OTVORENO PISMO Udruga Franak pisala saborskim zastupnicama i zastupnicama zbog izbora ustavnih sudaca

Udruga Franak uputila je otvoreno pismo svim saborskim zastupnicama i zastupnicima povodom izbora sudaca Ustavnog suda. Prenosimo ga u cijelosti: 

'Poštovani saborski zastupnici i zastupnice,

u tijeku su saborske aktivnosti oko izbora novih ustavnih sudaca, a ovim otvorenim pismom udruga Franak želi upozoriti sve vas na 'personu non grata' među kandidatkinjama i kandidatima za ustavne suce.

Mi moramo upozoriti na jednu pravnicu koja nipošto ne smije biti izabrana na tu časnu dužnost, za koju se osim ogromnog pravnog znanja zahtijeva i čist obraz odnosno osoba visokih moralnih vrijednosti.

Naime, ta pravnica već godinama javno izvrće temelje obveznog prava i potrošačkog prava naopačke, a sve sa svrhom kako bi pomogla bankama da zadrže što više novca koji su neosnovano stekle primjenjujući nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe u stotinama tisuća kredita, a da banke jesu opljačkale potrošače notorna je istina koja je potvrđena u tisućama pravomoćnih presuda i desecima revizijskih potvrda tih presuda, ali isto tako i u ustavnim presudama u nešto manjem broju.

Ukazujemo u nastavku argumentirano na nečasna, nemoralna, ali i kvazi-pravna (ne)djela pravnice Aleksandre Maganić, profesorice na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Na tportalu 12. 6. 2020., Maganić tako govori o konverzijama u članku pod naslovom 'Profesorica objašnjava pravnu zavrzlamu oko konverzije kredita iz švicarskog franka u euro' te tvrdi sljedeće: 'Bitno je reći da je ta konverzija djelovala retroaktivno. To znači da je dovela potrošače u poziciju u kojoj bi on bio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u euru. To znači da se dogodilo s učinkom od 2015. ne stoji. Ona je dakle retroaktivno vratila potrošača u tu poziciju'.

Takvim načinom tvrdnje o nečemu o čemu Vrhovni sud RH nije zauzeo stav, ona samo ponavlja ono što tvrde svi bankarski apologeti, da su potrošači retroaktivno izmijenili svoje ugovore od početka ugovornog odnosa i da su time izgubili pravo na pozivanje na posljedice ništetnosti iz temeljnog ugovora. Budući da aneksi ugovora vrijede od 2015. odnosno 2016., budući da su tim aneksima utvrđene nove glavnice i nove kamatne stope tek od dana kada je aneks potpisan, očigledno je da svi ti aneksi vrijede od dana potpisivanja aneksa, a ne od dana kada su ugovoreni temeljni ugovori. Profesorica je očigledno namjerno i svjesno pobrkala način izračuna konverzije s pravnim dokumentima koji su ugovoreni i potpisani točno na određene datume, i od tih datuma onda i vrijede te se konverzijom nije dogodila nikakva konvalidacija ništetnih odredaba iz temeljnih ugovora, što je potvrdio i Vrhovni sud RH dosad u osam svojih odluka, a mi izdvajamo rješenja Rev-2868/2018 i Rev-18/2018.

Zatim u Jutarnjem listu, 31. 3. 2021. u članku '70.000 ljudi koji su vratili kredit u švicarcu bez prava na tužbu' u kojem govori o svojem stručnom članku, o zastarama potraživanja kaže: 'Je li moralno da sam protek vremena i tijek zakonske kamate omogući stjecanje neočekivane zarade, za kredit na koji ste već i zaboravili da ste ga zaključili ili otplatili? Samo zato što ste slučajno odabrali kredit u CHF-u, a ne u euru. Ili ste primjerice ugovor o kreditu zaključili baš namjerno u CHF-u jer je kamatna stopa, a time i iznos rate kredita, bila znatno niža. Zato je rad i naslovljen - Slučajni odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade'.

Dakle, jedna profesorica prava umjesto da se bavi zakonima i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda, koja su nedvojbeno jasna, ona se bavi upravo besprizorno i nemoralno lobiranjem u korist banaka, i to onih banaka koje su de facto opljačkale potrošače ugovaranjem sudski utvrđenih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja odlukama banaka. Ona želi dezavuirati institut ništetnosti time da netko nakon utvrđenja ništetnosti ugovora, a za koju ništetnost uopće nije niti znao dok je sudski nije utvrdio, i to na temelju određenih informacija koje je dobio 10 godina i više nakon ugovaranja nezakonitih ugovora, više ne bi imao pravo na obeštećenje, dok bi dapače nepoštena banka zahvaljujući zastarama zadržala de facto opljačkani novac, bilo od potrošača, bilo od poduzeća kada se radi o ništetnim kamatnim stopama. Pritom nije niti riječi rekla o lobiranju banaka u kojima one medijski tvrde da je svaki slučaj drugačiji, a nije osim u novčanim iznosima kredita, da je sudski postupak dugotrajan i skupocjen, a nije jer na kraju sve troškove snose banke, itd...

Zar je moguće da profesorica prava ne zna koje su posljedice ništetnosti?

Zar je moguće da jedna profesorica prava ne zna koja su pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH o zastarama potraživanja na temelju ništetnosti?

Zar je moguće da jedna profesorica prava zaboravlja kako glasi regula Catoniana koja se uči na prvoj godini pravnih fakulteta i koja glasi:

'Qoud ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere', prevedeno 'Ono što je nevaljano na početku, tijekom vremena popraviti se ne može'.

Upravo njezine tvrdnje protivne su svim pravnim temeljima obvezatnog prava, koji su naprotiv potvrđeni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-2868/18 i Rev-18/2018, gdje je izrijekom rečeno da se potrošači nakon provedene zakonske konverzije imaju pravo pozivati na ništetnost iz temeljnih ugovora, jer se ništetnost konvalidirati ne može. Time pada potpuno u vodu njezina tvrdnja o retroaktivnosti konverzije.

I konačno, banke rabe njezine stručne članke u dokaznom postupku kada pokušavaju oboriti neoborive argumente tužitelja potrošača koji su podigli svoje tužbe na temelju kolektivne presude u slučaju Franak.

Izdvajamo nekoliko presuda iz kojih je vidljivo da Maganić pomaže bankama, jer se odvjetnici banaka pozivaju na njezine članke, koji su neupitno napisani od stručne osobe, ali na način koji očigledno i namjerno diskvalificira hrvatsko pravo i to prije svega obvezno i potrošačko pravo koje je gotovo identično u cijeloj Uniji.

Pa tako u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju P-543/2023 pišu sljedeći navodi koje je koristila osuđena OTP banka:

'Kao i prof. dr. sc. Mihajlo Dika i prof. dr. sc. Aleksandra Maganić koji su svoje stajalište izrazili u članku objavljenom pod nazivom 'Zastara individualnih zahtjeva potrošača za naknadu štete' (Informator br. 6690-6691 od 2.8.2021.g. i 9.8.2021.g.) ... da pitanje odnosa rokova za ostvarivanje zahtjeva potrošača iz individualnih i kolektivnih postupaka pravne zaštite mora biti uređeno zakonom. Zbog toga se prilikom uspostave određenog pravnog uređenja treba voditi računa o pravnim posljedicama određenog izbora, odnosno mogućim implikacijama u drugi zakonskim aktima u koje je potrebno intervenirati i određena pitanja (u konkretnom slučaju pitanje zastare) riješiti. U slučaju koegzistencije mješovitih materijalno-procesnih odredbi, poput Zakona o zaštiti potrošača, to se pitanje moglo riješiti na odgovarajući način i u tom zakonu. Ono ne može i ne smije biti trajno riješeno pravnim stajalištem Vrhovnog suda'.

U vezi s gore navedenim, tuženik smatra potrebnim skrenuti pažnju na analizu i zaključke prof. dr. sc. Aleksandra Maganić u stručnom članku 'Slučajan odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade' objavljen u Informatoru br. 6669 od 8. ožujka 2021. (kao u prilogu): 'Očigledno je da je zakonodavac smatrao da korisnici CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili nisu pretrpjeli nikakvu štetu, odnosno da između tih (bivših) potrošača i banaka kao vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača. U prilog tome stajalištu je i brojka na koju se predlagatelj ZID ZPK/15 u obrazloženju poziva - riječ je o 53.000 građana koji su neposredno bili pogođeni rastom anuiteta, dakle ne i o 70.000 o kojima se danas u medijima spekulira. To posebno naglašavamo zato što je postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka u potrošačkim ugovorima jedna od pretpostavaka koja mora biti zadovoljena pri procjeni ništetnosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. U skladu s tim, ako nije postojala znatna neravnoteža između trgovca i potrošača, na strani potrošača, ugovorna odredba ne ispunjava jedan od uvjeta nepoštenosti i zbog toga nije nepoštena. Naime, prema cl. 3. st.1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorim ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora'.

U presudi Općinskog suda u Karlovcu, P-355/22, tuženik Porsche Mobiliti se također brani izjavama Maganić:

Tuženik ističe da na takvu problematiku upozorava i redovita profesorica na katedri za Građansko procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Aleksandra Maganić u svom članku koji je objavljen 05.03.2021.g. na web stranicama Informatora. 'Ideja da bi netko tko je slučajno odabrao kredit u CHF-u, sada, petnaestak godina nakon njegova zaključenja, pozivajući se na nepoštenost ugovornih odredbi, zatražio isplatu iznosa koji bi se zakonskim zateznim kamatama trebali multiplicirati i time stekao neočekivanu zaradu, ne čini se prihvatljiv model ponašanja slabije ugovorne strane, kao rezultat znatne neravnoteže koja je postojala na strani potrošača'.

U presudi Općinskog suda u Zagrebu, p-1734/22:

Navode potvrđuje i stav pravne znanosti naveden u članku prof.dr.sc. Aleksandra Maganić pod nazivom 'Slučajan odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade' u kojem se ukazuje na: (I) nedosljednost sudova u odnosu na intenciju zakonodavca koji je prilikom donošenja ZIDZPK NN 102/15 (tzv. Zakon o konverziji) izrijekom isključio već otplaćene kredite smatrajući da kod istih ne postoji neravnoteža na štetu potrošača, a koja je pretpostavka za ocjenu nepoštenosti; (II) na pogrešno tumačenje odredaba Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i praksu Suda EU te (III) diskriminaciju potrošača s ugovorima o kreditima u drugim valutama.

Nije potrebno više nabrajati, jer takvih presuda ima mnoštvo. Uglavnom, očigledno je da Maganić godinama djeluje u korist banaka lobiranjem za njihova prava putem medija i pravnih portala, a mi smatramo da to nije slučajno.

Nećemo posebno navoditi njezine članke koje je objavljivala na pravnim portalima Informator i IUS INFO, u kojima ona detaljno pokušava srušiti hrvatsko obvezno i potrošačko pravo, a time i pravo Unije.

Valja naglasiti da sudovi kao jedini zakonski tumači prava njezine članke i izjave uopće ne uzimaju u obzir u svojim presudama, što je dokaz da su naše tvrdnje istinite.

Smatramo takvo postupanje jedne profesorice prava u najmanju ruku nemoralnim, a sudac Ustavnog suda mora biti naprotiv osoba visokih moralnih i humanih vrijednosti.

Mi smatramo da pravnica Maganić nije zaslužila niti baviti se predavanjima na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a kamoli još da joj se omogući biti sutkinjom Ustavnog suda, koji je tijekom više desetljeća pokazao i dokazao da je visoko moralna i visoko stručna institucija.

Molimo uvažene zastupnike da pravnicu Aleksandru Maganić nipošto ne izaberu za sutkinju Ustavnog suda, jer se radi o osobi koja javno i besramno lobira za banke ne prežući pritom od toga da izvrće hrvatsko pravo i pravo Unije izvan konteksta ne bi li tako omogućila bankama da zadrže što više novca koji su stekle bez osnove.

Očekujemo od vas, saborskih zastupnika i zastupnica, da pri izboru zadržite visoku savjesnost i moralnost te svakako uzmete u obzir ove naše apsolutno argumentirane izjave', zaključili su.