KO(Š)MENTAR: Zadatak nije izvršen, ali Šarić, Zubac i Hezonja su pokazali da u 'svići još ima ulja'

Porazom od Grčke rezultatom (69:80), hrvatska košarkaška reprezentacija nije se uspjela plasirati na Olimpijske igre u Parizu.

Znali smo da će pred našim reprezentativcima biti težak zadatak - gostovanje u Pireju kod Grčke je možda i najgori mogući put koji morate proći da bi došli do Olimpijskih igara u Parizu. I tako je i bilo, momčad predvođena Giannisom Antetokounmpom bila je preveliki zalogaj za izabranike Josipa Sesara.

Grci su otupili naše napade, sveli su Hrvatsku na manje od 70 poena i u takvom raspletu je bilo teško za očekivati da ćemo domaćine uspjeti ugroziti. Pobjeda s dvoznamenkastom prednosti je ogledalo realnog stanja na terenu, ali i razlike u kvaliteti ove dvije momčadi.

Bi li Hrvatska imala više šanse da su danas donošene neke drugačije odluke na terenu i na klupi? Sigurno da bi, ali stvari se nisu posložile na način da utakmicu odvedemo u veću neizvjesnost - Antetokounmpo je uporno ostavljan neometan na šutu s tri-četiri metra od koša, kao koncepcijski rizik, ali dvostruki NBA MVP je neumorno trpao koš Hrvatske. A u trenucima kada se Grčka odvajala u prvom poluvremenu, dok je baš on bio na klupi, isto se događalo s visokim Papagiannisom, s vanjskih pozicija je zatrpao koš tricama i odveo domaćine na prednost koju su držali do kraja utakmice.

Sesar je s Hrvatskom stigao na korak do plasmana na Olimpijske igre, možda će zvučati čudno, ali uzimajući u obzir rezultate prijašnjih godina, dovesti reprezentaciju do situacije da jedna utakmica odlučuje o plasmanu u Pariz nije mala stvar. Tek tri europske reprezentacije su tamo ostvarile izravan plasman - Njemačka, Francuska i Srbija, svi ostali su svoj put tražili kroz kvalifikacijske turnire. A Hrvatsku je svoj put tražila protiv Slovenije, koju smo s lakoćom preskočili, i Grčke - legitimnog kandidata za jednu od medalja na Igrama.

Stoga, ne možemo pričati o propalom ljetu, tek se možemo nadati da nitko od liderskog trojca Šarić - Zubac - Hezonja, neće odustati ili posustati od reprezentativne priče. Potonji će sigurno imati razloga za nezadovoljstvo, čini nam se da je Hezonja morao provesti ključne minute utakmice na parketu, pogotovo uzimajući u obzir kako je igrao najbolju partiju na turniru. 

Međutim, trojac je to oko kojeg se mora vrtjeti sve sljedećih godina, a moramo se samo nadati kako će iskočiti još pokoji mladić (poput Matkovića i Rudana), a tko zna možda i Bojan Bogdanović još jednom pokuša, ali će morati znati kako su se odnosi u svlačionici promijenili i kako će on biti taj koji će biti ruka pomoći liderskom trojcu. Oni su pokazali da u 'svići još ima ulja' - malo, ali ima, jer ne bi htjeli biti zloguki proroci, ipak ne vidimo puno toga pozitivnog što nam nosi vrijeme nakon njih. 

Što dalje? Sljedeća reprezentativna akcija je tek u studenom, kada Hrvatsku čekaju teška dva kvalifikacijska dvoboja protiv Bosne i Hercegovine u borbi za Eurobasket 2025. godine. Bez pomoći lidera Šarića i Zubca, momčad Josipa Sesara morat će pronaći način da potvrdi odlazak na smotru najboljih europskih momčadi sljedećeg ljeta. Jer s ovakvom momčadi, igrom i kvalitetom, Hrvatska će tamo biti važan faktor...