobojnici Hrvatske. Štoviše, Većeslav Holjevac, koji je od 1939. bio član KPJ te od 1941. jedan od organizatora partizanskih postrojbi na Kordunu, zapovjednik operativne zone, politički komesar korpusa, a nakon završetka rata zapovjednik grada Zagreba, pa Vojne uprave Jugoslavenske Armije za Istru i Slovensko primorje, poslanik u Ustavotvornoj skupštini i Saveznoj narodnoj skupštini Jugoslavije…itd., dakle pripadnik vrhovnih struktura komunističke Hrvatske, upravo pod tom zastavom ulazi u svoj rodni Karlovac!

Spomenik Većeslavu Holjevcu podignut u Zagrebu (foto: Wikipedia), gdje je od 1952.-1962. bio gradonačelnik i potaknuo širenje grada južno od Save. Između ostaloga, bio je predsjednik Matice iseljenika Hrvatske, a kao jedan od glavnih predstavnika nacionalno-demokratske struje u Savezu komunista Hrvatske, zauzimao se za jasnije definiranje hrvatskih nacionalnih interesa; V. Holjevac u partizanskoj odori i dvojica partizana na području Žumberka – na desnom rukavu partizana s lijeva uočava se šahirani grb Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem (M. Jareb: Hrvatski nacionalni simboli, 2010.)

Nadalje, nakon Drugog svjetskog rata komunistički režim u Jugoslaviji je znamenu koje se u Ustavu NR Hrvatske iz 1947. navodi kao 'historijski hrvatski grb' službeno pridodao vlastita socijalistička (totalitarna) obilježja među kojima se svakako isticala karakteristična crvena zvijezda petokraka, korištena tijekom Drugog svjetskog rata kao opća ratna oznaka partizanskog pokreta, ali isto tako (do 1947.) kao glavni element državnog znakovlja FD i NR Hrvatske. Uz zvijezdu petokraku uočavaju se i drugi simboli socijalizma/komunizma (snopovi žitnog klasja, željezni nakovanj), tako da se u cjelini više nije moglo govoriti o državnom grbu nego o državnom znaku ili znakovlju. Naime, svi ti simboli nisu se nalazili na štitu, što je pretpostavka svakog grba!

Socijalističko znakovlje Narodne Republike Hrvatske (prvo slijeva), uz znakovlje Srbije i Slovenije izloženo na državnoj paradi u Beogradu prigodom obilježavanja Međunarodnog praznika rada 1. svibnja 1960.; navedeno znamenje isklesano na spomeniku poginulim partizanima na otoku Hvaru pri čemu je prvo polje hrvatskog grbovnog štita glatko i uzdignuto, tj. prikazano kao srebrno ili 'bijelo'

Treba napomenuti kako samim tekstom Ustava Narodne Republike Hrvatske iz 1947. godine početno polje hrvatskog grba nije bilo točno definirano ('Državni grb Narodne Republike Hrvatske je polje okruženo s dva snopa žitnog klasja zlatne boje. U dnu polja je željezni nakovanj, nad kojim se blago talasa morska pučina. Iz morske pučine uzdiže se historijski hrvatski grb, iznad koga izlazi sunce.', Član 4, Glava 1), pa u praksi također nalazimo i primjere s početnim srebrnim ('bijelim') poljem. Prema tome, takav grb se – nakon Federalne Države Hrvatske (neslužbeno) – koristio kontinuirano (i službeno!) i u okvirima Narodne Republike Hrvatske.

Delegacija SR Hrvatske prilikom zasjedanja Vijeća Republika i Pokrajina Skupštine SFR Jugoslavije te prvi jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito 1. rujna 1961. (na otvaranju konferencije Pokreta nesvrstanih) pod grbom Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem (uz socijalističke ideološke dodatke - snopovi žitnog klasja, željezni nakovanj, zvijezda petokraka) u Beogradu

Nadalje, niti preoblikovanjem Narodne Republike Hrvatske u Socijalističku Republiku Hrvatsku 1963. u najvišim državnim strukturama komunističke Jugoslavije nije napuštena praksa povremenog korištenja hrvatskog grba s početnim srebrnim ('bijelim') poljem. Primjerice, na fotografiji koja prikazuje delegaciju SR Hrvatske u Vijeću Republika i Pokrajina Skupštine SFR Jugoslavije prilikom jednog zasjedanja Vijeća na zidu dvorane se uočava državno znakovlje koje uz socijalističke simbole sadrži i istaknuti šahirani grb s početnim 'bijelim' poljem. Štoviše, pod takvim grbom (u okviru znakovlja NR Hrvatske) je i sam Josip Broz Tito (diktator i doživotni predsjednik Jugoslavije) 1. rujna 1961. održao svoj govor na otvaranju konferencije Pokreta nesvrstanih u Beogradu.

Francusko izdanje Ustava SFR Jugoslavije iz 1974. (prema kojem je Hrvatska zasnivala svoje pravo na otcjepljenje od SFRJ) u kojem je prikazana varijanta grba Socijalističke Republike Hrvatske sa srebrno-crvenim razmještajem polja šahiranog štita (uz socijalističke ideološke dodatke), odnosno početnim 'bijelim' poljem hrvatskoga grba; Istovjetni grb (dolje desno) na onovremenoj ilustraciji edukativnog sadržaja iznad koje na srpskoj ćilirici piše: 'JUGOSLAVIJA – GRBOVI I ZASTAVE'

Treba uočiti kako su, još od Ustava Narodne Republike Hrvatske 1947., šahirana polja grba Hrvatske bila smještena na grbovnom štitu svojevrsnog 'trorogog' oblika koji je simbolično podsjećao na specifične troroge partizanske kape tijekom Drugog svjetskog rata (po uzoru na neke interbrigadiste Španjolskoga građanskog rata 1936.-1939.). Takav oblik štita nije se mijenjao ni donošnjem novih ustava 1963. i 1974., a već spomenuta sovjetska 'heraldička' rješenja (vijenac žitnog klasja oko šahiranog štita, nakovanj, crvena zvijezda petokraka...itd.) korištena uokolo štita sa šahiranim poljima tijekom svih desetljeća postojanja socijalističke Hrvatske u saveznoj Jugoslaviji imala su dodatnu zadaću isticanja ideoloških simbola komunizma i potiskivanja tradicije.

Primjeri uporabe hrvatskog grba s početnim srebrnim ('bijelim') iz državnog znamenja socijalističke Hrvatske, ali bez ideoloških dodataka socijalizma/komunizma: na zastavi pristaša tzv. Hrvatskog proljeća 1971.-1972. te na predsjedničkoj lenti Franje Tuđmana 30. svibnja 1990. 

Zanimljivo je kako se grbovni štit 'trorogog' oblika i sa srebrno-crvenim rasporedom šahiranih polja, tj. početnim 'bijelim' poljem u nekim slučajevima (bez ideoloških dodataka) primjenjivao i prije no što su iz državnog znakovlja socijalističke Hrvatske 25. srpnja 1990. izuzeti ideološki simboli socijalizma/komunizma, čime je ujedno oblikovan prvi grb Republike Hrvatske. Primjerice, takav oblik državnog heraldičkog znamena je vidljiv na predsjedničkoj lenti Franje Tuđmana prilikom konstituiranja Sabora 30. svibnja 1990., ali i dva desetljeća prije – na nacionalnim zastavama korištenima tijekom tzv. Hrvatskog proljeća 70-ih godina XX. stoljeća!

Primjeri korištenja grba Republike Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem na 'trorogom' štitu (koji svoje korijene ima u socijalističkom periodu) početkom 90-ih godina prošloga stoljeća: na policijskim kapama te u znakovlju redarstvenih i vojnih postrojbi 

Nakon što su socijalistička obilježja bila u konačnici odbačena krajem srpnja 1990. grb Republike Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem na 'trorogom' štitu korišten je (povremeno) i na policijskim kapama tijekom kolovoza/srpnja iste godine, ali i u okviru znakovlja pojednih hrvatskih redarstvenih i vojnih postrojbi tijekom Domovinskog rata (1990.-1995.), primjerice Antiterorističke jedinice Lučko (utemeljene 7. rujna 1990.) te 1. bojne IV. gardijske brigade iz Splita (ustrojene 1. lipnja 1991.).

Državno vodstvo i razdragano mnoštvo zajednički okupljeno pod zastavama Republike Hrvatske prilikom podizanja prve službene zastave suvremene Hrvatske (Zagreb, 25. srpnja 1990.) na kojima prevladava povijesni grb s početnim srebrnim ('bijelim') poljem 

Naposljetku, treba istaknuti kako su i neki od čelnih ljudi Republike Hrvatske, u kojoj je krajem srpnja 1990. kao prva državna zastava istaknuta upravo trobojnica sa šahiranim grbom početnog srebrnog ('bijelog') polja, tijekom Drugog svjetskog rata, bili istaknuti sudionici antihitlerovskog partizanskog pokreta, primjerice:

Franjo Tuđman (1922.-1999.) – u partizanskim jedinicama od 1942. te, između ostaloga, komesar 32. partizanske divizije te načelnik Personalnog odsjeka štaba X. korpusa. U svibnju 1990. Sabor ga je izabrao za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a nakon ustavnih promjena u srpnju postao je predsjednik Republike Hrvatske, te je nakon donošenja novoga, demokratskog ustava u prosincu 1990. preuzeo ustavne predsjedničke ovlasti. Za predsjednika Hrvatske je potom biran u kolovozu 1992. i ponovno u lipnju 1997.

Josip Manolić (1920.-2024.) – u partizanskim jedinicama od 1942. godine te organizacijski sekretar Pokrajinskoga komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije za Hrvatsku 1942.-1944. Od 1990. bio je član Predsjedništva Republike Hrvatske, odnosno prvi potpredsjednik Republike (1990.), drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske (od 24. kolovoza 1990.  do 17. srpnja 1991.), predstojnik Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (1991.–1993), a sudjelovao je i u stvaranju hrvatskih sigurnosno-obavještajnih službi i Hrvatske vojske. Od 22. ožujka 1993. do 23. svibnja 1994. bio je prvi predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora.

Janko Bobetko (1919.-2003.) – sudjelovao je 1941. godine u pripremi partizanskog ustanka na Banovini, a tijekom Drugog svjetskoga rata obnašao je političke dužnosti u brigadi i diviziji. Od siječnja 1992. reaktivirao se na dužnosti glavnoga savjetnika za borbenu uporabu snaga u Hrvatskoj Vojsci. Od travnja 1992. bio je zapovjednik Južnoga bojišta, a od studenog 1992. do srpnja 1995. bio je drugi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Josip Boljkovac (1920.-2014.) – tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u partizanskom pokretu, a početkom 90-ih godina prošloga stoljeća bio prvi ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske (od 31. svibnja 1990. do 24. kolovoza 1991.)

Čelni ljudi Republike Hrvatske 90-ih godina prošloga stoljeća s lijeva na desno: Franjo Tuđman (prvi predsjednik Republike), Josip Manolić (prvi potpredsjednik, drugi predsjednik Vlade i prvi predsjednik Županijskog doma Sabora)  i Janko Bobetko (drugi načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske) – tijekom Drugog svjetskog rata istaknuti sudionici partizanskog antihitlerovskog pokreta te dio poratnih struktura FD Hrvatske, NR Hrvatske i SR Hrvatske

Iz ovih primjera je vidljivo kako su šahirani grb Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem kontinuirano koristile strukture Federalne Države Hrvatske (1944.-1945.), Narodne Republike Hrvatske (1945.-1963.) i Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.), odnosno komunističke vlasti Hrvatske proistekle iz antihitlerovskog partizanskog pokreta tijekom Drugog svjetskog rata. Iako su to uglavnom činile uz ideološke dodatke (službeno od 1947. do 1990.) može se zaključiti kako im korištenje upravo te varijante hrvatskog grba nije bilo odiozno od 1944./1945. pa sve do 1990. Dapače, upravo je takav grb (bez ideoloških dodataka) bio inauguriran na prvoj službenoj zastavi Republike Hrvatske vodstvo koje su također činili pripadnici nekadašnjeg partizanskog pokreta (Franjo Tuđman – prvi predsjednik, Josip Manolić – prvi potpredsjednik, drugi predsjednik Vlade, prvi predsjednik Županijskog doma Sabora, Janko Bobetko – drugi načelnik Glavnog stožera HV-a, Josip Boljkovac – prvi ministar unutarnjih poslova…itd.)

Mural posvećen heroju obrane Vukovara Jean-Michelu Nicolieru u Vukovarskoj ulici u Splitu; fotografija Nicoliera u ratnom Vukovaru 1991. s prvom službenom zastavom Republike Hrvatske

Prema tome, šahirani grb s početnim srebrnim ('bijelim') poljem, s obzirom na duži vremenski raspon korištenja u NR i SR Hrvatskoj (1947.-1990., tj. 43 godine uporabe – uz ideološke dodatke) prije bi se mogao okarakterizirati kao 'partizanski', nego li kao 'ustaški'  (u ND Hrvatskoj 1941.-1945., tj. 4 godine uporabe – uz ideološke dodatke). Napokon, ne čudi što je upravo takav grb zbog svoje popularnosti sredinom 1990. bio uključen u znakovlje niza hrvatskih postrojbi koje su se suprostavile velikosrpskoj agresiji u Domovinskom ratu, a 1991. nalazimo ga i na zastavi u rukama Jean-Michela Nicoliera – hrvatskog dragovoljca francuskog srca koje je kucalo za Vukovar!

U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uskoro simpozij o hrvatskim povijesnim grbovima!

Znanstveni skup pod naslovom 'Hrvatski povijesni grbovi', na kojem će biti riječi o nastanku, prošlosti i sadašnjosti hrvatskih zemaljskih grbova – prvenstveno šahiranom grbu Hrvatske, održat će se u četvrtak, 5. lipnja 2025., u organizaciji HAZU-a i zahvaljujući inicijativi predsjednika Akademije u Knjižnici te navedene najviše hrvatske znanstvene ustanove (Trg Josipa Jurja Strossmayera 14, Zagreb). Na simpoziju će sudjelovati osam izlagača sa sljedećim temama:

- 'Povijesne okolnosti nastanka hrvatskoga šahiranoga grba u 15. stoljeću' – prof. dr. sc. Ivan Jurković (Filozofski fakultet u Puli)

- 'Šahirani grb – simbol Hrvatske kao predziđa kršćanstva' – Mate Božić, mag. educ. hist. et phil. (Škola heraldike – Klis)

- 'Hrvatski povijesni grbovi u stiliziranoj kruni službenoga grba Republike Hrvatske' – akademik Stjepan Ćosić (Institut za istraživanje migracija – Zagreb) 

- 'Hrvatski zemaljski grbovi na grbovnicama hrvatskog i slavonskog plemstva iz 17. i 18. stoljeća: odabrani primjeri' – prof. dr. sc. Hrvoje Kekez (Hrvatsko katoličko sveučilište – Zagreb)

- 'Hrvatski šahirani grb u političkim i idejnim koncepcijama Pavla Rittera Vitezovića (1652.–1713.)' – prof. dr. sc. Tomislav Galović (Filozofski Fakultet u Zagrebu) 

- 'Hrvatski grb u svjetlu hrvatsko-mađarskih političkih odnosa' – dr. sc. Željko Holjevac (Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar – Zagreb)

- 'Hrvatski šahirani grb – uporaba tijekom 20. stoljeća' – dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik (Hrvatski institut za povijest – Zagreb) 

- 'Hrvatski grb kao sinteza kulture i identiteta' – dr. sc. Ante Žužul (Školska knjiga – Zagreb)