PONEDJELJAK Žrtva
Sva je prilika da Željko Kerum ovaj put ima razloga biti nervozan: ako su istinite informacije da je USKOK preuzeo istragu krajnje sumnjive legalizacije njegovog kompleksa u Kaštelima, to znači da bi pritvorske stručnjače mogle biti spremne ne samo za ljude koji su udarali pečate na lažne potvrde da su zgrade postojale i prije 2011. godine, nego i za one koji su ih na to potaknuli.
Moglo bi opet biti gužve i cirkusa na Bilicama.
Okidač za Kerumovu nervozu bila je javno objavljena usporedba njegovog slučaja s onim na Braču, gdje su istražitelji pohapsili redom činovnike, arhitekte, geodete i vlasnike zemljišta na kojemu se odvijao proces frapantno sličan onome oko kompleksa 'Pršut', pa je krenuo ispaljivati baražnu vatru na sve strane.
Bilo je uglavnom nasumično, vidljivo slabo koordinirano i fokusirano, a tek se u pozadini slabašno nazirala njegova strategija: Željko Kerum naumio se prikazati progonjenim. Navodno je otkrio silno veliki kriminal na uređenju Žnjana, pa ga zato žele ušutkati.
To da se moćnici prikazuju kao nevine žrtve danas teško prolazi valjda i u Vučićevoj Srbiji.
UTORAK Bojan
I eto ti Keruma lijepo na Žnjanu, gdje mu je vodstvo gradske tvrtke kojega je sam postavio otvorilo vrata i omogućilo mu da se producira u prostorima s kojima formalno nema nikakve veze, dok se njegov šura i vozač Saša Horvat valjao po skupo plaćenim gradskim kaučima.
Svrha cijelog performansa bila je pokušati skrenuti priču s 'Pršuta' na skupi namještaj nabavljen u Puljkovo doba - koji barem zasad simbolizira neobuzdanu rastrošnost i neracionalnost, ali ne i više od toga. Uostalom, namještaj je tu i može se prodati, a može ga pokupiti i gradonačelnik Tomislav Šuta koji zapomaže da njegov ured u Banovini zahtijeva hitno osvježenje.
Dok je legalnost Kerumovog kompleksa u Kaštelima i dalje vrlo, vrlo upitna.
Bivši gradonačelnik koji nema baš nikakve formalne veze s tvrtkom Žnjan je, dakle, poput šerifa zaposjeo njene prostorije, što je beznačajan, ali simbolično itekako vrijedan dokaz njegovog divljaštva, no svakako najbizarnija reakcija na to stigla je od bivšeg dogradonačelnika Bojana Ivoševića.
Nakon njegovog neovlaštenog upada u sustav gradske uprave i izvlačenja stotina povjerljivih dokumenata na koje nije imao pravo, pa onda i optužnice koju je zbog toga podiglo Državno odvjetništvo, valjda posljednje osobe na kugli zemaljskoj koja bi trebala išta govoriti o 'provaljivanju'.
No znamo, kod Ivoševića je jezik u pravilu brži od (kakve-takve) pameti.
SRIJEDA Alijana
Gradonačelnik Tomislav Šuta o projektu uređenja Žnjana i dalje govori uglavnom nepovezano i bez smisla, brljajući o navodnim 'propustima' bez ikakve ozbiljne podloge - zanimljivo je, recimo, da prethodnoj garnituri prigovara 'sadnju u pogrešno vrijeme' da bi sada učinio potpuno istu stvar - no ovog tjedna fascinirao nas je njegov amaterski pristup na jednoj sasvim drugoj temi.
Uspio je izgubiti dobivenu stvar: izbore za mjesto direktorice Turističke zajednice grada.
Šuti je trebalo pet od devet glasova vijeća koje provodi izbore, a među njima je i njegov vlastiti glas, kako bi postavio svoju kandidatkinju Natašu Bušić - no iskusna Alijana Vukšić sa svojih dvanaest godina direktorskog staža u nogama uspjela ga je spektakularno preveslati, pa čak i poniziti, osvojivši pet glasova.
Što uključuje glas jedne vijećnice Centra, ali i onaj - doduše indirektno - povezan s prominentnim članovima HDZ-a, mašala.
Šuta nije uspio iskontrolirati proces, što možda više govori o njemu nego o HDZ-u koji u svojim rukama inače čvrsto drži sve institucije slične ovoj, a Alijana Vukšić ostvarila je sve svoje ambicije - u direktorskoj fotelji sigurno klizi prema dobi za mirovinu.
Kao direktorica Turističke zajednice grada sad se komotno može još manje truditi.
ČETVRTAK Promet
Antologijski kijamet sručio se na grad ovog tjedna, valjda kao pokazna vježba za izvanredne situacije koje će - što zbog vremenskih ekstrema, što zbog aljkavosti nas samih - očito biti sve češće.
Split nije prošao ispit: ulice u plivale satima, promet je bio u potpunom kolapsu, a u nekim slučajevima osim funkcioniranja grada bili su ozbiljno ugroženi i ljudski životi. Hitna pomoć, recimo, satima nije mogla ni izaći iz kruga bolnice, ni probiti se do njega.
Na stranu činjenica da je gradska prometna infrastruktura tragično zaostala i da će trebati godine ozbiljnog rada kako bi bila dovedena barem na prosječnu razinu - što je bizaran problem uzevši u obzir da je Split zapravo sićušan grad u europskim razmjerima - za početak bi bilo dobro da sami Splićani ponovno razmisle o tome kako voze i, recimo, prestanu se svojim autima gurati u već začepljena križanja.
Valjda pola gužvi riješilo bi se samo tom jednom malom sitnicom na koju bi možda mogla utjecati i policija - bilo da fizički stane u križanja, bilo da počne koristiti stotine kamera koje su im već sada na raspolaganju na apsolutno svim semaforima u gradu.
Ovog tjedna vidjeli smo da u Osijeku policajci rade čak i na zaustavljanju biciklista koji voze po pješačkoj zoni - pa zbilja, što ih koči da se u Splitu također počnu miješati u vlastiti posao?
PETAK Galama
Turistički bumerang upravo se priprema gradonačelnika zveknuti u glavu.
Njega, Tomislava Šutu, koji je uoči lanjskih izbora zajedno s Davorom Matijevićem teatralno proveo noć u srcu grada čijim je stanovnicima obećao brda i doline. Njega koji je velik dio svoje kampanje gradio upravo na 'neredu u gradu' kojega će on osobno jednim potezom najprije zaustaviti, a onda i izbrisati kao da nikada nije postojao.
Džabe je bilo upozoravati da gradovi zapravo nemaju alate kojima mogu u svakom trenutku na svakom mjestu spriječiti da neki pijani turisti nešto zaurla ili da se negdje popiša, a pogotovo da mu nije dozvoljeno odlučivati gdje se smije bančiti cijelu noć, a što bi trebalo predstavljati mirnu zonu.
Na ovom posljednjem Šutu je brutalno odbio i ponizio njegov vlastiti stranački kolega Tonči Glavina, odbivši mu predati ovlasti izdavanja dozvola za rad noćnim klubovima, no to je samo djeličak onoga što ga čeka u idućim mjesecima, u njegovom prvom pravom gradonačelničkom ljetu.
Svojim lanjskim ponašanjem on sam lansirao je bumerang koji će mu se u političkom smislu sada efektno vratiti: kako je lanjski 'nered' bio Puljkov, tako će ovogodišnji biti njegov. Divljao u Getu jedan turist ili cijela horda njih, zapravo je potpuno svejedno.
U politici, a pogotovo kod Tomislava Šute, o dojmu se jako vodi računa.
SUBOTA Prva godina
Gradonačelnik nam, inače, ovog tjedna priprema svečano obilježiti svoju prvu godinu mandata, a indiskrecije govore da se čak pripremaju prezentacije koje bi njegova stvarna postignuća dodatno ispolirale, a ona izmišljena nekako zakamuflirale.
Godina dana za svakog gradonačelnika predstavlja važno prolazno vrijeme, a u slučaju Tomislava Šute, rekli bismo, rezultati su šareni: s jedne strane on zbilja pokazuje dobru radnu energiju, u mnogim stvarima aktivirao je partijsku vertikalu što mu je poprilično olakšalo posao, a 'oprašio' je i mnoge velike projekte barem na teoretskoj, načelnoj razini. S druge strane, postaje sve evidentnije da njegovoj administraciji nedostaje ozbiljnog kapaciteta za vođenje većih investicija - od kojih zapravo do danas ne znamo što će biti strateški važno i na čemu će graditi svoje preostale tri godine mandata - dok Šuti samome još očitije nedostaje ključnih osobina za biti uspješan gradonačelnik.
On se, naime, panično boji donijeti važne odluke ili ih barem nastoji odgoditi što je više moguće, a još veći strah predstavlja mu ideja da će za neku grešku on osobno biti odgovoran, pa ima naviku krivnju svaljivati na svoje suradnike.
Zapravo, kad bolje razmislimo, ako u punih godinu dana nije uspio zaključiti već gotovo dovršenu proceduru usvajanja novog GUP-a, dokumenta koji je za Split važan na političkoj, prostornoj, stručnoj i simboličnoj razini, zašto bismo uopće raspravljali o njegovim ostalim potezima?
Za neke stvari treba imati i muda.
NEDJELJA Teatar
Vršitelj dužnosti intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Božo Župić, čini se, ima muda za raditi svinjarije: kako je otkrio novinar Tomislav Čadež, kuća kojoj se samo privremeno nalazi na čelo rasipa se desecima tisuća eura koji se dijele njenim vlastitim zaposlenicima - i to prije svega onima na šefovskim pozicijama - kako bi na Splitskom ljetu radili posao za koji su u samom kazalištu zapravo već plaćeni. Krčme gradsku lovu kao da im je ćaćina i kao da sutra nikada neće doći.
Za njih možda i neće, barem u teatru, ali za samu instituciju trebali bismo se nekako pobrinuti da preživi. U doba HDZ-a i Keruma, izgleda, to je vrhunac ambicije: da ostane kamen na kamenu.
