Sud presudio u korist Zlodre jer se radilo o legalnoj kupovini zemlje za 280 tisuća eura, a ne zelenaškom ugovoru

Teške riječi pale su danas u Splitu. Martin Pauk iz Domovinskog pokreta optužio je kolegu Arisa Zlodru za čitav niz kaznenih djela, a glavnog tajnika stranke Josipa Dabru da ga pokriva unatoč saznanjima kojima raspolaže. Pauk je kazao da im se obratio građanin kojem je Zlodre posudio 12 tisuća eura na rok od 6 mjeseci uz mjesečnu kamatu od 10 posto, a onda mu idući tjedan oteo građevinski teren u Podstrani vrijedan pola milijuna eura. Među ostalim, ustvrdio je kako je Zlodre sve priznao i rekao da je kupio presudu u svoju korist.

Presuda Općinskog suda u Splitu donijeta je, međutim, u korist tuženika Zlodre i njegovog partnera jer tužitelj jednostavno nije uspio dokazati ništa od svojih navoda. I na raspravi je spominjao taj zajam od 12 tisuća eura, no sud je pred sobom imao tri ugovora za kupoprodaju nekretnine u ukupnom iznosu nešto manjem od 280 tisuća eura, nikakve ugovore o zajmu.

Sud je na koncu zaključio kako je tužitelj kao poslovno sposobna osoba zaključio s tuženicima kupoprodajne ugovore u pisanoj formi i potpise ovjerio kod javnog bilježnika. U svim ugovorima je navedeno da je primio kupoprodajnu cijenu.

'Zaista nije logično da tužitelj kao poslovno sposobna osoba na ime minornog iznosa od 12 tisuća eura zaključi tri kupoprodajna ugovora za nekretnine misleći da se radi samo o osiguranju u biti nevelikog novčanog iznosa. Poziva se na to da se u biti radilo o nesporazumu jer između stranaka nije postojala suglasnost o pravnoj naravi ugovora koji sklapaju. On je smatrao da se radi samo o osiguranju zajma bez prelaska prava vlasništva na tuženike. Ovaj sud drži da je tužitelj znao i morao znati da zaključuje kupoprodajne ugovore za svoje nekretnine.

Radi se u uobičajenim kupoprodajnim ugovorima, a cijena nije premala u odnosu na vrijednost nekretnina. To je vidljivo već na prvi pogled. Dakle, sud je stava da tužitelj nije morao zaključiti kupoprodajne ugovore, da isti nisu zelenaški pravni poslovi, nego pravni poslovi koji proizvode pravne učinke u potpunosti, a tužitelj ničim nije dokazao da u biti nije bilo predaje kupoprodajnih cijena njemu na ruke, odnosno, da tuženici nisu ispunili svoju obvezu prema njemu. On je svojim potpisom na ugovorima kod javnog bilježnika i ovjerama ugovora potvrdio da je te ugovore želio zaključiti, znao je što zaključuje i potvrdio je da je primio uredno navedene kupoprodajne cijene, odnosno, iznose koji su ugovorima navedeni.

S druge strane, tužitelj nije dokazao, niti to realno može dokazati da je u biti od tuženika dobio pozajmice u iznosu od 12 tisuća eura i da je kupoprodajne ugovore zaključio, ne kao kupoprodajne ugovore, nego u svrhu osiguranja povrata zajma.

Ništa od navoda tužitelja tijekom spora sud ne drži dokazanim, nema nikakve logike u njegovim navodima koje nije dokazao, niti ih očito može dokazati. Sud drži da su zaključeni ugovora valjani pravni poslovi', stoji u obrazloženju presude.