Milanović pozvao Plenkovića na razgovor, poznato i radi čega
Nije se odazvao
Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je još 9. rujna 2024. pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću u kojemu ga poziva na sastanak na temu vanjske politike. Povod je bila namjera Vlade da osnuje nova diplomatska i konzularna predstavništva Republike Hrvatske u svijetu bez ikakvog prethodnog razgovora i usuglašavanja s predsjednikom Republike iako se takve odluke mogu donijeti samo u suglasju i temeljem dogovora Vlade i njega.
Iz Ureda predsjednika priopćeno je kako do danas predsjednik Vlade nije odgovorio na pisani poziv niti je na bilo koji način pokazao interes za suradnju. Upućeno pismo u nastavku prenosimo u cijelosti:
'Poštovani gospodine predsjedniče Vlade, odredbom stavka 2. članka 99. Ustava Republike Hrvatske propisano je da, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske i uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Republike odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu. Iz ove ustavne odredbe jasno proizlazi da se sve odluke o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu mogu donijeti samo u suglasju i temeljem dogovora Vlade i predsjednika Republike. Dakle, nemoguće je nametanje odluka s bilo čije strane.
U posljednje vrijeme počeli su mi stizati prijedlozi Vlade o osnivanju pojedinih diplomatskih i konzularnih predstavništava Republike Hrvatske sa zahtjevom da ih potpišem, a bez da se o tim prijedlozima prethodno razgovaralo i usuglašavalo ih se kao i bez bilo kakvih obrazloženja za takve prijedloge.
Vašeg ministra vanjskih i europskih poslova moji su suradnici svaki put upozorili kako ne mogu i ne želim donositi odluke o osnivanju novih diplomatskih i konzularnih misija i ureda bez prethodnog razgovora i usuglašavanja, kao i bez prethodnog obrazloženja takvih prijedloga. Naime, smatram kako je potrebno preispitati i postojeću mrežu i broj diplomatskih i konzularnih ureda, njihovu geografsku raspodjelu te utvrditi opravdanost njihovog postojanja. Tek nakon toga možemo razgovarati o potrebama daljnjeg širenja mreže diplomatskih i konzularnih predstavništava, a potom i o konkretnim mjestima. To su strateške odluke koje traže promišljanje i detaljnu raščlambu, dakako prije njihovog donošenja, kao i međusobnu konzultaciju i dogovor. Dakle, bez prethodnih konzultacija i usuglašavanja neću donositi bilo kakve odluke po prijedlozima o osnivanju novih diplomatskih i konzularnih misija i ureda.
Također, kao što je Vama dobro poznato, istekli su četverogodišnji mandati svim šefovima diplomatskih misija i konzularnih ureda, a da stvar bude još gora, neke misije već godinama nemaju šefove. K tome postoji najava da će uskoro i neka druga mjesta ostati ispražnjena. Sve to negativno utječe ne samo na kvalitetu rada hrvatske diplomatsko-konzularne mreže, već i na funkcioniranje hrvatske službe vanjskih poslova u cjelini.
Imajući sve to u vidu, kao i vodeći računa o potrebi imenovanja novih šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda, u ove četiri godine sam Vas više puta, gospodine predsjedniče Vlade, i pismeno i usmeno pozivao na razgovore oko vanjske politike. A Vi ste to svaki put odbili ili čak niste niti odgovorili na pozive.
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade, hrvatski Ustav nas obvezuje na suradnju te Vas još jednom pozivam na razgovor i dogovor oko ove teme. Vaš pristup, prema kojemu bi se uloga predsjednika Republike svodila na bespogovorno prihvaćanje svih Vladinih prijedloga bez da se o njima može i razgovarati, suprotan je i Ustavu i interesu Republike Hrvatske te ga neću prihvatiti kako sada tako ni ubuduće. Vanjska politika Republike Hrvatske nije stranačka stvar već zajednički interes svih naših građana za čije su kreiranje i provedbu po Ustavu zajednički zaduženi i Vlada i predsjednik Republike. Ovlasti i obveze i Vlade i predsjednika Republike jasno su definirane Ustavom, te Vas pozivam da ih i poštujete.
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade, još jednom Vas pozivam na sastanak na temu vanjske politike kako bismo ispunili ne samo svoje ustavne obveze, nego i očekivanja naših građana tako što ćemo usuglasiti i donijeti odgovarajuće odluke.'