"Zadnji put sam dida Matu vidio 1943. Imao sam pet godina i bio sam na selu jer je bio rat, a Britanci su bombardirali Šibenik. Did je došao da me vidi jer je vjerojatno osjećao da stvari idu kraju. Bio sam bolestan, imao sam fibru, a on mi je - što mi i Gabi danas radi - na noge navukao čarape natopljene rakijom, izljubio me i pokrio skaporanom. Ujutru fibre više nije bilo, a did je otišao natrag u svoje selo. Ujutro je spokojno umro i ja ga više nikad nisam vidio. Tako sam napisao pjesmu Dida moj."
Arsen Dedić - Globus, 2003.