Dok se hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji večeras u susretu s izabranom vrstom Češke bliži kraj još jednog ciklusa Lige nacija možemo se prisjetiti samih početaka te svjetski popularne igre u hrvatskim krajevima. Tako se nogomet 'u Hrvata' prema nekim podatcima počeo igrati još davne 1880. i to u srijemskoj Županji, a prema drugim izvorima 1873. u Rijeci. Ipak 'službeni' početak 'nogometne povijesti' u Hrvatskoj je vezan za Franju Bučara koji je 1893., vrativši se sa studija na Centralnome gimnastičkom zavodu u Stockholmu u rodni Zagreb, upoznao domaću javnost s tom novom igrom, nazvanom – nogomet. Naziv je, umjesto izvornog engleskog naziva 'football' 1893./1894. u Zagrebu osmislio Slavko Rutzner Radmilović.
Uskoro su se u pojedinim većim gradovima počeli osnivati i prvi klubovi: 1901. u Subotici (Bačka – 'Szabadkai Athletical club Bacska'); 1903. u Zagrebu ('HAŠK' – Hrvatski akademski športski klub i 'PNIŠK' – Prvi nogometni i športski klub; 1906. 'Concordia'; 1911. 'Građanski'); 1904. u Splitu ('Šator' kao neregistrirani klub i 1911. 'Hajduk'); 1904. u Rijeci ('Olimpija', a 1905. na Sušaku 'Viktorija'); 1906. – u Sisku 'Segesta'; u Slavonskom Brodu 'Marsonia'; u Vinkovcima 'Cibalia'; u Karlovcu 'Trenk'…itd.
Zanimljivo je kako su neki od njih (kao Bačka, PNIŠK i Hajduk) u svoja znakovlja, kao hrvatski nacionalni simbol, u 'duhu vremena' uključivali i heraldička šahirana polja iz grba Kraljevine Hrvatske. Prva javna nogometna utakmica odigrana je 1906. u Zagrebu, a prve dvije prijateljske utakmice neslužbena reprezentacija Hrvatske odigrala je 1907. sa češkom 'Slavijom' i oba puta doživjela teške poraze (15:2 i 20:0). Prema tome, niti nedavni teški poraz izabrane vrste od Engleske (0:7 u Rijeci) – koja je poznata kao 'kolijevka nogometa' - ne predstavlja neku osobitu novost. Također, nadajmo se kako gotovo 120 godina nakon navedenih utakmica neslužbene reprezentacije Hrvatske i 'Slavije' iz Praga (1907.), sadašnja službena reprezentacija pod izbornikom Slavenom Bilićem u novom 'češkom slučaju' neće ponoviti sličan rezultat!
Kada je riječ o službenoj hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji to je bila izabrana vrsta Banovine Hrvatske, koja je po prvi put nastupila 2. travnja 1940. u Zagrebu i to u utakmici sa Švicarskom. Taj je sraz - za razliku od 'češkog slučaja' 1907. godine - završio uvjerljivom hrvatskom pobjedom (Hrvatska – Švicarska 4:0). 'Banovinska' reprezentacija Hrvatske je iste 1940. odigrala četiri utakmice, a u periodu od 1941. do 1944. petnaest utakmica (kao nogometna reprezentacija ND Hrvatske). Potom je 1945. sudjelovala u republičkom prvenstvu Jugoslavije, na kojem je osvojila treće mjesto, dok je 1956. odigrala neslužbenu utakmicu protiv Indonezije. Od tada pa sve do početka 1990-ih više nije nastupala. Nakon uspješno provedenog referenduma o neovisnosti od SFR Jugoslavije u svibnju 1990., obnovljena hrvatska nogometna reprezentacija (ovaj put kao izabrana vrsta Republike Hrvatske) odigrala je prijateljsku utakmicu protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država 17. listopada 1990. (uz pobjedu 2:1 ). Na tom susretu hrvatski nogometaši su po prvi put nosili prepoznatljive dresove sa crveno-bijelim šahiranim poljima dizajnera Miroslava Šuteja.
Zanimljivo je istaknuti kako je nogometna reprezentacija Hrvatske kroz sve te navedene državne tvorbe (Banovina Hrvatska u okviru Kraljevine Jugoslavije, ND Hrvatska, NR Hrvatska u okviru FNR Jugoslavije uključujući i modernu Republiku Hrvatsku) zadržala neprekinuti kontinuitet članstva u međunarodnoj nogometnoj organizaciji (FIFA). Odnosno, kako navode podatci FIFE (Fédération Internationale de Football Association) nogometna reprezentacija Hrvatske je 2. travnja 1940. godine odigrala svoju prvu službenu međunarodnu utakmicu (sa Švicarskom) kao izabrana vrsta Banovine Hrvatske, zatim je kao momčad ND Hrvatske između 1941.-1944. odigrala ukupno petnaest međunarodnih utakmica, da bi kao izabrana vrsta NR Hrvatske 1945. godine nastupala na međurepubličkom prvenstvu (u okviru FNR Jugoslavije) i 1956. odigrala još jednu međunarodnu utakmicu protiv Indonezije. Od 17. listopada 1990. godine do danas 'Vatreni' su gotovo 390 puta branili državne boje Hrvatske noseći popularne 'kockice' u međunarodnim susretima, uključujući i posljednji susret s Engleskom 12. studenoga 2026. godine!
S obzirom na taj heraldički detalj (uporabe crveno-'bijelih' (točnije srebrnih) polja na državnom nogometnom dresu) u prethodnom članku ovoga niza – povodom prvog susreta reprezentacije Hrvatske sa izabranom vrstom Španjolske (u ovom izdanju Lige nacija) - navedeno je kako jedna relativno aktualna vijest povezuje Španjolsku i hrvatsku heraldičku praksu. Tako je španjolska vlada u travnju ove godine naredila uklanjanje hrvatskog šahiranog grba (u varijanti s početnim srebrnim/ili 'bijelim' poljem), kao i pripadajućeg natpisa, s grobnice Vjekoslava Maksa Luburića (1913.-1969.) – inače poznatog pripadnika ustaškog pokreta i zapovjednika Ustaške vojnice tijekom II. svjetskog rata – koji se nalazi u mjestu Carcagentu (Carcaixent) na jugoistoku Španjolske.
Pritom su tu odluku španjolske vlasti donijele primjenom Zakona o demokratskom sjećanju, koja uključuje i obvezu uklanjanja spornih obilježja te njihovo povijesno kontekstualiziranje na samome mjestu. Prema tome, u ovom je slučaju ova varijanta hrvatskoga grba procijenjena kao neprihvatljiva u javnom prostoru u okviru važećeg zakonskog okvira. No, treba istaknuti kako se ovaj oblik hrvatskog grba prisutan na grobnici ustaškog zapovjednika i kasnijeg emigrantskog političara V. M. Luburića – s početnim srebrnim (ili 'bijelim') šahiranim poljem – ne odnosi na ustašku ND Hrvatsku (1941.-1945.) nego upravo na jednu točno određenu političku organizaciju koju je sam Luburić 1955. godine osnovao u Španjolskoj. Riječ je o emigrantskoj političkoj organizaciji pod nazivom 'Hrvatski narodni otpor' (Resistencia Nacional Croata), koja je djelovala do 1991. i tada bila raspuštena proglašenjem neovisnosti Republike Hrvatske.
HNO je desetljećima djelovao s ciljem uspostave neovisnosti Hrvatske od Jugoslavije, a osobitost po kojoj se ta politička organizacija razlikovala od ostalih hrvatskih emigratskih udruženja bila je ta što je njezin utemeljitelj Luburić zagovarao svehrvatsko 'pomirenje ustaša i partizana', odnosno bivših pripadnika pro-osovinskih (ustaše, domobrani) i pro-savezničkih (partizani) snaga u hrvatskim krajevima, međusobno suprotstavljenih tijekom II. svjetskog rata. Tu je ideju 'nacionalne pomirbe' u periodu nakon Hrvatskog proljeća naposljetku počeo zagovarati i Franjo Tuđman (1922.-1999.) – inače jedan od viših partizanskih zapovjednika II. svjetskog rata. Moglo bi se reći kako je navedena misao 'pomirbe' bila ključni Tuđmanov politički koncept uoči i tijekom proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 1991., a temeljila se na okupljanju svih nacionalno usmjerenih Hrvata neovisno o njihovoj ideološkoj ili stranačkoj (partijskoj) orijentaciji ili pripadnosti te obiteljskoj prošlosti (osobito potomaka 'partizana' i 'ustaša'), a s jedinstvenim ciljem ostvarenja zajedničkog nacionalnog interesa – samostalne i suverene hrvatske države. Stoga nije čudno što je slijedom ostvarenja toga cilja 1991., organizacija 'Hrvatski narodni otpor' (koju je utemeljio Luburić) bila jednostavno raspuštena!
Prema tome, ukoliko bi španjolske vlasti specifično znakovlje 'Hrvatskog narodnog otpora' – do sada istaknuto na Luburićevoj grobnici – štit sa šahiranim poljima na kojem je početno polje srebrno ('bijelo'), smatrale 'ustaškim' simbolom (koje bi stoga trebalo biti uklonjeno), jednako tako bi ga mogle smatrati i 'partizanskim', obzirom na Luburićevu specifičnu ideju 'pomirenja ustaša i partizana', a osobito stoga jer je tu istu ideju otprilike dva desetljeća kasnije također zagovarao jedan od viših partizanskih zapovjednika iz perioda II. svjetskog rata – Franjo Tuđman. Naposljetku, poznato je kako je Tuđman (dakle partizan tijekom II. svjetskog rata) početkom 1990-ih godina kao prvi predsjednik Republike Hrvatske u Saboru nosio predsjedničku lentu upravo sa šahiranim hrvatskim grbom početnog 'bijelog' (srebrnog) polja, dok se na prvoj službenoj zastavi Republike Hrvatske (kojoj je upravo Tuđman bio prvi predsjednik!) podignutoj na Markovom trgu 25. srpnja 1990. nalazilo upravo takvo znamenje!
Naposljetku, slijedeći 'logiku' španjolskih vlasti kako je u slučaju varijante hrvatskog šahiranog grba s početnim srebrnim poljem, koji se do sada nalazio na Luburićevoj grobnici, zapravo riječ o 'ustaškom' simbolu koji bi prema tome trebao biti uklonjen, možda bi iste trebale razmisliti i o uklanjanju aktualnog grba Kraljevine Španjolske, budući se i taj grb tijekom nekoliko desetljeća XX. stoljeća vezivao uz nedvojbeno fašističke simbole falangističkog pokreta. Tako je primjerice 1938. godine, u doba građanskog rata, tradicionalni grb Španjolske (koji je i tada uključivao znamenja: Kastilje, Leona, Aragona, Navare i Granade) bio nadopunjen simbolima jarma i snopa strelica, što je bilo znamenje španjolske Falange još od 1934. godine.
Falanga je – kao što je poznato – bila španjolska fašistička organizacija koju je 1933. osnovao José Antonio Primo de Rivera pod imenom Falange Española, dok je nakon ujedinjenja s Juntas de Ofensiva Nacional-Sindicalista (1934.) dobila kasnije ime i pripadajući amblem s prikazom jarma i snopa strelica. Nakon smrti Prima de Rivere (1936.) organizaciju je preuzeo caudillo Francisco Franco te je 1937. ujedinio s Karlističkom strankom u jedinstvenu organizaciju pod svojim nadzorom. Tijekom Francove diktature (1939. – 1975.) frankistička Falanga (FET y de las JONS) bila je jedina legalna (dopuštena) politička organizacija, naposljetku raspuštena 1977. godine. Istodobno, heraldičko znamenje frankističke Španjolske je od 1938. pa sve do 1981. godine (od 1978. Kraljevine Španjolske) upravo sadržavalo jaram s heraldički desne strane orla (kao nosača grbovnog štita) te snop strelica s heraldički lijeve strane – dakle, nedvojbeno falangističke (fašističke) simbole. Stoga bi uskoro trebalo očekivati da aktualna španjolska vlada i u ovom slučaju dosljednom primjenom Zakona o demokratskom sjećanju ukloni aktualni grb Kraljevine Španjolske s pečata, zastava i svih ostalih državnih simbola, uključujući i logo nogometne reprezentacije!
