Tomislav Bogović reagirao je na članak objavljen na Dalmatinskom portalu 4. ožujka 2026. godine pod nazivom: ‘ODBIJENA ŽALBA Bivši SDP-ov ravnatelj DES-a osuđen za klevetanje HDZ-ove ravnateljice'. Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti:
'Presuda Županijskog suda u Splitu, kojom je odbijena žalba i potvrđena presuda prvostupanjskog Općinskog suda u Splitu, izravni je dokaz kako se u sudskoj praksi događaju paradoksi: da istina postane kleveta, sumnja kazneno djelo, a javni interes kolateralna žrtva.
Ako je svrha prava zaštita istine, javnog interesa i slobode izražavanja, tada je legitimno postaviti pitanje: Što se događa kada sudska logika počne djelovati suprotno tim načelima? Možda vam se tijekom čitanja učini da nešto u toj logici ne drži vodu, ali ne brinite - to je samo znak da ste još uvijek pri zdravoj pameti.
Čin 1. Prijava koja postoji, a zapravo je laž
U članku 149. Kaznenog zakona navodi se da je kleveta iznošenje neistinite činjenične tvrdnje koja može škoditi nečijoj časti i ugledu. Tuženik objavi (5. 7. 2022.): 'Prijavio sam sumnju na kazneno djelo"' a postoji i dokument - dopis Pučke pravobraniteljice (2. 5. 2022.) - koji to potvrđuje: 'Primili smo Vašu prijavu i poslali je DORH-u'.
Sud, u naletu kreativne genijalnosti, zaključuje da je tvrdnja 'Prijavio sam...' zapravo neistinita. Dakle, iako prijava fizički postoji u spisu, ona u sudskom paralelnom svemiru predstavlja nepodnesenu kaznenu prijavu, time i neistinitu činjeničnu tvrdnju. A zapravo, riječ je o istinitoj činjeničnoj tvrdnji o poduzetoj radnji tuženika - nepobitno utvrđenoj, a ne o krivnji te osobe.
Stoga je tvrdnja tuženika 'Prijavio sam...', u trenutku objave (5. 7. 2022.), bila istinita pa slijedom navedenog nije niti ostvareno biće kaznenog djela klevete.
Čin 2. Dokaz koji potvrđuje sumnju je u stvari dokaz da sumnje nema
Sud je također utvrdio kako je činjenična tvrdnja o fiktivnom fakturiranju obroka neistinita. Međutim, povjerljiva osoba Grada Splita službeno potvrđuje: 'Grad ne posjeduje dokumentaciju koja dokazuje da je usluga (kuhanje i/ili isporuka obroka op.a.) izvršena'.
Umjesto da sud zaključi kako je fakturiranje i plaćanje nečega za što nema dokaza (čitaj nepostojanje otpremnica) barem 'malo sumnjivo', on taj nedostatak dokaza koristi kao argument protiv tuženika. Logika je fascinantna: 'Budući da Grad Split nema dokaza da je obrok skuhan, a time ni isporučen, tuženik je klevetnik jer tvrdi da obrok nije skuhan'. Jednom riječju - genijalno!
Čin 3. 'Zviždači' uživaju zaštitu samo ako su vidoviti
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (čl.10., st.1.) štiti svakoga tko ima opravdan razlog vjerovati u ono što prijavljuje. Sud je odlučio da ovaj Zakon u Splitu ne vrijedi.
Prema presudi, 'zviždač' mora biti precizniji od švicarskog sata i raspolagati dokazima razine kriminalističke istrage jednog FBI-a prije nego se ohrabri nešto prijaviti. Ako promašite brojku obroka dok ukazujete na netransparentno, nenamjensko i nesavjesno trošenje proračunskog novca, sud vas tretira kao klevetnika, a ne kao savjesnog i odgovornog pojedinca.
Time je sud odredbu Zakona učinio potpuno besmislenom i apsurdnom jer ispada da 'zviždač' uživa zaštitu samo ako su mu tvrdnje 100 % točne dok Zakon kaže kako je dovoljno da je opravdano vjerovao da su točne. Po(r)uka je jasna: ako vidite da netko 'krade' javni novac, prvo završite studij forenzike, a onda zašutite (za svaki slučaj).
Čin 4. Dokazi su precijenjeni. (ili Zašto čitati policijska izvješća?)
Sud je propustio zatražiti posebno izvješće policijskog odjela za gospodarski kriminalitet koje sadrži brojke o spornim obrocima.
Na koncu konca, zašto bi se sud zamarao dosadnim policijskim činjenicama kada može paušalno, s visoka, procijeniti da tuženik 'preuveličava'? Lakše je osuditi čovjeka za neistinu nego se mučiti i kopati po dokazima koji tu istinu mogu potvrditi.
Ovo je vrhunac pravosudne intuicije jer sudac ne mora znati koliko je obroka fiktivno fakturirano da bi znao kako je u pitanju kleveta. Čak ako policija i DORH ukažu da postoje elementi "nemara i nesavjesnog rada", sud zanemari tu kvalifikaciju i proglasi vas klevetnikom.
Čin 5. Nova pravna doktrina: Kriv si jer si u pravu na neugodan način
Sud je u presudi ocijenio da korišteni pojmovi 'radni logor', 'kazneno-popravni dom' i 'plijen' predstavljaju tuženikov 'vrijednosni sud odnosno subjektivni stav okrivljenog koji nije podložan objektivnoj provjeri'.
Ali, sad slijedi pravna gimnastika jer sud dalje obrazlaže da 'upravo ovakav, nedvojbeno negativan, vrijednosni sud izrečen zajedno s neistinitim činjeničnim navodima, istima daje podobnost da naštete časti i ugledu privatne tužiteljice pa je u tom kontekstu i cijenjen'.
Dakle, sud zaključuje da upravo taj (zakonom dopušten) negativan vrijednosni sud, u kombinaciji s (navodno) neistinitim činjeničnim tvrdnjama, odjednom postaje dokaz klevete. Kako? Tako što takav vrijednosni sud postaje prikladan da našteti ugledu tužiteljice pošto su sudski alkemičari prethodno pretvorili istinite činjenične tvrdnje, o prijavi i fiktivno fakturiranim obrocima, u neistinite.
Važna napomena: Ovo nije pravna analiza nego teatralno glorificiranje forme nad sadržajem i apsurda nad logikom. Ako u tekstu naiđete na žarišta nelogičnosti, obratite se zdravom razumu u razumnom roku', napisao je.
