Uplakana, ali ponosna na svog brata, stajala je u Podstrani Monika Vuković Bolanča, sestra 24-godišnjeg junaka koji je život dao za slobodu. Borba za očuvanje sjećanja na brata Vladimira Vukovića Vatu traje gotovo otkako je kao maloljetnica krenula u Dubrovnik po njegovo tijelo kako bi ga pokopala među najmilijima.
'Nakon 35 godina borbe, tuge, ponosa i ljubavi, iznad svega ljubavi... Svi su mi se osjećaji pomiješali danas, kad je moj brat dobio trajni spomen u Podstrani', kazala nam je Monika.
Brat je poginuo 1991. godine, a majka im je preminula dvije godine prije. Nije doživjela ono što je roditeljima najgore – izgubiti dijete. Vladimir Vuković Vata tada je brinuo o sestri, dok je otac kruh zarađivao u Njemačkoj.
Monika je kao 16-godišnja djevojčica kroz okupiranu Hrvatsku putovala po tijelo svog brata. Uspjela je tada, a njezina borba za trajno sjećanje na njega nije prestala. Danas je ta borba okrunjena otkrivanjem biste na šetnici koja već nosi njegovo ime. Za sve se izborila.
'Vata je bio buntovan, pun ideala. Vodila ga je srčanost i ljudskost, od navijanja na Sjeveru, zatvaranja i batina zbog pjevanja domoljubnih pjesama pa do borbe u Domovinskom ratu. Volio je svoj narod...', priča nam danas Monika.
Brat joj je bio sve. Vrte joj se slike u glavi, isprepliću se emocije i sjećanja na mukotrpnu borbu. Vata je prvi hrvatski branitelj iz Podstrane koji je poginuo za slobodu. Život je, podsjetimo, s 24 godine izgubio na Srđu, 12. studenoga 1991. godine. Sjećanje na njega ostat će zauvijek, zahvaljujući sestri koja ni u jednom trenutku nije posustala u svojoj namjeri da iz Podstrane 'plamti' spomen na ideale, mladost, ljudskost i ljubav.
