- Od antike do danas naslijedili smo vrijedna pa i posebno naša zdanja i ambijente. Zovemo to s ponosom nacionalnom baštinom. Temeljeno na zakonu, u teoriji deklarativno, a u stvarnosti najčešće ignorantski čekamo da se zaštićeno dobro sruši pa da se to mjesto iskoristi i nadomjesti novim, 'profitabilnijim i racionalnim'. Kad se takva, povijesna zdanja zbog neodržavanja počnu urušavati, nema sloge i novaca oko konzervacije i sanacije, oko očuvanja. Čekaju se neka bolja vremena koja nikako da stignu. A kada se takve građevine dovedu do ruba opstanka pojavi se uvijek neka ignorantska glava: 'A da mi to ipak (s)maknemo!'... - izjavio je to Nenad Fabijanić prije nešto više od godinu dana u intervjuu za Dalmatinski portal.
Arhitekt i profesor, zaštitnik autorskih prava Poljuda, doma Hajduka, tada je upozorio da Split ima ruinu od stadiona, ali i dalje s realnom mogućnošću obnove. Njegov se stav od tada nije promijenio, iako je tema u međuvremenu dobila na intenzitetu i okupila javnost, navijače, Grad i stručnjake iz područja građevinarstva, arhitekture i zaštite kulturne baštine.
Fabijanić je još u mandatu prethodne gradske vlasti Gradu i Hajduku interno predstavio analizu i idejno rješenje obnove Poljuda i šire zone, no nikada nije dobio priliku to javno izložiti, iako kaže da je to bilo planirano. Na sjednici Gradskog vijeća održanoj 9. travnja Bojan Ivošević rekao je da takav prijedlog rekonstrukcije nije bio prihvatljiv Hajduku ni Gradu, što objašnjava glavni razlog nastale tišine. Smatrajući to svojom obavezom prema javnosti prvu prezentaciju imat će 22. travnja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
'Moja se uloga nije mijenjala'
Kao voditelj interdisciplinarnog tima za izradu Elaborata postojećeg stanja i autor idejnog rješenja obnove, Fabijanić će tada prvi put izložiti ključna polazišta i detalje rekonstrukcije.
Naglašava da je projekt u potpunosti usklađen s izvornim rukopisom i idejom arhitekata i autora Borisa i Olge Magaš, a cilj mu je razjasniti osnovne postavke zaštite i obnove Poljuda, koje su, kako kaže, javnosti nepoznate ili pogrešno interpretirane. Smatra da su brojni nesporazumi posljedica terminološke zbrke i parcijalnih pristupa koji otežavaju dolazak do cjelovitog rješenja.
U cijeloj priči ističe, njegova se uloga nije mijenjala. Tvrdi kako je riječ o zaštiti autorskih prava, a ne o osobnim ambicijama ili, kako kaže, još manje o nekontroliranim emocijama koje se inače lako prosipaju kada je u pitanju stadion i pripadajući klub.
Uzaludno trošenje vremena
- U ovom, već apsurdnom i beskorisnom razotkrivanju pojava interesa, javljam se kao zaštitnik autorskih prava obitelji Magaš, ali i kao profesor arhitekture s cjeloživotnim iskustvom. Kontinuirano i stabilno odupirem se konstruiranoj i provociranoj ideji rušenja Poljudskog stadiona. Samouvjereno, dok me nešto i netko ozbiljno i stručno argumentirano ne uvjeri u suprotno. O dosadašnjim razlozima rušenja i s nositeljima rušilačke energije nemam potrebu razgovarati. Želio bih da u medijima prema meni gaje iste osjećaje. Kako to, čini se sada i ovdje nije moguće, stručna komunikacija je opterećena i oštećena. Teško je s nekim koga ne poznajem razgovarati rječnikom i tonom kakvim bi on razgovarao sa mnom - rekao je u razgovoru za Dalmatinski portal.
Budući da je Poljud zaštićeno kulturno dobro, svaka ozbiljna sanacija ili rekonstrukcija ne može se provesti bez njegova sudjelovanja kao nositelja autorskih prava. Upravo iz te pozicije pitali smo ga koji su razlozi zbog kojih se nije odazvao na tematsku sjednicu Gradskog vijeća o stadionskoj infrastrukturi i samom Poljudu.
- Na polemičkim seansama i za okruglim stolovima, u atmosferi uobičajene interesne ili stranačke konfrontacije s najčešće tendenciozno usmjerenim sudionicima, neujednačenim po referencama i osobno izraženom interesu, govoriti stručnim jezikom uzaludno je trošenje vremena. Svaka intelektualna razmjena mora imati ton, širinu i definiran cilj. Makar i privremeno.
Komentar sjednice
Politika bira znalce koje je poželjno zvati u ambijent vlastitog neznanja. U tome se krije njen 'uspjeh'. Nema u tome ništa loše. Na nedavnu cjelodnevnu sjednicu Vijeća, za koju sam primio zakašnjeli poziv i za koju nisu navedeni sudionici, tema i sadržaj, nisam došao. Ne radi se o mom ignoriranju institucije Gradskog vijeća, već o, za mene, neprihvatljivoj režiji skupa. Probajte zamisliti situaciju: nasuprot meni desetak ljudi potpomognutih formalnim i neformalnim 'studijama', a sve s ciljem da se nadglasavanjem donese odluka o rušenju ponosa hrvatske arhitekture.
Najduhovitiji su 'rušitelji' koji i sami u ozbiljnim godinama razlog za rušenje stadiona nalaze u zamoru materijalu, trošnosti, neodržavanju, stručnoj patetici i uspomenama, potrošenim optužbama o 'tekovinama socijalističkih zabluda i njihovih recidiva, o autokraciji i diktaturi, kolektivizmu' i najavi skorog građevinskog kolapsa. Sve to priželjkujući eutanaziju... eksplozivom. Istovremeno zaboravljajući da je nakon Mediteranskih igara 1979. poljudski beton obećao da se više nikad neće ideološki opredjeljivati.
Sa zakašnjenjem sam otrpio cijelu video sjednicu, nastup svih govornika. Čula se i pohvala legalizaciji, konačno nakon 45 godina! Legalizacija! Čega? Stadiona ili naknadno i agresivno uzurpiranih podtribinskih prostora? Bilo je tu populističkog podilaženja, nabacivanja s umornim vijcima, prijetnji vjetrovima i potresima (koji donedavno nisu postojali?), prijedloga za gradnju novog, drugog stadiona u neposrednoj blizini postojećeg.... Pa ti biraj. Bilo je i razložnih analiza, dilema i izvrsnih reakcija. Posebno sam zadovoljan s prijedlozima koji nisu prošli.
Čeka odgovor
Da budem jasan. Poštujem institucije grada Splita s nadom u plodonosnije tematske prezentacije i rasprave na poljudsku temu, bez apsurdnih neprovedivih zaključaka - komentirao je Fabijanić.
Navodi i da je 11. travnja gradonačelniku Splita, Tomislavu Šuti, poslao prijedlog konačne prezentacije projekta koji su on i projektantski partneri Gradu Splitu predali još 2024. godine. Sve to, dodaje, namjerava predstaviti pred Gradskim vijećem na javnoj sjednici, bez sudjelovanja drugih savjetnika i uz javno objavljen video prezentacije. Ističe i da čeka odgovor na taj prijedlog.
- Jedan od ključnih problema dosad uzaludnih rasprava vidim u neodgovornom sagledavanju stvarnosti i kontinuiranom ponavljanju već uobičajene kontradikcije. Govori se o poštivanju tradicije, o vječnosti Hajduka, o slavi stadiona i arhitekture Borisa Magaša, o rapsodiji u bijelom. To ističu u uvodnom govoru razni, ali i gotovo svi glasnogovornici rušenja.
'Ili Hajduk, ili Poljud'
Međutim, kažu: Nama treba novi stadion: introvertiran, 'funkcionalan', isključivo nogometni, s većim brojem gledatelja, sa selektiranim gledalištem, izoliranim VIP separeima, stolicama za elitnu publiku i važne persone, s komercijalnim prostorima, hotelima, kongresnim centrom, mjestima gdje se može trošiti, boraviti cijeli dan i tako osnažiti ekonomsku moć grada. Sve to, ovdje i odmah! Na Poljudu!? Stoga, rušimo! Rušimo sve: i tradiciju, i koncept, i arhitekturu, identitet Splita! Samo ta zadnja rečenica mi je dovoljna.
U skladu s takvim direktivama: 'Ili Hajduk, ili Poljud' rješenja nema, nije na vidiku. Nikad nisam na tribinama stadiona sjedio na počasnim mjestima, niti u VIP ložama bilo kojeg stadiona, što naravno ne znači da kao projektant ne priznajem potrebu za realizacijom svih željenih sadržaja. Arhitekti su danas posljednji koji utječu na programske ambicije investitora.
Upravi Hajduka, navijačima i vlasnicima kluba iskreno želim novi stadion, po njihovim željama i za njihov novac. Na nekom drugom, darovanom mjestu i s novom arhitektonskom atrakcijom ostvarenom međunarodnim arhitektonskim natječajem. S vremenom i rokovima projektiranja i izgradnje imam veliko iskustvo. Komentar ću zaustaviti na nivou dobrih želja - poručio je.
Nema jasnog smjera
Osvrnuo se i na zaključke donesene na sjednici Gradskog vijeća, ocijenivši da su u formalnom smislu korektni, ali bez jasnog smjera. Posebno je izdvojio dio koji predviđa izradu stručne analize arhitektonsko-građevinske strukture stadiona, koju bi trebalo inicirati nadležno ministarstvo.
Smatra da je upravo to ključan korak, ali upozorava da takav proces mora biti jasno postavljen i vođen isključivo strukom, domaćom i međunarodnom stručnom elitom.
- To nije pitanje još jedne formalne 'analize', nego uvjet ozbiljnog istraživačkog procesa. Prvo treba ispitati stvarno stanje konstrukcije, provjeriti materijale i sva kritična mjesta, a tek na temelju toga donositi projekte obnove i odluke - rekao je.
Stručna analiza
Dodao je i da u ovom trenutku za stadion ne postoji niti recentni snimak postojećeg stanja.
- Unutarnji prostori opterećeni su prigradnjama i adaptacijama upitne kvalitete i infrastrukture pa snimanje nije ni lako učiniti. Samo čišćenje građevinske efemerije i provizornih adaptacija potrajat će - istaknuo je Fabijanić.
Smatra kako bi u taj proces izrade stručne analize arhitektonsko-građevinske strukture trebalo uključiti sve stručnjake, arhitekte i građevinare koji su sudjelovali u izgradnji Poljuda, kao i one koji poznaju izvedeni sustav konstrukcije, uključujući i inozemne partnere poput tvrtke MERO koja je sudjelovala u projektiranju krova. Prema njegovu mišljenju, tek nakon takve sveobuhvatne analize moguće je donijeti zaključak o razini obnove.
Stav o čuvanju Poljuda
- Podsjećam da za razgovor o preseljenju Hajduka na novu, privremenu lokaciju nikad nije bilo volje, hrabrosti, snage, niti vremena - kazao je, prisjetivši se komunikacije s bivšom gradskom vlasti.
U prilog svom stavu oko rekonstrukcije navodi i širu podršku, ističući kako se s njegovim mišljenjem slaže veliki broj relevantnih stručnih autoriteta i građana. Kaže da je u posljednje vrijeme tridesetak 'građevinara, književnika, novinara, povjesničara umjetnosti, doajena sportskog novinarstva, urbanih sociologa, glasno i jasno opširnim nastupima u medijima izrazilo stav o čuvanju Poljuda' naglašavajući da se radi i o 'unisonoj podršci svih arhitekata'.
- Oduvijek sam svoje kriterije mjerio i provjeravao s tuđima. Preklapanje s autoritetima drugih područja i znanja oduvijek su mi bila važna, ponekad i odlučujuća stavka. To je baza europskog odgoja. Zahvalan sam onima koji su svojim stručnim profilom, stilom i znanjem, hrabro, nedvosmisleno i glasno štitili jedno postojeće javno igralište, a time, šire i važnije obranili kulturno lice Dalmacije. Ovo za mene nije samo pitanje 'zaštite' Magaševog remek djela. Ovo je pitanje novog dijaloga isticanjem svih vrijednosti naše i svjetske arhitekture, slobode stvaranja, recentnih dometa i prepoznavanja. Vremena su ozbiljna. Hoćemo li napokon nakon političke, nakon ekonomske emigracije priznati i kulturnu emigraciju?
Veze sa Splitom
Predati ovaj stadion zaboravu bio bi prvenstveno poraz jedne profesije i onih koji su ga stvarali, ali bitnije i bolnije poraz jedne kulture koja nam je, navodno, važna kao i junaštvo - rekao je.
Osvrnuo se i na komentare koji su se posljednjih mjeseci pojavljivali u javnosti, a odnose se na njegov osobni odnos prema Splitu i navijački kontekst. Poručio je da želi razjasniti sve nedoumice i odbaciti, kako tvrdi, podmetanja, pa se posebno osvrnuo na prozivke da je 'udaljen od Splita'.
- Za mene kao voditelja studije izvodljivosti, isto kao i za predsjednika Nadzornog odbora Hajduka, za sve nas, udaljenost Zagreba i Splita je konstantna - autocestom 410 km, zrakom 260 km. U Zagrebu živi i radi više 'fetivih' Splićana nego što ih živi u i oko Dioklecijanove palače. Ponosim se svojim splitskim arhitektonskim referencama, projektima, nagradama (2. nagrada za splitsku Rivu), natječajima, učešćem u ocjenjivačkim sudovima, scenografijama u HNK Split, na Sustipanu, Gripama, izložbama... Trajno mi je važan krug mojih splitskih prijatelja. Posebno ističem blisku suradnju s najkarizmatičnijim profesorom Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu – Splićaninom Nevenom Šegvićem, čiji sam bio dugogodišnji asistent, suradnik i prijatelj. Dovoljno!?
Definicija Hrvatske
Moj je trajni profesionalni interes definiran temama javnog interesa, lociran u rasponu cijelog našeg mediteranskog prostora. Trgovi, ulice, rive... od Umaga do Tivta. O besmislenim usporedbama, izmišljenim konfrontacijama Zagreba i Splita ne treba trošiti riječi. Kontinent i Mediteran zajedno. Definicija Hrvatske. Razlike u zajedništvu, bliskost istom korijenu i... humanitetu. (dodao bi Magaš) - odgovorio je.
U nastavku je iznio širu viziju Poljuda, koji ne vidi samo kao stadion, nego kao multifunkcionalnu zonu sporta, kulture i javnih sadržaja.
Govori o mogućnosti spuštanja terena, približavanja tribina, uklanjanja atletske staze te reorganizaciji prostora s novim parkiralištima i evakuacijskim izlazima, uz naglasak da se sve mora temeljiti na projektu i stručnoj provjeri.
VIP lože i komercijalni sadržaji
Posebno se zadržao na pitanju VIP loža i komercijalnih sadržaja. Naglasio je da osobno nije sklon izraženoj podjeli publike, ali da u tom dijelu ne odlučuju arhitektonske preferencije, nego program koji definira naručitelj. Ako klub traži takva rješenja, kaže, zadatak arhitekta je da ih uklopi u projekt na način koji je funkcionalan i primjeren prostoru, no uz 'obaveznu stručnu i konzervatorsku provjeru' može li se takvo nešto uklopiti u 'školjku'.
Govorio je i o svojoj ulozi u žiriju za novi stadion u Zagrebu, odbacujući tezu da to ima veze s njegovim stavovima o Poljudu.
- O arhitektonskom natječaju za Maksimirski sportski kompleks s Dinamovim stadionom mogu oprezno govoriti tijekom trajanja natječaja. Po njegovom završetku bit će prilike govoriti o mom učešću u radu ocjenjivačkog suda. Sve u svoje vrijeme. Pitanje kapaciteta VIP sadržaja ovisi o projektnom zadatku i naručitelju, a ne o osobnom preferencijama natjecatelja arhitekata ili nekog člana žirija - rekao je.
Sin mu je jedan od osnivača futsal Dinama
Osvrnuo se i na primjedbe koje se odnose na njegovu obitelj, uključujući komentare o sinu koji je jedan od osnivača i sportski direktor futsal Dinama, te zastupnik GKN Dinamo u Skupštini Zagrebačkog nogometnog saveza, istaknuvši da takve stvari nemaju nikakve veze s temom stadiona.
- Možda će nekog zanimati i ovo: u ranoj sam mladosti devet mjeseci u Zagrebu navijao za 'plave', a ljeti tri mjeseca u Pagu navijao za 'bijele'. Bilo mi je to sasvim prihvatljivo, posebno zbog tadašnje sportske atmosfere zdravog rivalstva Dinama i Hajduka. Sve moje konverzije podložne su talentu, radu i interesu mojih potomaka. Svoje recentno znanje i užitak u nogometu crpim unutar obiteljskog kruga.
Moj sin Juraj svoj je cjeloživotni nauk o sportu i nogometu prošao od navijača, igrača do sportskog direktora Futsal Dinama u krugu svojih prijatelja i istomišljenika, zdravim duhom i ambicijama. Njegov je kredo: Nogomet svima, za sve i svugdje, na ulici i u školi. Za sve uzraste. Bez neprijatelja, ali s rivalima u zajedničkom dvorištu. Za njega je nogomet: koncept, radost u pobjedi i mirno prihvaćanje poraza, fair-play... Sve ono što nam često tako kobno nedostaje.
Grubo i bezobzirno ignoriranje vrijednosti
I moji unuci, dvije jabuke u slijedu. Moj stariji unuk Vid juniorski je reprezentativac Hrvatske u futsalu. Opredijelio se isključivo za futsal, član je Futsal Dinama i turnirskog tima Cvjetno – Poliklinika Milojević. Drugi unuk Petar je sve, u sportu i meni sve. Pravo oduševljenje za futsal nalazim u zdravoj navijačkoj atmosferi, toleranciji, međusobnom poštovanju igrača i publike ma gdje bili. Inspirativno, zar ne?
Ali ljubav pripada privatnoj sferi i ne bih ju nipošto mogao deklarirati kao profesionalnu motivaciju. Odnosno, u profesiji je motivacija uvijek kompleksna. Naše snalaženje u sadašnjosti bitno je određeno znanjem o onome što je bilo i utemeljilo tu sadašnjost. Grubo i bezobzirno ignoriraju se vrijednosti koje smo baštinili, koji postoje, koji nisu afirmirane kako treba. Preporuka je to Snješke Knežević, istaknute povjesničarke umjetnosti, znanstvenice i prevoditeljice. Potpuno se slažem.
U arhitektonskom stvaralaštvu, a sada vezano na stadion, vrlo konkretno, nema i ne smije biti fanatizma, ne nosi nas 'ljubav', niti egzaltirane emocije, niti zanos nogometne 'religije', niti boje. Samo umješnost projektiranja i svrsishodne odluke uz aktivirani senzibilitet za nedokučive visine umjetnosti.
Završimo ovaj razgovor s optimizmom.
Kad jednom završi temeljita sanacija, rekonstrukcija i adaptacija bijelog stadiona na Poljudu, kad ponovo ovo mjesto bude senzacija svih svojih oblikovnih, nogometnih, dalmatinskih atributa, igrači Hajduka će se s oduševljenjem vratiti na poljudski travnjak, među branke. Sjetite se ovih riječi i njima započnite razgovor sa mnom kad za to dođe vrijeme - podvukao je Fabijanić i pozvao nas na predstavljanje konceptualnog rješenja obnove, u Zagrebu 22. travnja u 14 sati (HAZU). A hoće li se ikada održati u Splitu, vladajući trebaju odgovoriti na to pitanje.