S željom da privuku što veći broj djece u svoje selo i da kroz igru promoviraju ljepote svoga sela kao i sport kao zdravi način života, udruga za zaštitu prirodne kulturne i povijesne baštine sela Divojevići 'Divojevići Zagoričan 1272' jučer je organizirala veliku dječju seosku olimpijadu.
Djeca su na prvu povijesnu olimpijadu u Divojevićima dočekana uz zvuk dipli. Unatoč velikoj vrućini, više do 250 sudionika različitog uzrasta došlo je nadmetati se u petnaestak neobičnih disciplina koje je osmislila ekipa iz udruge.
Besplatnim ićem i pićem, na kojima udruga zahvaljuje sponzorima, počelo je nadmetanje koje je trajalo do predvečer. Djeca su se mogla natjecati u svim disciplinama (vožnja kariole, skok u dalj, košarka, nogomet, utrka u vrećama...).
Uz magarce Željka Bogića, bili su tu i kočija s konjima koju je ustupila OPG Dorat. Većina djece se prvi put s njom susrela te s osmjehom na licu provozala i jahala njivama Divojevića.
Thompsonova 'Lijepa li si' odzvanjala je s razglasa, a čula se i stara, ali ipak nezaboravljena ojkavica koju su pjevali Divojčani i Divojčanke.
I dok su se po vrućini vodile žestoke borbe na svim borilištima, odrasli su iz hladovine uživali u igri djece kojoj će ovaj dan sigurno ostati urezan u srcima. Nakon iscrpljujućih borbi, organizator je svim natjecateljima podijelio diplome i medalje te ih sve skupa proglasio pobjednicima. Uz podjelu diploma i medalja, djeci je podijeljena i velika količina sladoleda, nakon čega je uslijedila bakljada i ispaljivanje vode vatrogasnim šmrkom (u lokvu i okolo, naravno), što je za kraj dodatno razveselilo djecu.
Nakon napornog organiziranja i samog sudjelovanja u natjecanju, predsjednik Petar Bogić je opisao sam događaj: 'Kad sve ovo vidim, ovu djecu sretnoga osmjeha na licima - to sve govori. Srce mi je veliko kao nebo i nakon napornih dana i planiranja s ostalim članovima udruge kako, što, hoće li uspjeti - hvala Bogu uspjelo je, prošlo je u najboljem redu. Djeca se kući vraćaju zadovoljna i sretna.'
Tajnik udruge Tonći Plazonić, čovjek kojem ništa nije teško. bio je kratak: 'Trud i vrijeme potrošeno na organizaciju... Kad ovo vidim, ne treba ništa govoriti. Vidimo se dogodine na istom mjestu. Hvala svima koji su pomogli u organizaciji olimpijade.'
Kada su se djeca se spremala za ulazak u autobuse i polazak svojim kućama, jedna djevojčica je sjajno opisala ovaj susret u Divojevićima: 'Ovo mi je najsretniji dan u životu. Jedva čekam da se vratim dogodine, bilo mi je prelijepo.'
Njena rečenica govori sve o prvoj dječjoj olimpijadi u malom mjestu u zaleđu Splita i Kaštela.
'Divojevićima se vraća život zaslugom ljudi koji su ovo sve pokrenuli', zaključak je dana.