Umro je Ratko Mladić, pravomoćno osuđeni ratni zločinac i jedan od najmračnijih simbola velikosrpske politike koja je početkom devedesetih iza sebe ostavila razorene gradove i sela, prognane ljude, logore, masovne grobnice i tisuće mrtvih, najprije u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini.
Svijet ga ponajviše pamti po genocidu u Srebrenici, opsadi i teroriziranju Sarajeva te progonima i zločinima nad nesrpskim stanovništvom diljem BiH. Međunarodni sud pravomoćno ga je osudio na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Ali u Hrvatskoj uvijek treba podsjećati da Mladićev krvavi ratni put nije počeo u Srebrenici. Počeo je godinama ranije upravo u Hrvatskoj, osobito u Dalmaciji, ističe veteran Domovinskog rata, bivši HDZ-ov saborski zastupnik Petar Škorić.
'Kao visoki časnik 9. kninskog korpusa JNA bio je jedan od ključnih ljudi agresije na Hrvatsku. Kijevo je razoreno, napadani su Vrlika i vrlički kraj, Sinj i Cetinska krajina, Drniš i Šibenik, Zadar i njegovo zaleđe, dok je Škabrnja ostala jedan od najtežih simbola stradanja hrvatskih civila.
Hrvatsko pravosuđe osudilo ga je još 1992. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom, ali tu kaznu nikada nije odslužio. Posebno monstruozno poglavlje predstavlja Peruča, gdje je rušenjem brane bila izazvana opasnost za živote desetaka tisuća ljudi u Cetinskoj krajini i nizvodno uz Cetinu.
Nakon Hrvatske, Mladić postaje zapovjednik Vojske Republike Srpske, a isti obrazac rata nastavlja se u BiH: progoni i prisilna premještanja nesrpskog stanovništva, zatočenja, ubojstva, opsada Sarajeva i teror nad njegovim stanovnicima, sve do genocida u Srebrenici u srpnju 1995. i ubojstva više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Zato Ratka Mladića ne treba promatrati samo kao jednog ratnog zločinca. On je postao jedan od glavnih simbola velikosrpskog ratnog projekta koji je silom, progonom i zločinima pokušavao mijenjati granice i stvarati etnički homogene prostore.
I zato uvijek moramo podsjećati na temeljnu istinu Domovinskog rata: mi smo branili svoje', poručuje Škorić.
Naglašava kao je hrvatski narod branio svoj dom, slobodu i pravo na vlastitu državu od velikosrpske agresije koja je to pravo pokušala zatrti silom te kako o tome trebamo učiti svoju djecu.
'O tome trebamo pisati knjige, snimati filmove i dokumentarce i čuvati svjedočanstva, utemeljene na činjenicama. Ne smijemo nasjedati na velikosrpske mitove i povijesne krivotvorine kojima se desetljećima poslije pokušavaju zamagliti agresija i odgovornost te izjednačiti agresor i žrtva.
Kijevo. Vrlika. Sinj. Peruća. Drniš. Šibenik. Zadar. Škabrnja. Sarajevo. Srebrenica...
Ratko Mladić je otišao.
Žrtve ostaju. Istina ostaje. Presude ostaju.
I ostaje naša obveza da pamtimo i budućim generacijama prenesemo istinu o cijeni hrvatske slobode i zločinima koji se više nikada ne smiju ponoviti.
Da se ne zaboravi', naglašava Škorić.
