PONEDJELJAK Prohibicija
Gradski vijećnik Jakov Prkić zakleti je antialkoholičar - rekli bismo, čak i veći od njemu izrazito omraženog Bojana Ivoševića - pa je bilo za očekivati da će se, kako bi i svima ostalima zabranio kupnju alkohola nakon 21 sat, prikloniti čak i HDZ-u.
Onoj stranci za koju zabrana prodaje predstavlja efektni političko-propagandni potez i ništa više od toga: jer da je Vlada njome doista željela pomoći gradovima i općinama koji su opterećeni najezdom pijanih turista, onda im je mogla ostaviti alate da sami reguliraju stvari i uklanjaju problem - a ne ponuditi zabranu 'uđuture', ili od 21 sat ili nikako, ili na cijelom području od Srinjina do Pjace i od Sirobuje do Čiova, ili nikako.
Ili od početka lipnja do sredine rujna, ili nikako.
Prkić je, međutim, poželio ukrcati se na vlak prohibicije, pa i pokazati se većim HDZ-ovcem od HDZ-ovaca. Žuri mu se: javno je prozvao gradsku upravu jer nije na vrijeme formalno objavila ovu odluku, pa će ovog ljeta alkohol biti zabranjeno kupiti jedva mjesec dana.
Zanimljivo je to: oni koji se često zalažu sa 'sustavna i dugoročna rješenja', koji apeliraju na 'cjelovit pristup' i zazivaju 'logiku i činjenice umjesto politikantstva i osobnih frustracija', uglavnom pokleknu kad im se pruži prilika progurati kakvu politikantsku inicijativu ili osobnu osvetu, fiks-ideju, što već...
I HDZ-ovci i Prkić dobro znaju da ljetnoj galami u centru grada neće pomoći zabrana kupnje piva na Matejuški ili na pumpi na Sirobuji, ali jače je to od njih.
UTORAK Marjan
Od HDZ-a, a u ovom slučaju i Kerumovog HGS-a, uvijek je jači i instinkt za uhljebljivanjem i predatorski pristup javnim resursima, pa nam tako ovog tjedna stiže vijest o zapošljavanju čak devet 'motritelja' u Park šumi Marjan, od čega će ih osam ići na kapije i rampe. Mašala.
Devet motritelja koji nisu, ili barem ne bi trebali biti potrebni: još odavno imamo skupo plaćen europski projekt koji predviđa automatizaciju svih rampi i njihovo upravljanje iz promatračnice na Sedlu, a cijeli Marjan pokriven je protupožarnim sustavom pa nije jasno što bi ekipa zapravo trebala motriti.
Ravnatelj Javne ustanove Jakša Božanić pokušao se opravdati, nešto je petljao oko toga da su ga na zapošljavanja zapravo prisilile druge institucije, no prilično uvjerljivo demantirao ga je marjanski sveznadar (pomalo i dosadnjaković) Srđan Marinić koji ga je pozvao da predoči dokumentaciju na koju se poziva, ili podnese ostavku jer svjesno nanosi štetu i Javnoj ustanovi i Gradu Splitu.
Očekivano, gospodin se više nije oglasio, a kamoli izabrao jednu od ove dvije opcije.
SRIJEDA Otkaz
Tamo gdje zaista nedostaje radnika, u 'Čistoći', nikako da ih se pronađe: i ovog ljeta na bolovanju je cijela petina firme, osamdesetak radnika uglavnom iz operative - a javna je tajna da jedan dio njih budalama pravi i vlastite kolege, i vlastitu tvrtku, i vlastiti grad.
Jedni rade posao umjesto njih, ili barem to pokušavaju, a preostali ih plaćaju, dok oni voze taksije i skiperaju po turističkim brodovima.
U isto vrijeme grad je, primijetit ćemo, dodatno kliznuo u zapuštenost i prljavštinu: dok se na strogi centar koliko-toliko obraća pažnja, pa se 'Čistoća' čak javno hvali kad opere kakav trgić, u nešto širem perimetru nikad nije bilo više leteće ambalaže i kartušine, kanti koje se prelijevaju i smrdljivih kantuna, o žvakama pod nogama da i ne govorimo.
I što u cijeloj toj situaciji radi sindikat u gradskoj tvrtki? Pa, ilustrativan je jedan slučaj: kada je jedan radnik koji se nalazio na bolovanju 'zbog ozljede na radu' uhvaćen da igra nogomet, sindikat je odbio dati dozvolu da mu se uruči otkaz jer, između ostalog, 'ničim nije narušen ugled poslodavca i nije nanijeta materijalna šteta'.
Eto, i sindikalisti misle da smo svi mi budale, pošteni radnici pogotovo.
ČETVRTAK Katastrofa
Župan Blaženko Boban - onaj isti koji se svojedobno hvalio da je 'inscenirao požar u Saloni' koji je doista izbio, kako bi spriječio da se ondje snima njemu nepoćudan film - u stvarnoj kritičnoj situaciji ipak se pokazao. Kada je Omiš i okolicu ovog četvrtka zatekla katastrofa župan se istog trena nacrtao na licu mjesta, koordinirao sve akcije, probdio dan i noć. Čak ga je bilo milo vidjeti kako se nakon 24 sata nespavanja bori s umorom i nesanicom: čovjek se bez ikakve ironije zaista namučio.
Kritikama usprkos - a one stižu pretežito od ljudi koji toj katastrofi nisu osobno svjedočili - sve su službe te noći u Omišu radile gotovo potpuno perfektno i organizacija je štimala. Da nije bilo tako tragedija bi bila višestruko veća i čini se da smo barem u ovom segmentu nešto naučili nakon onog (za Plenkovića 'atraktivnog') splitskog požara prije devet godina.
Znamo brzo reagirati u velikim krizama i opasnostima, a kao društvo smo i neviđeno solidarni post festum, kada sve završi.
No kad je u pitanju prevencija, tu smo potpuno retardirani - i kao država, i kao društvo. Iz jednog u drugi požarni ciklus k'o kreteni se čudimo činjenici da borovina brzo gori, posebno na buri, iznenađeno zaključujemo da se možda ne bi trebalo graditi gdje god se stigne i da bi možda malo više pažnje trebalo obratiti na infrastrukturu - a istovremeno na osobnom nivou nitko od nas nije u stanju očistiti barem vlastitu parcelu i umjesto šikare ondje posaditi maslinu ili smokvu, parkirati svoje auto u garaži umjesto na cesti, pokloniti metar vlastite zemlje kako bi put bio barem mrvicu širi da bi se vatrogasci mogli provući, zauzeti vatrogasni prolaz ispred zgrade na 'samo ću minut'.
Možda jesmo agilni, vješti i solidarni, ali i dalje smo zapravo divlji.
Slična pitanja treba postaviti i županu Bobanu: koliko je zemljišta izgorjelog 2017. godine danas koliko-toliko uređeno? Koliko je protupožarnih puteva probijeno? Na koliko je površina borovina zamijenjena maslinicima, vinogradima i voćnjacima - i ako to nije moguće, zašto nije? Je li unesena ijedna promjena u urbanističkom planiranju, da barem nove kuće i vile ne niču na infrastrukturi dostojnoj Trećeg svijeta? Hoćemo li se opet čuditi kad sve oko nas plane?
Odgovori su, dojma smo, uglavnom depresivni.
PETAK Bolnica
Slične pohvale kao vatrogascima, policiji, vojsci, Civilnoj zaštiti, Crvenom križu, volonterima, navijačima i znanim i neznanim junacima u krizama svakako treba uputiti splitskoj bolnici, golemom i moćnom stroju koji djeluje sjajno usprkos neviđenim, rekli bismo i sramotnim infrastrukturnim, prostornim, kadrovskim i financijskim ograničenjima: način na koji se naš splitski KBC snalazi u izvanrednim, gotovo pa ratnim situacijama, vrijedan je svakog divljenja.
Tko god je to promatrao ovog tjedna, složit će se.
I sve to nikada ne treba zaboraviti ponavljati: splitska bolnica zaslužila je puno više nego što joj daju - svi, pa i mi koji često zaboravimo na širu sliku i skloni smo obratiti pažnju na nevažne detalje ili propuste koji se u svakom sustavu ove veličine naprosto moraju dogoditi.
Da KBC uživa samo djeličak pažnje i državnog novca koji se transferira prema 17 (sedamnaest!) zagrebačkih bolnica, tko zna gdje bi mu bio kraj.
SUBOTA Ovrha
Od naših prizemnih splitskih tema primijetit ćemo da su mediji otkrili još jedan bespravni Kerumov restoran, onaj u Dujmovači - no vijest bi zapravo bila da je nešto što je Kerum gradio potpuno legalno - ali i podatak da je ovog bivšeg gradonačelnika također bivši dogradonačelnik Bojan Ivošević ponovno ovršio.
Još jednom mu je počistio tekući račun zbog dugova po sudskoj presudi koje Kerum - a to također nije vijest - nije platio.
NEDJELJA Škorić
A bivši šef splitskog HDZ-a i bivši gradonačelnik u sjeni Petar Škorić bavi se svojim omiljenim hobijem. Kvazidomoljubnim filozofiranjem na Facebooku.
Ovog tjedna na zub je uzeo ni manje ni više nego nadbiskupa Matu Uzinića zbog njegove lekcije političarima koji zaogrnuti hrvatskom zastavom uništavaju i truju istu tu hrvatsku domovinu, pa objavio zadaćnicu u kojoj Uzinića, kao, poučava da 'zastava i briga za okoliš mogu ići ruku pod ruku'.
Ne bismo rekli da je Škorić glup pa da doista nije uspio pročitati i shvatiti što Uzinić želi reći, pa ćemo zaključiti da ipak manipulira, a dokaz za to naći ćemo u već u idućim rečenicama u kojima se hvali da se on osobno 'već dugo bori upravo protiv onih koji, pod izgovorom 'zelenih politika' i energetske tranzicije, preko svake razumne mjere trajno devastiraju naš životni prostor radi interesa uskih skupina i energetskih lobija'.
Zbilja treba imati obraza u danima kada je cijela zemlja zgrožena zbog ekocida u Lici, koji se odvijao pod patronatom ili barem blagoslovom upravo njegovog HDZ-a, izvesti zaključak da nas zapravo uništavaju 'zeleni'.
Sjedi, Škoriću, evo ti keks.
