NOVA KNJIGA Nebeski aforističari žive i nakon smrti

Udruga hrvatskih aforista i humorista potiče otvaranje medijskog prostora za pisce vedrog štiva i britkih aforizama, te najteže i najkraće satirične vrste, a zadnjih desetak godina uspostavlja se suradnja i sa satiričarima iz inozemstva.

Hrvatski je aforizam tako predstavljen prigodnim izborima ruskim, rumunjskim i bugarskim čitateljima, a u protekle tri godine objavljene su i zajedničke antologije hrvatskih aforista s autorima iz Makedonije, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, a u pripremi su takvi projekti i s aforistima iz Slovenije i Poljske.

Ovih dana objelodanjena je zbirka Bolja strana neba, Zbornik aforizama hrvatskih i srpskih pokojnih satiričara 20. stoljeća. Treća je to u nizu antologija koju je priredio splitski književnik Zlatko Tomić, u suradnji sa srpskim kolegama iz Beogradskog aforističarskog kruga.

Prvi izbor suvremenih aforista iz Hrvatske i Srbije naslovljen je Ružičasti crnjak, drugi valentinovski Najljepše misli o ljubavi hrvatskih i srpskih književnika, a u trećem antologiziranju Tomić se odlučio za aforiste koji su obilježili aforistiku prošlog stoljeća u obje države te je odabrao ukupno 50 preminulih aforista, 30 iz Hrvatske te 20 iz Srbije.

Pri sastavljanju tog 'društva mrtvih aforista', aforizmarija s neobičnim kriterijem, priređivaču su pomogli Slobodan Simić iz Beograda i Miroslav Vukmanić iz Zagreba.

'Njih pedesetorica dizali su svoj glas dok su bili sapletani prekrvavim ovojnicama živaca i nagona kojih su oni bili nevoljki posjednici, ali su ih podnosili stoički jer Tvorac je čovjeku dopustio kržljanje samo repa, ali ne i podrepina i prirepina satkanih od strasti, pohlepa i požuda. I sada se odmaraju na boljoj strani neba – individualci i nekonformisti (Društvo mrtvih pjesnika (aforista) beskraja, onkraja, pjesnici-filozofi-satiričari mirnih eona i plemenitih era', zapisao je Tomić u predgovoru te zbirke kojom se s poštovanjem naklanjamo tom nebeskom vodu pisaca najoštrijeg pera, koji su svoje najbolje aforizme i mudrosnice ispisali u totalitarnom loncu, koji poslovično nudi najbolje uvjete za kuhanje satiričnih ispuha.

U svom predgovoru aforist i suautor Slobodan Simić zamislio je nebesku kavanu u kojoj se uz piće druže svi aforisti pa dodaje: 'Kako je veče napredovalo, a raspoloženje raslo, na kraju su svi spojili stolove. I tako na najlepši mogući način pokazali šta je ustvari Bolji deo neba. Neko bi možda još dodao da su nabrojani gosti Kafane na Nebu, ustvari blaženopočivši srpski i hrvatski aforističari, ali to nije primereno reći, jer onda bi se Bog smejao.

Nebeskom domaćinu i gazdi kafane Bogu su posebno duhovite te besmislene nacionalne podele, komične čak i na Zemlji, a kamoli na Nebu. ,Još kako ima života posle smrti, samo ne za umrlog', dobacio bi ironično jedan od uglednih gostiju Kafane na Nebu, veliki Zoran Stanojević, prikazujući da za aforističare nema tabu tema pa makar ta tema bila i smrt lično.

Čini se da nam je ovom knjigom i Vreme lično priznalo da mogu da nastanu nekad i negde, i 'vanvremenski' aforizmi'.

Od hrvatskih autora zastupljeni su (abecednim redom) Zvonimir Balog, Duje Bašić, Toma Bebić, Ivan Boždar, Janko Bučar, Marija Bukovac, Miroslav Dolenec Dravski, Zvonimir Drvar, Ante Dukić Vlado Gotovac, Fadil Hadžić, Zdenka Heršak, Zdravko Horvat, Juraj Jurjević, Pavao Pajo Kanižaj, Milan Kaučić, Ante Kesić, Gustav Krklec, Srećko Lazzari, Rino Malovrh, Robert Marić, Velimir Matutinović, Ivan Mažuranić, Vesna Parun, Zlatko Stipaničić-Aurel, Ljubo Stipišić, Tomislav Supek, Josip Ščrbašić, Nikola Trgovčić, Grigor Vitez i Slobodan Vuličević, a od srpskih Milan Beštić, Vladimir Bulatović Vib, Branislav Brana Crnčević, Vesna Denčić, Vuk Gligorijević, Radomir Rade Jovanović, Vladimir Jovičević Jov, Ilija Marković, Miodrag Milojević, Radislav Raša Papeš, Srboljub Srba Pavlović, Zoran T. Popović, Duško Radović, Vladan Sokić, Zoran Stanojević, Dragan Šušić, Mitar Tucović, Mihailo Veljković, Milan Vitezović i Rastko Zakić.